Sjeverni Horasan

Izvor: Wikipedia
Sjeverni Horasan
((fa)) خراسان شمالی
Locator map Iran North Khorasan Province.png
Položaj Sjevernog Horasana u Iranu
Iran Iranska pokrajina
Sjedište Bodžnurd[1]
 • broj okruga 8
 • broj općina 18[1]
 • broj naselja 68[1]
• 20 gradova
• 48 seoskih agl.
Jezici perzijski, kurdski, horasanski turkijski, turkmenski
Površina 28.434 km²
(na 14. mjestu)
Stanovništvo
 • ukupno (2006.[2]) 811.572[3]
(na 27. mjestu)
 • gustoća 28,5 st./km²
(na 24. mjestu)
Poštanski broj 94xxx-xxxxx[4]
Pozivni broj 584 i 585[5]
Registarska oznaka 26 i 32
ISO 3166-2 IR-31
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 • ljetno (DST) IRDT (UTC+4:30)
Web stranica www.nkhorasan.ir
North Khorasan administrative divisions.jpg
Okruzi Sjevernog Horasana

Sjeverni Horasan (perz. خراسان شمالی; Horāsān-e Ŝomāli, punim imenom استان خراسان شمالی; Ostān-e Horāsān-e Ŝomāli) je jedna od 31 iranske pokrajine. Smještena je na sjeveroistoku zemlje, a omeđena je Razavi Horasanom na istoku i jugoistoku, Semnanskom pokrajinom na jugozapadu, Golestanom na zapadu, te suverenom državom Turkmenistan na sjeveru. Sjeverni Horasan ima površinu od 28.434 km²[1], a prema popisu stanovništva iz 2006. godine u pokrajini je živjelo 811.572 stanovnika[3]. Sjedište Sjevernog Horasana je grad Bodžnurd[1].

Administrativna podjela[uredi - уреди]

Pokrajina Sjeverni Horasan službeno je nastala 2004. godine podjelom stare pokrajine Horasan[6] na Sjeverni i Južni Horasan koji su imenovani prema stranama svijeta, te Razavi Horasan koji je nazvan prema šijitskom imamu Rezi. Sjedište pokrajine Bodžnurd nalazi se oko 560 km istočno od glavnog grada Teherana, odnosno oko 240 km sjeverozapadno od Mašhada koji je bio sjedištem bivše pokrajine Horasan. Sjeverni Horasan je prvotno bio podjeljen na 6 okruga i 18 općina u kojima je bilo ukupno 68 naselja (20 gradova i 48 seoskih aglomeracija)[1], no 2013. godine broj okruga porastao je na osam:

Br. Okrug Sjedište Stanovništvo
1. Bodžnurdski okrug Bodžnurd 266.891
2. Širvanski okrug Širvan 152.493
3. Farudžanski okrug Farudž 48.743
4. Isfarajenski okrug Isfarajen 119.152
5. Džadžromski okrug Džadžrom 57.349
6. Mansko-samalkanski okrug Ašhana 91.884
7. Garmski okrug Garme 19.642
8. Raško-džargalanski okrug Raz 55.418

Geografija[uredi - уреди]

Glavni članak: Geografija Irana
Planine Kopet-Dag, prirodna granica između iranskog Sjevernog Horasana i Turkmenistana

Pokrajina zauzima približno 1,75% ukupne površine Irana i spada među manje pokrajina u zemlji. Sjeverni Horasan ima važan strateški položaj s obzirom da se u širem smislu nalazi na granici Centralne i Južne Azije, dok je u užem smislu smješten uz turkmenistansku granicu nedaleko od koje se nalazi i Ašgabat, glavni grad Turkmenistana. Zahvaljujući tim geografskim faktorima šira regija Horasana bila je važnom stanicom na Putu svile koji je spajao Daleki Istok sa Zapadnim svijetom.

