Šurabil
Šurabil (fa) شورابیل | |
---|---|
Lokacija | |
Države | Iran |
Pokrajine | Ardabilska pokrajina |
Gradovi | Ardabil |
Koordinate | |
Hidrografija | |
Vrsta | tektonsko; slano |
Površina | 1,7 km² |
Volumen | 0,014 km³ |
Aps. visina | 1365 m |
Dužina | 2,2 km |
Širina | 1,05 km |
Dubina | 10 m |
Karta | |
Karta Šurabila | |
Šurabil (perz. شورابیل, također i Šur-Ab ili Šurabi, dosl. rasolska voda) je slano jezero u pokrajini Ardabilskoj pokrajini na sjeverozapadu Irana, oko 2,0 km jugozapadno od centra grada Ardabila. Jezero ima površinu do 170 ha, dubinu do 10 m i volumen do 14,000.000 m³, no navedene vrijednosti kao i salinitet mogu oscilirati ovisno o godišnjem dobu i navodnjavanju iz Baleklu-Čaja. Nadmorska visina jezera iznosi 1365 m, a vodom se prirodnim putem napaja prvenstveno padalinama i lokalnim brdskim potocima koji mu pritječu sa sjevera. Područja oko jezera sve se više urbaniziraju i danas se uz njegove obale nalazi niz obrazovnih, kulturnih, stambenih, rekreacijskih i turisitčkih objekata.
Geografija[uredi | uredi kod]
Šurabil se nalazi na krajnjim sjevernim padinama brdovitog lanca smještenog između Sabalana i Tališkog masiva koji se pružna u smjeru sjeveroistok−jugozapad. Jezero je tektonskog porijekla i njegova kotlina oblikovana je tokom ranog kvartara, dok se voda akumulirala kroz posljednje ledeno doba zahvaljujući količini padalina većoj od evaporacije. Podloga jezera sastoji se uglavnom od karbonatne gline s argilitom, iznad koje se na zapadu nalaze sedimenti pijeska. Zapadna podloga jezera sastoji se od gipsa i anihidrita, a istočna od travertinskih stijena. Oko 700 m sjeverozapadno od Šurabila protječe rijeka Baleklu-Čaj, a oko 2,9 km istočno nalazi se susjedno umjetno jezero Pilas-e Sahran-Gol. Oblik jezera je izdužen i proteže se dužinom od 2,2 km u smjeru sjeveroistok−jugozapad, a širina mu oscilira između 0,65 i 1,05 km. Litoralni pojas najstrmiji je prema sjeverozapadu odnosno najblaži prema jugu gdje se nalaze aluvijalne terase oblikovane sezonskim potokom. Površina mu iznosi do 1,7 km², a nadmorska visina 1365 m.
Širenjem Ardabila krajem 20. vijeka područja sjeverno i istočno od jezera su urbanizirana, a taj se proces nastavlja i dan danas. Uz istočnu obalu nalazi se kampus Univerziteta Mohakek Ardabili u sklopu kojeg se nalazi i univerzitetska biblioteka, dok su uz sjevernoistočnu obalu smješteni muzej i Ardabilska centralna biblioteka. Zapadno od jezera nalazi se gradsko naselje Šahrak Naderi, južno Šahrak Kosar sa stambenim objektima, a uz sjevernu obalu smješteni su park, rekreacijski i zabavni sadržaji. Početkom 21. vijeka pokrenut je veliki projekt uređenja obale i pripadajućih sadržaja na koji se planira utrošiti oko 750,000.000 USD. Jezero okružuje Šurabilska ulica koja se na sjeveroistoku nadovezuje na aveniju Danešgah, odnosno prema jugozapadu na državnu cestu 16.
Hidrologija[uredi | uredi kod]
Šurabil se hidrološki tradicionalno klasificira pod kaspijski sliv, a uži sliv s Šurabilom u žarištu obuhvaća usko područje od oko 25 km² i proteže se oko 18 km prema brdskom jugu. Granični slivovi uključuju porječje Ardabil-Ruda (uključujući sliv umjetnog jezera Pilas-e Sahran-Gola) na istoku, te porječje Baleklu-Čaja na zapadu s kojim je najviše hidrogeološki povezan. Obje navedene rijeke pritoci su Karasua koji se preko Arasa i Kure nadovezuje na Kaspijsko jezero. Nadmorska visina na području jezerskog sliva kreće se od 1365 do najviše 1830 m na južnom brdskom lancu, a njime prevladava sredozemna klima (Csa) s prosječnom godišnjom količinom padalina od 300 mm. Prosječna temperatura zraka kreće se od najmanje −7,9°C tokom januara do najviših 25°C u julu. Tokom najhladnijih zima površina jezera zaleđena je od decembra do marta. Šurabil je do 2000-ih godina bio jedno od devet jezera s najvišim stupnjem saliniteta i njegove obale bile su prekrivene debelim naslagama soli (uglavnom CaCO3 i MgCO3) koje je lokalno stanovništvo koristilo u terapeutske svrhe. Međutim, izgradnjom kanala kojim je povezan sa slatkovodnim Baleklu-Čajom, njegove limnološke osobine bitno su promijenjene. Usporedno istraživanje kakvoće vode iz 2009. u odnosu na 1999. godinu pokazala su smanjenje ukupne otopljene tvari bikarbonata (HCO3) sa 5,5 na 3,5 mEq/L, kalcija (Cl) 95 na 3,1, natrija (Na) 109 na 7,1, magnezija (Mg) 35,5 na 2,2, te sulfata (SO4) 71 na 3,5 mEq/L. Najveća prirodna dubina zbog navodnjavanja Baleklu-Čaja povećana je sa 8,07 na 10 m, a volumen na maksimalnih 14,000.000 m³. Vrijednosti pH kreću se iznad 7,0, a tlo sadrži 3,0 – 12% organskog materijala. Na jezeru je izmjereno prirodno ionizirajuće zračenje od prosječno 331 μSv/h (min. 120; maks. 707 μSv/h).
