Čižići

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Apartmanizirani Čižići u uvali Solie

Čižići su mjesto na istočnoj obali kvarnerskiog otoka Krk, u općini Dobrinj, Primorsko goranska županija.

Čižići
Čižići na karti Hrvatske
Čižići
Čižići
Čižići na karti Hrvatske
Županija Primorsko-goranska županija
Općina/Grad Dobrinj
Mikroregija otok Krk
Najbliži (veći) grad Krk
Geografske koordinate
 - z. š. 45.1631 N
 - z. d. 14.5918 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 92
Pošta 51514 Dobrinj
Pozivni broj +385 (0)51
Autooznaka RI
Čižići port.jpg
Čižići luka

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Čižići se nalaze u sjevernom dijelu općine Dobrinj, u uvali Soline. S obzirom da je uvala Soline vrlo plitka i da je ujezerenog tip tj. da je fluktuacija mora vrlo slaba, more pred Čižićima je bitno toplije od mora izvan uvale Soline pa time i pogodno za dugu „sezonu kupanja“. U neposrednoj blizini Čižića je lokalitet Meline – obalno područje karakteristično po ljekovitom blatu.

Stari dio sela se nije nalazio na samoj obali nego stotinjak metara dalje od obale na malenoj uzvisini. Krajem 20. i početkom 21. st. uslijed pretjerane izgradnje smještajnih turističkih objekata, selo je izgubilo svoju izvorno primorsku arhitekturu i oblik te se posve spustilo do mora. Za razliku od malih, kamenih primorskih kuća u starom dijelu sela, neautohtone građevine velikih gabarita i neprigodnih boja nagrđuju obalu nekad pitoreskne uvale Soline. Osim dva mjeseca ljeti, sve su one tijekom zime potpuno prazne i nefunkcionalne.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Kroz čitav srednji vijek, Čižići, iako su postojali, uvijek su bili podređeni većem susjednom selu Sužanu o kojemu postoje brojni podaci dok se Čižići rijetko gdje i spominju. No, nema sumnje da selo postoji u XV. st. kada Ivan VII Frankopan na otok Krk dovodi Morlake s Velebita (Morlakije). Nečija imaginacija bez ikakvih povijesnih dokaza pretpostavlja da su Morlaci koji su navodno naseljeni u Dubašnicu i Šotovento bili zapravo pretežno Hrvati ili barem kroatizirani, kvazipovjesničari i pučki etimolozi tvrde da su Morlaci navodno doseljeni u Sužan, Čižiće, Šugare i Soline (Dobrinj) bili toboe ''pravog vlaškog porijekla. To se po njima vidi iz njihovog jezika, osobnih imena, brojnih naziva lokaliteta, ali i samih naziva mjesta. Iako Ivan Kukuljević Sakcinski govori o par porodica Morlaka koji su doseljeni na pašnjake i njive Omišlja ovi tvorci povijesti tvrde da je Ivan VII Frankopan doselio u ove krajeve radi potrebe za radnom snagom u solanama koje su Frankopani stoljećima držali u uvali Soline i koje su im donosile znatne prihode. I prema Ivi Jelenoviću selo je ''nedvojbeno vlaško-romanskog porijekla'' i nema nikakve veze s veljotskim jezikom kojim su govorili romanski starosjedioci otoka Krka sve do kraja 19. st. te izmišlja novu ingenioznu teoriju da su ''Doseljeni Murlaci tj. Vlasi govorili posebnim romanskim jezikom, tzv. Krčkorumunjskim ili Murlačka Besida, koji je izumro u 19. st.'' Ostaje, međutim, nejasno je li selo postojalo i prije dolaska Vlaha.

Postoji lokalna legenda prema kojoj su nekada postojala dva brata, jedan je proizvodio „žužniće“ pa su ga nazivali Žužnić ili Šužnić, a drugi je proizvodio „čižmiće“ pa su ga nazivali Čižmić. Od prvoga je nastalo ime sela Sužan, a od drugoga Čižići.

Uvala Soline - lijevo su Čižići, desno mjesto Soline (Dobrinj), u pozadini je Crikvenica

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, tu su živjela 92 stanovnika.

Prvi podatak o broju stanovništva je iz 1780. godine kada su Čižići i tada susjedno, a kasnije izumrlo, selo Šugare imali 64 stanovnika..

Za razliku od drugih mjesta općine Dobrinj čiji je broj stanovnika značajno oscilirao, iako su i Čižići imali najviše stanovnika početkom 20. st. ( 136 stanovnika ), ipak broj Čižićana nije varirao u tolikoj mjeri; kretao se između 90 – 130 stanovnika. Tome se, doduše, razlikuje crkvena statistika koja 1935. godine broji 163 stanovnika. Sve do konca 20. st. Čižići imaju kontinuiranu, ali laganu depopulaciju, međutim, nakon razvoja prometne infrastrukture i turizma, i u Čižićima dolazi do blagog povećanja broja stanovnika. S obzirom na sve bolju povezanost s drugim turističkim središtima na otoku, na blizinu kopna te na veliki, ali još neiskorišteni turistički potencijal, za očekivati je daljni porast stanovništa Čižića.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Kroz stoljeća je glavna privredna grana u mjestu bila stočarstvo. Danas je, međutim, stočarstvo prisutno u vrlo maloj mjeri.

Iako se nalazi u predivnoj uvali Soline, neposredno kraj ljekovitog blata, okruženo šumom i zelenilom, Čižići nemaju razvijenu turističku djelatnost. Jedinu turističku ponudu predstavljaju sve brojniji apartmani koji čine više od polovine objekata u mjestu te tri ugostiteljska objekta. Velikom, a neiskorištenom potencijalu mjesta doprinijela je i izgradnja nove ceste Čižići – Omišalj koja je bitno približila mjesto, ali i čitavu općinu Dobrinj, Titovom mostu tj. kopnu, na svega 30-etak minuta vožnje autom od Rijeke.

Spilja Biserujka kod mjesta Rudine.

Posljednjih se godina gradi i širi mjesni porat za prihvat plovila.

Većina mještana radi u većim mjestima na otoku Krku ili u Rijeci.

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Spilja Biserujka nalazi se nekoliko kilometara sjeverno od Čižića. Iako duga svega 110 metara, danas je jedna od najposjećenijih spilja.
  • Meline – lokalitet u neposrednoj blizini mjesta. Bogat ljekovitim blatom. Idealno za liječilišno-zdravstveni centar.
  • Sulinj – poluotok koji zatvara uvalu Soline. Često se spominje kao najvjerojatnije buduće golf igralište na otoku Krku.

Poznate osobe[uredi - уреди | uredi izvor]

Sportska društva i klubovi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Društvo za sportsku rekreaciju Čižići
  • Sportsko-ribolovno društvo "Vela sten"
  • Boćarski klub "Čižići"

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Bolonić, Mihovil, Žic-Rokov,Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.
  • Lešić, Denis: Otok Krk: vodič u riječi i slici, 2003.

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]