Reljef pokrajine okvirno se može podijeliti na planinski sjever s plodnim dolinama, te ravničarske krajeve na jugu pogodne za poljoprivredu i stočarstvo. Dijelove sjevernih područja također karakteriziraju suptropske stepe u kojima su smješteni najveći gradovi pokrajine: Bodžnurd, Širvan, Isfarajin i Ašhana. Sjeverni Horasan je na sjeveru i jugu omeđen dvjema planinama (Kopet-Dag i Džagataj) koje su nastavak planinskog masiva Alborz i pružaju se u smjeru sjeverozapad-jugoistok odnosno istok-zapad. Najviša točka pokrajine je vrh planine Kopet-Dag (3191 m), a najnižom se smatra nizinsko područje na jugu. Najveća rijeka u pokrajini je Karsu koja izvire u gorju Aladaka, proteže se dolinom Isfarajina i konačno se ulijeva u rijeku Kalšur (južno od Sabzevara u Razavi Horasanu).

Historija[uredi - уреди]

Regija Horasan oko 750. godine

Najvažniji događaj u historiji pokrajine jest masovna seoba iranskih naroda[7] iz Centralne Azije prema jugu u drugoj polovici 2. milenijuma pne. s obzirom da ta etnička porodica i dan danas čini većinu stanovništva pokrajine odnosno šire regije. Navedeni događaji opisani su u zoroastrijskoj zbirci Aveste odnosno legendama iz Firdusijeve Šahname, a brojni historičari smatraju da je na širem području Horasana živio i sam Zaratustra[7]. U starom vijeku u regiji je bio rasprostranjen avestički jezik[7], a njen teritorij približno se podudara s drevnom Partijom, satrapijom ahemenidskog i sasanidskog Perzijskog imperija.

Regija Horasan je od najranije historije bila poprištem brojnih oružanih okršaja[8]. Još u starom vijeku vođene su žestoke borbe između iranskih dinastija Medijaca, Ahemenida, Parta i Sasanida protiv skitskih odnosno kasnije i turkijskih plemena, dok je u srednjem vijeku predstavljao i „vrata” prema Jugozapadnoj Aziji brojnim ratničkim nomadima iz Centralne Azije kao što su bili Seldžuci i Mongoli. Drevni geografi dijelili su Veliki Iran na sedam regija među kojima je Horasan bio teritorijalno najveći[8]. Tijekom vladavine islamskog abasidskog kalifata regija Horasan bila je podjeljena na četiri dijela prema pripadajućim najvećim gradovima Heratu, Mervu, Balhu i Nišapuru koji se nalazi u današnjem Razavi Horasanu. Dvostoljetnu arapsku dominaciju u Horasanu prekida iranska dinastija Tahirida, a nakon njih vladaju iranski Safaridi i Samanidi. Usponom Gaznavida krajem 10. stoljeća započinje razdoblje turkijsko-iranskih dinastija među koje se ubrajaju Seldžuci i Horezmijci. Tijekom 13. i 14. stoljeća regijom haraju agresivne mongolske horde Džingis-kana i Timura koje su opustošile brojne iranske gradove, a ponovno nacionalno ujedinjenje nastupa 1500. godine usponom Safavida[8]. Iduća četiri stoljeća Horasan će prvo obilježiti ratovi između iranskih dinastija Safavida i Afšarida protiv Uzbeka, a zatim i obračuni imperijalnih sila Irana, Rusije i Britanije, te lokalnih afganskih dinastija koji su rezultirali podjelom regije[8].

Znamenitosti[uredi - уреди]

Zaštićena područja:

  • Nacionalni park Sarigul
  • Park prirode Salug
  • Šume Sarani
  • Dolina Bazhana

Utvrde i dvorci:

  • Hasanabad
  • Gaisar
  • Solak
  • Fagatdiz

Izvori:

  • Baba Aman
  • Bešgardaš („Petero braće”)
  • Ajub

Špilje:

  • Noširvan
  • Ibadatga
  • Bidag
  • Konigarm
  • Kondžikuh
  • Armadlu
  • Sajid Sadig

Spomenici:

  • Grobnica šejha Alija Isfarajina
  • Kuća zrcala Mofaham iz kadžarskog perioda
  • Mauzolej Babe Tavakola
  • Imamzada sultana Sejida Abasa

Ekonomija[uredi - уреди]