Flora i fauna[uredi | uredi kod]
Flora i fauna Šurabila određene su prvenstveno visokim stupnjem saliniteta, a u novije vrijeme bitnu ulogu igraju urbanizacija i drugi ljudski čimbenici. Široko rasprostranjena biljka u okolici jezera je aromatska Trigonella caerulea iz porodice mahunarki. Šurabil je migracijska stranica brojnim pticama selicama koje uključuju i desetak jedinki žutokljunih (Cygnus cygnus) i crvenokljunih labudova (Cygnus olor), te 180 patka ledara (Clangula hyemalis) koje ga posjećuju tokom zime.
U jezeru je identificirano pet koljena odnosno 54 roda fitoplanktona. Njihova gustoća najveća je tokom ljeta, a prevladavajući taksoni su Chlorophyta (62,5%), Cyanophyta (33,5%), Bacillariophyta (3,5%), Euglenophyta (0,4%) i Pyrrophyta (0,1%). Među šurabilskim zooplanktonima identificirana su tri koljena odnosno 26 rodova čija je gustoća također najveća tokom ljeta, a najzastupljeniji taksoni su Ciliophora (51%), Rotatoria (43,8%), te Arthropoda, Copepoda i Cladocera (zajedno 5,1%). Hidrobiološka istraživanja pokazuju da je Šurabil nekada imao potencijal i prikladne planktonske vrste za hranjenje ribe. Identificirani planktoni prema sistematici su:
- Bacillariophyta − Achnanthes, Amphiprora, Caloneis, Cocconeis, Coscinodiscus, Cyclotella, Cymatopleura, Cymbella, Diatoma, Diploneis, Epithemia, Gomphonema, Navicula, Nitzschia, Rhoicosphenia, Rhopalodia, Stephanodiscus, Surirella i Synedra.
- Chlorophyta − Actinastrum, Ankistrodesmus, Binuclearia, Carteria, Coelastrum, Closterium, Codatella, Cosmarium, Dictyosphaerium, Franceia, Golenkinia, Kirchneriella, Micractinium, Oocyctis, Pandorina, Pediastrum, Scenedesmus, Tetrastrum i Tetraedron.
- Cyanophyta − Anabaena, Anabaenopsis, Chroococcus, Lyngbya, Microcystis, Oscillatoria, Phormidium, Romeria i Spirulina.
- Euglenophyta − Euglena, Phacus, Trachelomonas i Strombomonas.
- Pyrrophyta − Cryptomonas, Gymnodinium i Peridinium.
- Rhizopoda − Arcella, Cyphoderia i Difflugia.
- Ciliophora − Coleps, Paramicium, Strombidium, Tintinnidium, Tintinnopsis, Vorticella i Ciliata.
- Rotatoria − Asplanchna, Brachoinus, Cephalodella, Filinia, Keratella, Lepadella, Notholca, Polyarthra, Pompholyx, Proalides, Rotaria, Synchaeta i Trichocerca.
- Cladocera − Bosmina, Daphnia, Moina i Cladocera emberyoni.
- Copepoda − Cyclops i Naupli copepoda.
- Rotifera − Brachionus calyciflorus, Brachionus plicatilis i Hexarthra.
Zbog povećanja bioraznolikosti i razvoja sportskog ribolova, u Šurabilu je 2012. godine introducirano 100.000 jedinki prilagodljive kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss). Između 2002. i 2006. godine u jezero je pušteno i 15.000 jedinki barskog raka (Astacus leptodactylus). Prvo mitarenje kod muških jedinki započinje u maju kada se temperatura vode penje do 14°C i završava sredinom juna, a drugo muško i ujedno prvo žensko počinje u oktobru kada temperatura iznosi oko 17°C. Njihovo razmnožavanje počinje u decembru i traje do sredine juna. Kasnih 1980-ih u jezeru je zabilježena partenogenetska artemija koja se danas smatra izumrlom.
