Marko Weiss
| Marko Weiss | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Markus Weiss 28. 5. 1922. Lukač, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 11. 12. 2007. (dob: 85) Virovitica, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Ostala imena | Marko Vajs |
| Etnicitet | Židov[1] |
| Državljanstvo | Hrvatska |
| Poznat/a po | predsjednik Židovske općine Virovitica (1964-2002) |
| Suprug/a | Zdenka Weiss |
| Djeca | Ljubo Ruben Weiss Željko Weiss |
| Roditelji | Adolf i Katarina Weiss |
| Rodbina | Ljubomir (Ruben) Weiss (brat) Slavko Šajber (ujaković) |
Marko Weiss (rođen: Markus Weiss) (Lukač, 28. 5. 1922 - Virovitica, 11. 12. 2007), dugogodišnji predsjednik Židovske općine Virovitica (ŽOV) koji je preživio Holokaust.
Biografija[uredi | uredi kod]
Marko Weiss je rođen 28. 5. 1922 u selu Lukač kraj Virovitice u židovskoj trgovačkoj porodici Adolfa i Katarine Weiss. Odrastao je zajedno sa bratom Ljubomirom (Rubenom). Rodbinski je vezan sa Slavkom Šajberom, predsjednik Fudbalskog saveza Jugoslavije, koji mu je bio bratić sa očeve strane. Osnovnu školu je pohađao u Lukaču, a gimnaziju u Virovitici koju je i završio 1940 godine. Vjeronauk je polazio kod virovitičkog nadrabina dr. Hermana Ezekiela Kaufmanna, a porodica Weiss imala je svoja stalna mjesta u virovitičkoj sinagogi sve do njena rušenja za vrijeme Drugog svjetskog rata. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Marko i njegova porodica su kao i ostali virovitički Židovi došli pod udar rasnih zakona. U maju 1943 bio je deportiran zajedno sa svojom porodicom u Koncetracijski logor Auschwitz. U Auschwitzu su mu na ruku istetovirali logoraški broj 121729.[2][3] Markova majka, brat i tetka Lotika nisu preživjeli Auschwitz, dok mu se otac smrznuo u blizini Koncentracijski logora Buchenwald početkom 1945.[2][4] Uz Auschwitz Marko je preživio logor u Varšavskom getu i Koncentracijski logor Dachau u čijoj je blizini bio oslobođen 2. 5. 1945. Razdoblje nakon 1945 nazivao je svojim drugim životom. Iz braka sa suprugom Zdenkom dobio je dvojicu sinova, Ljubu Rubena i Željka. Od 1947 do 1980 radio je na raznim radnim mjestima, u skladu s porodičnom tradicijom, kao komercijalist. Najveći broj godina radio je u poduzeću "Kooperativa". Upamćen je kao sposoban i marljiv stručnjak, koji je gotovo sav svoj radni vijek posvetio razvoju poljoprivrede virovitičkog kraja. U Lukaču je kao aktivist mjesne zajednice radio je na podizanju spomenika partizanskim borcima i žrtvama fašističkog terora. U to vrijeme jedan mandat bio je odbornik Općinske skupštine Virovitica. Od 1964 do 2002 bio je predsjednik ŽOV-a, organizirajući njen rad, predstavljajući Općinu prema drugim židovskim institucijama, odnosno državnim i društvenim tijelima. Vrlo dobro je surađivao sa rukovodstvom Saveza jevrejskih opština Jugoslavije (SJOJ), Jevrejskim istorijskim muzejom, u nekoliko navrata je kao član delegacija u inozemstvu predstavljao Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), surađivao je sa institucijama i pojedincima u Izraelu, "Koordinacijom židovskih općina Hrvatske", Židovskom općinom Zagreb (ŽOZ) i dr. Kao predsjenik ŽOV-a, brinuo se o Židovskom groblju u Virovitici. Njegovim zalaganjem postavljena je spomen-ploča na mjestu gdje je nekada stajala virovitička sinagoga, srušena od ustaških vlasti 1941 godine. Duže vrijeme zalagao se u Izraelu da se župniku Stjepanu Jankoviću, koji je pokušao spasiti porodicu Weiss od Holokausta, dodjeli Medalja Pravednika među narodima. Župnik Janković je 1996 proglašen, od strane izraelskog Jad Vašema, Pravednikom među narodima. Marko se bavio i pisanjem, objavio je više tekstova o životu u logoru, surađivao je u "Virovitičkom zborniku", te u časopisima i publikacijama židovskih organizacija pišući o povijesti Židova Virovitice i okolice. Zapažen je bio i njegov rad u "Ekološkom društvu Virovitica" i za te aktivnosti je dobio priznanje tj. plaketu "Ekološkog društva" 1998 godine. Za vođenje ŽOV-a i rad u židovskim organizacijama dobio je Megilu zahvalnicu SJOJ-a. Bio je intervjuiran za Memorijalnu fondaciju Stevena Spielberga, a nekoliko puta bio je gost Radiostanice Virovitica, gdje je opisao najdramatičnije dijelove svoje biografije. Marko je iza sebe ostavio vrijedne dokumente koje je brižno čuvao, te oveću biblioteku s težištem na Holokaustu. Marko Weiss je umro 11. 12. 2007 u 86 godini života, sahranjen je na Gradskom groblju u Virovitici.[1][2][3]
Reference[uredi | uredi kod]
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica El Mundo Sefarad. Vidi Wikipedia:Dozvole za objavljivanje (Wikipedia:Dozvole za objavljivanje/El Mundo Sefarad).
- ↑ 1,0 1,1 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); In memoriam Marko Weiss: Odlazak s krunom dobra imena; stranica 60; broj 103, siječanj / veljača 2008, Zagreb.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Ljubo-Ruben Weiss (10. 6. 2010). Marko Weiss. El Mundo Sefarad. Preuzeto 25. 1. 2015
- ↑ 3,0 3,1 Željko Weiss, 2011, str. 37, 67
- ↑ Ljubo-Ruben Weiss (22. 5. 20l0). Vedrana Rudan Opet Jašete Konja Po Imenu Antisemitizam. El Mundo Sefarad. Preuzeto 25. 1. 2015
Literatura[uredi | uredi kod]
- Weiss, Željko (2011). Židovi Virovitice i okolice 1790. - 2011., Virovitica: Židovska općina Virovitica. ISBN 987-953-56589-0-0 Uneseni ISBN nije važeći.