Glavni članak: Ekonomija Irana

Relativna geografska izoliranost od ostatka zemlje, tradicionalni način života i plodna tla učinili su poljoprivredu najvažnijim segmentom u gospodarstvu Sjevernog Horasana. U industrijski sektor spada proizvodnja cementa, hrane, tekstila, drva, pijeska, bakra, metala, rukotvorina, sagova, keramike, itd. Pokrajina i njena šira regija slavni su u svijetu po dragom kamenju. Prema službenim podacima iz 2004. godine, Sjeverni Horasan doprinosi gospodarstvu Irana udjelom od 0,6% ukupnog državnog BDP-a[9] što ga uz Čahar-Mahal i Bahtijari čini pretposljednjom pokrajinom (nakon Južnog Horasana)[9]. Stopa nezaposlenosti u pokrajini iste je godine bila 5,9%.

Promet[uredi - уреди]

Pokrajina je sa susjednim državama i ostalim dijelovima Irana prometno povezana brzim cestama i regionalnim aerodromom u Bodžnurdu. Najznačajnija je brza cesta 22 koja se skroz središnji dio Sjevernog Horasana pruža u smjeru istok-zapad ukupnom dužinom od 1327 km; počinje u gradu Sarahs (Razavi Horasan), a nadovezuje na kaspijsko priobalje sve do Ardabilske pokrajine na sjeverozapadu Irana.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Turbuletna politička historija šire regije Horasana i strateški smještaj na trgovačkoj karti svijeta uvjetovali su stvaranje široke lepeze etničkih skupina u Razavi Horasanu. Golemu većinu stanovništva pokrajine čine Perzijanci i ostali iranski narodi poput Kurda, Baluča i Lura[10], no postoji i znatan broj Turaka, Turkmena, Arapa, Židova, Roma i Mongola[10]. Iranski narodi prva su očuvana etnojezična porodica koja je naselila regiju još u drugoj polovici 2. milenijuma pne. i činili su apsolutnu većinu stanovništva sve do početka 2. milenijuma odnosno provala turkijskih i mongolskih plemena, no unatoč smanjenju ukupnog postotka i dan danas čine etničku većinu. Arapska manjina vuče podrijetlo od vojnika iz vremena kalifata koji su bili stacionirani u Nišapuru[10], priljev turkijskih naroda počinje širenjem Seldžuka u 11. vijeku, a manja mongolska plemena naseljavaju se prilikom osvajanja Džingis-kana i Timura. Početak druge polovice 2. milenijuma obilježavaju i provale turkijskih Uzbeka i Turkmena[10], a kao odgovor na iste iranski safavidski vladari naseljavaju tisuće Kurda kako bi pridonijeli obrani zemlje[10]. Manje zajednice Židova i Roma rezultat su trgovačkih karavana koje su prolazile Putem svile.

Šijitski muslimani čine najveću vjersku skupinu u pokrajini, dok u manjine spadaju balučijske zajednice sunita, te nekoliko stotina zoroastrijanaca i kršćana[11]. Osim perzijskog jezika koji je najrasprostranjeniji, među ostale značajnije jezike spadaju kurdski, horasanski turkijski i turkmenski.

Statistika (2006.)[3] Urbano: Ruralno: Nomadsko: Ukupno:
Domaćinstva: 98.127 (49,1%) 100.760 (50,42%) 963 (0,48%) 199.850 (100%)
Stanovništvo: 392.458 (48,36%) 414.365 (51,05%) 4749 (0,59%) 811.572 (100%)

Prema popisu stanovništva iz 2006.[2] godine u pokrajini Sjeverni Horasan živjelo je 811.572 stanovnika raspoređenih na 199.850 domaćinstava[3], postotak urbanog stanovništva iznosio je približno 50%, a dokumentiran je i mali broj od oko 4749 turkijskih nomada. Među ukupno 20[1] gradova u Sjevernom Horasanu pet najvećih bili su: sjedište Bodžnurd (176.726)[12], Širvan (82.000), Isfarajin (51.000), Ašhana (18.000) i Farudž (10.000).

Obrazovanje[uredi - уреди]

U Sjevernom Horasanu djeluje nekoliko ustanova za više ili visoko obrazovanje na kojima studira oko 13 tisuća studenata:

Veze[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Bilješke[uredi - уреди]

Citirane stranice[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Sjeverni Horasan