Popularna kultura[uredi | uredi kod]
U popularnoj kulturi, Šurabil se pojavljuje kao jedno od glavnih mjesta radnje Simfonije mrtvih (perz. Samfoni-e mordagān; engl. prijevod Symphony of the Dead), novele iranskog književnika A. Maroufija iz 1989. godine. Glavni likovi izmišljene priče su dva brata − pjesnik Aidin Urhani koji je zbog trovanja izgubio razum i oronuo luta kavanama uz obale Šurabila, te Urhan koji ga truje i opsjednut je njegovim ubojstvom. Jezero pri završetku radnje postaje mjestom zločina.
Povezano[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- (en) Abatzopoulos, Theodore John; Agh, Naser; Van Stappen, Gilbert; Razavi Rouhani, Seyed Mehdi; Sorgeloos, Patrick (2006.). Artemia sites in Iran. Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom. LXXXVI. 2. Cambridge: Cambridge University Press. str. 299.-307. DOI:10.1017/S0025315406013154. ISSN 0025-3154. OCLC 358712748.
- (en) Abdolmaleki, Shahram; Ghaninezhad, Davud; Nahrevar, Reza; Sayed Rahim, M.; Khedmati, Kambiz; Nourouzi, H. A.; Rastin, Rajab (2009.). Population Dynamics and Reproductive Biology of Crayfish (Astacus leptodactylus, Eschscholtz, 1823) in Shorabil Lake (Ardabil Province), Northwest of Iran. Iranian Scientific Fisheries Journal. XVIII. 3. Tehran: Iranian Fisheries Research Organization. str. 109.-118. ISSN 1026-1354. OCLC 183208049.
- (en) Agh, Naser (2007.). Characterization of Artemia Populations from Iran. Ghent: Ghent University. str. 9., 12., 14., 20.-23. i 108. ISBN 9789059891746. OCLC 209842787. Arhivirano iz originala na datum 2010-08-20. Pristupljeno 2013-05-10.
- (en) Ahmadi, Mohammad Reza (1987.). „First report of Artemia occurrence in Shurabil Lake (Iran)”. u: Sorgeloos, Patrick; Decleir, Walter. Ecology, culturing, use in aquaculture. Artemia Research and its Applications. III. Wetteren: Universa Press. str. 143.-144. OCLC 492482851.
- (en) Amini, Hamid; Sehhatisabet, Mohammad E. (2007.). Wintering Populations of Swans in Iran. Podoces. II. 2. Karaj: Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. str. 113.-121. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863.
- (en) Badrzadeh, Mikaeil; Ghafarzadeh-Namazi, Leili (2009.). Trigonella caerulea (Fabaceae), an aromatic plant from Ardabil province, Iran. Iranian Journal of Botany. XV. 1. Tehran: Research Institute of Forests and Rangelands (RIFR). str. 82.-84. ISSN 1029-788X.
- (en) Hazrati, Sadegh; Naghizadeh Baghi, Abbas; Sadeghi, Hadi; Barak, Manouchehr; Zivari, Sahar; Rahimzadeh, Soheila (2012.). Investigation of natural effective gamma dose rates case study: Ardebil Province in Iran. Iranian Journal of Environmental Health Sciences & Engineering. IX. 1. Tehran: University of Medical Sciences. str. 1.-6. ISSN 1735-2746. OCLC 4906282378.
- (en) Karimdoust, Shahriyar; Ardebili, Leila (2012.). Geochemical Evaluation Sediments and Water of Shurabil Lake, Northwest of Iran. International Research Journal of Applied and Basic Sciences (IRJABS). III. 13. Salt Lake City: Academic Information Press. str. 2876.-2878. ISSN 2251-838X. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2013-05-10.
- (en)(fa) Mortazavi, Reza; Pirsamady, Hossein; Ghafouri, Mohammad Reza (2011.) [1977.]. Study and Therapeutic Uses of the Water and the Mud of Shurabil Lake (Ardabil). Journal of Faculty of Engineering. XXXVI. Tehran: University of Tehran. str. 124.-135. ISSN 1026-0803.[mrtav link]
- (en)(fa) Sabkara, Jalill; Makaremi, Marzieh (2011.). Surveying the Density and Distribution of Plankton and their Role in Shorabil (Ardabil) Lake. Journal of Biology Science. XVI. 1. Lahijan: Islamic Azad University. str. 31.-46. ISSN 2008-5982. OCLC 699472935.
- (en) Sehhatisabet, Mohammad E.; Musavi, Seyed Babak; Bakhtiari, Parviz; Moghaddas, Daryoush; Hamidi, Nader; Nezami, Bagher; Khaleghizadeh, Abolghasem (2006.). Further significant extensions of migrant distribution and breeding and wintering ranges in Iran for over sixty species. Sandgrouse. XXVIII. 2. Bedfordshire: Ornithological Society of the Middle East. str. 146.-155. ISSN 0260-4736. OCLC 199675577. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-07. Pristupljeno 2013-05-10.
- (en) Yavari, Houra (14. 9. 2012.). Samfoni-e Mordagān. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- (fa)(en) Shorabil Lake
- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Šurabil |