31. dodjela Oscara
31. dodjela Oskara | |||||||
![]() | |||||||
![]() | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Organizuje Američka Akademija filmskih umetnosti i nauka | |||||||
Ceremonija | |||||||
Datum | 6. 4. 1959. | ||||||
Mesto | Pantages Theatre, Los Angeles, Kalifornija, SAD | ||||||
Voditelji | Jerry Lewis, Mort Sahl, Tony Randall, Bob Hope, David Niven, Laurence Olivier | ||||||
Emituje | NBC | ||||||
Zvanični veb sajt | oscar.go.com/ | ||||||
Pregled | |||||||
Najbolji film | 'Gigi | ||||||
Film sa najviše nagrada | Gigi (9) | ||||||
Ostvarenja sa najviše nominacija | The Defiant Ones i Gigi (9) | ||||||
Hronologija | |||||||
| |||||||
31. dodjela Oscara je održana 6. aprila 1959. u dvorani Pantages Theatre u Los Angelesu. Na njoj je losanđeleska Akademija odala priznanje najboljim filmskim ostvarenjima premijerno prikazanim u periodu od 1. januara do 31. decembra 1958. godine. Vodio ju je tim koji su činili Jerry Lewis, Mort Sahl, Tony Randall, Bob Hope, David Niven i Laurence Olivier).
Ceremonija je bila u znaku mjuzikla Gigi, koji je osvojio devet nagrada, razbivši tako rekord koji je prije nepune dvije decenije postavio Gone with the Wind; taj će rekord, međutim, već na sljedećoj dodjeli razbiti Ben-Hur. Gigi je osvojio nagrade za svih 9 kategorija u kojima je bio nominiran, a što neće biti ponovljeno sve do 1988. godine filma The Last Emperor, odnosno premašeno do 2004. kada je 11 nagrada osvojio The Lord of the Rings: The Return of the King.
Tokom izvođenja ceremonije je producent Jerry Wald, u nastojanju da ne prekrši televizijski raspored, izbacio niz muzičkih i plesnih točaka, a pri čemu se preračunao, tako da je ona završila 20 minuta prije vremena. Kako bi nekako nadoknadili vrijeme, Jerry Lewis je izvodio improvizirane humoristične točke pred kamerom.
Nagrade[uredi | uredi kod]
Pobjednici su navedeni prvi i označeni podebljanim slovima.
Počasni Oscar[uredi | uredi kod]
Memorijalna nagrada Irving G. Thalberg[uredi | uredi kod]
Najavljivači nagrada[uredi | uredi kod]
- Buddy Adler (Memorijalna nagrada Irving G. Thalberg)
- Eddie Albert i Vincent Price (scenografske nagrade)
- June Allyson i Dick Powell (nagrade za muziku)
- Ingrid Bergman i Cary Grant (najbolji film)
- Dirk Bogarde, Van Heflin i Elizabeth Taylor (scenarističke nagrade)
- Red Buttons i Shelley Winters (najbolja sporedna glumica)
- James Cagney i Kim Novak (najbolja glumica)
- Cyd Charisse i Robert Stack (najbolji film na stranom jeziku)
- Gary Cooper i Millie Perkins (najbolji režiser)
- Wendell Corey i Ernie Kovacs (kostimografske nagrade)
- Tony Curtis i Janet Leigh (nagrade za kratke filmove)
- Bette Davis i Anthony Quinn (najbolji sporedni glumac)
- Doris Day i Rock Hudson (nagrade za fotografiju)
- Irene Dunne i John Wayne (najbolji glumac)
- Anthony Franciosa i Eva Marie Saint (muzičke nagrade)
- Charlton Heston i Jane Wyman (snimanje zvuka)
- Louis Jourdan i Jean Simmons (najbolja montaža)
- Sophia Loren i Dean Martin (najbolja originalna pjesma)
- Shirley MacLaine i Peter Ustinov (najbolji vizualni efekti)
- Rosalind Russell (počasna nagrada za Mauricea Chevaliera)
- Robert Wagner i Natalie Wood (nagrade za dokumentarne filmove)
Izvođači[uredi | uredi kod]
- Nick Adams, Anna Maria Alberghetti, James Darren, Dean Jones, Connie Stevens i Tuesday Weld ("Almost In Your Arms" iz Houseboat)
- Joan Collins, Angela Lansbury i Dana Wynter ("It's Great Not to Be Nominated")
- Kirk Douglas i Burt Lancaster ("It's Alright With Us")
- Eddie Fisher ("To Love and Be Loved" iz Some Came Running)
- Rhonda Fleming i Howard Keel ("A Very Precious Love" iz Marjorie Morningstar)
- Tony Martin ("Gigi" iz Gigi)
- John Raitt ("A Certain Smile" iz A Certain Smile)
Višestruke nominacije i nagrade[uredi | uredi kod]
Ovi filmovi su imali višestruke nominacije:
|
Ovi filmovi su osvojili višetruke nagrade.
|
Izvori[uredi | uredi kod]