Merv

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Merv (razvrstavanje).
State Historical and Cultural Park "Ancient Merv"
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Mervturkmenistan.jpg
 Turkmenistan (Azija-Pacifik)
Registriran: 1999 (23. zasjedanje)
Vrsta: kulturni
Mjerilo: ii, iii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Merv (ruski: Мерв, iz perzijskog: مرو, Marv, ponekad navođen kao Marw ili Mary; cf. kineski: 木鹿, Mulu), bivša ahemenidska satrapija Margijana, a kasnije i Aleksandrija i Antiohija u Margijani (grčki: Αντιόχεια της Μαργιανήs), bila je važna oaza-grad u Centralnoj Aziji na historijskom Putu svile, smješten blizu današnjeg Marija u Turkmenistanu. Na tom mjestu je postojalo nekoliko gradova, koji su zbog svoje strateške važnosti imali značajnu ulogu u političkim i historijskim zbivanjima. Tvrdi se da je Mari nakratko bio najveći grad na svijetu u 12. vijeku [1]. Lokalitet drevnog Merva je od strane UNESCO-a proglašen lokalitetom Svjetske baštine.

Sadržaj/Садржај

Povijest[uredi - уреди]

Ostaci zidina Sultankale

Ovo područje je bilo naseljeno od neolita, a prvi vrhunac je doživjelo kao utvrđeni grad Erk-Kala koji se u drugoj polovici 2. tisućljeća pr. Kr. prostirao na oko 12 hektara.

Aleksandar Veliki ga je osvojio i pretvorio u helenistički polis Aleksandrija Margijana (Άλεξάνδρεια τὴς Μαργιανής). Seleuković, Antioh I. Soter, ga je uništio i obnovio preimenovavši ga u Antiohiju u Margijani (Άντιόχεια τὴς Μαργιανής) ili Antiohiju Partsku (Άντιόχεια τὴς Παρθίας). Slijedećih stoljeća gradom su vladali Parti, a krajem antike Sasanidi i bio je poznat kao Gabr-Kala ("Utvrda Zoroastrijanaca").

U Mervu je 651. godine ubijen posljednji sasanidski vladar Jezdegerd III., a grad su uskoro osvojili Arapi. No, uskoro je njihov general Abu Muslim iz Merva, uz pomoć Abasida, poveo prvu liberalnu pobunu protiv Omejida. Abasidski vladar Al-Mamun (813. - 833.) ga je načinio svojom prijestolnicom. tada su izgrađene utvrđeni tornjevi na gradskim zidinama (Rabat), te pored brojnih džamija i dva budistička, te jedan kršćanski samostan. Najznačajniji stanovnik Merva iz tog vremena bio je židovski matematičar i astronom Saul ibn Bišr.

Seldžuci ga osvajaju 1040. godine i život u gradu se seli na njegov zapadni utvrđeni dio koji ima nepravilan oblik, tzv. Sultan-Kala ("Sultanova utvrda", slika gore). Tu su u 11. stoljeću izgrađeni mauzolej sultana Ahmeda Sandžara i Sahrijarakova citadela, dok je Mauzolej Muhameda ibn Zajida izgrađen u predgrađu gdje se, između ostalih, nalazila i lončarska četvrt[1].

Merv je bio sjedište horasanskih šahova kada su Mongoli, pod vodstvom Tolujkana, Džingis-kanovog unuka, 1221. godine opsjedali i uništili grad do temelja, prilikom čega su pobili veliki broj ljudi (po nekim tadašnjim povjesničarima, više od milijun stanovnika), a nekoliko stotina tisuća je izbjeglo. Nakon toga se grad nikada nije oporavio i ostalo je tek naselje uz južni dio Sultan-Kale.

Timur ga je opustošio 1380. godine, a 1550. ga osvajaju Uzbeci, da bi ga pet godina kasnije ponovno osvojilo Perzijsko Carstvo. Uzbeci ga ponovno osvajaju od 1601. do 1747., nakon čega ponovno postaje dio Irana, prilikom čega je ovo naselje postalo potpuno nevažno. Perzijski šah je dao izmjestiti njegovo Turkmensko stanovništvo u istočni Horasan i Transaksoniju u 19. stoljeću. Nakon vojne pobune Turkmena, 1883. godine, za Rusko carstvo ga osvaja general Aleksandar Komarov i odmah su započeta arheološka iskapanja. Od 1925. je Merv postao dio Turkmenske Sovjetske Socijalističke Republike, a 1930. godine osnovan je obližni grad Mari, poznat također i kao Merv.

Galerija[uredi - уреди]


Izvori[uredi - уреди]

  1. Great Soviet Encyclopedia, New York 1977., Vol. 16., str. 143. ((en))

Vanjske veze[uredi - уреди]

Koordinate: 37°36′N 61°50′E / 37.6, 61.833