Luftwaffe

Izvor: Wikipedia
Luftwaffe

[[Datoteka:Balkenkreuz.svg|250px|{{{opis_slike}}}]]

Segment Wehrmachta
Lokacija osnivanja  Treći rajh
Jačina 400 000 (1939)
Komandanti
Komandant Hermann Göring





Angažovanje
Bitke Španjolski građanski rat
Drugi svjetski rat

Luftwaffe (Zračno oružje doslovno prevedeno sa njemačkog) bilo je ime za vid Wehrmachta (oružane snage Nacističke Njemačke). od maja 1935. do 9. maja 1945.

Historija[uredi - уреди]

Osnivanje Luftwaffe[uredi - уреди]

Luftwaffe (ili Ratno zrakoplovstvo), službeno je osnovan u maju 1935., nakon donošenja Zakona o obnovi nacionalnih snaga obrane. Ovaj zakon omogućio je postojanje njemačke kopnene vojske, mornarice i Ratno zrakoplovstvo, ono što je u suštini bio zabranjeno nakon Prvog svjetskog rata. [1]

Nakon poraza u Prvog svjetskog rata, Versajski sporazum iz 1919. nametnuo je stroga ograničenja Weimarskoj Republici nasljednici Njemačkog Carstva. On je dozvoljavao samo malu obrambenu armiju poznatu kao Reichswehr. Veličinu i sastav Reichswehra strogo su kontrolirali saveznici u nadi da će tako spriječiti mogući njemački revanš. Reichswehr je smio imati samo 100 000 vojnika, podijeljena između dva vida vojske, kopnene vojske - Reichsheer, i male mornarice - Reichsmarine. Versajski sporazum nije predviđao nikakvo Ratno zrakoplovstvo. [1]

Kad je 1933., nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NSDAP) pobijedila na izborima, rođen je Treći reich. Dvije godine kasnije - 1935. Versajski sporazum je odbačen, pa je Reichswehr postao Wehrmacht, koji je imao tri vida vojske; Heer, Kriegsmarine i novorođenu - Luftwaffe. [1]

Komandant Luftwaffe Hermann Göring u vrijeme hapšenja 1945.

Razvoj[uredi - уреди]

Iako je službeno osnovana 1935., Luftwaffe je potajno postojala, praktički od dana kad je zabranjena Versajskim sporazumom. U početku su to bile Dobrovoljačke letačke jedinice koje su se koristile jedrilicama i balonima, koje su tražile svakojake načine da zaobiđu stroga ograničenja Versaillesa. Jedno vrijeme su njihovi piloti tajno odlazili u Sovjetski savez na letačku obuku. Istovremeno su se osnivale brojne organizacije (koje su se formalno bavile nečim benignim), a po tvornicama i univerzitetima tajni razvojni odjeli, koji su radili na razvoju i formiranju buduće avijacije. [1]

Najveći dio Luftwaffe bile su letačke jedinice, pored njih postojale su i padobranske jedinice, kao i Luftwaffine pješadijske divizije, elitne göringove pješadijske formacije i na hiljade manjih jedinica protuavionske artiljerije, inženjerije, veze, radarista, kao i dobar broj ratnih brodova sa posadom.

Između 1939. - 1945. preko 3,4 milijuna ljudi služilo je Luftwaffe. Ona je imala više od 165 000 poginulih, uz preko155 000 nestalih i preko 192 000 ranjenih. Od 7 361 osoba koje su nagrađene najvišim njemačkim ordenom za ratne zasluge u Drugom svjetskom ratu, Viteškim željeznim križem, 1 785 je bilo iz Luftwaffe, a to je bilo 24% od ukupnog broja. [1]

Na početku Drugog svjetskog rata Luftwaffe je suvereno vladala nebom, jer je tehnički i borbeno bila najbolja avijacija tog trenutka na svijetu. Ali kako je rat odmicao, istopila se prvobitna prednost pred masovnošću protivnika, pa je nastupio period iscrpljivanja, koji se u kombinaciji s kobnim greškama u proizvodnji aviona i korištenju raspoloživih resursa pretvorio u kolaps Luftwaffe.

Avioni Junkers Ju 87 (znani kao Štuke) polijeću sa aerodroma u Poljskoj

I pored svih svojim mana Luftwaffe je napravila enormni iskorak u vrlo kratkom vremenu na polju aerodinamike i aeronautike. Ona je pokrenuta pravu revoluciju u avioindustriji (prvi mlazni motor Heinkel He 178, hlađenje komora za izgaranje vlastitim gorivom - tekućim stlačnim plinovima, nove legure, nova pogonska goriva, rakete V-1 i V-2, daljinsko navođenje, Helikopter Focke-Wulf Fw 61...).

Pored tehničkih novina Luftwaffe je bila i pokretač brojnih strategijsko taktičkih novina u korištenju avijacije, ona je izvela prvi padobranski desant u operaciji zauzimanja Krete 1941. Iako je ta riskantna operacija koštala mnoge padobrance života, tako da sličan masovni desant više nije ponovila do kraja rata. Luftwaffe je imala puno odličnih i neustašivih pilota, i pravu plejadu zračnih aseva. [1]

Po mnogo čemu struktura Luftwaffe bila je u neku ruku ogledalo svog komandanta Hermanna Göringa. On je želio stvoriti svoju vlastitu vojsku, discipliraniju i odgovorniju od bilo kojeg vida armije i zbog tog vršio stalan pritisak na svoje podčinjene da učine i ono što je prelazilo granice njihovih mogućnosti. Djelomično i zbog tog je Wehrmacht u konačnici poražen, jer taj pritisak ljudi nisu mogli izdržati.

Luftwaffe je službeno raspušten u augustu 1946. od strane Savezničke kontrolne komisije. [1]

Broj aviona[uredi - уреди]

Tip aviona 26. august 1939.[2] 4. maj 1940[2] 26. april 1941[2] 30. april 1942[2] 30. april 1943[2] 30. april 1944[2] 9. april 1945[2]
Lovci, Lovci bombarderi, Noćni lovci 1230 1736 1757 1807 2234 2571 2581
Bombarderi 1210 1758 1476 1319 1711 1201 184
Bombarderi obrušivači, Lovci-bombarderi 400 466 461 530 876 1242 1157
Izviđači 661 666 803 703 756 682 653
Transportni avioni 544 531 768 896 807 892 nepoznato
Ostali avioni[3] 243 411 542 564 767 1044 150
ukupno 4288 5568 5807 5819 7151 7632 4725

Broj ljudi[uredi - уреди]

Rod vojske Početak ljeta 1939[4] Kasna jesen 1939[4] 20. maj 1941[4] 1. decembar 1941[4] 1. juli 1942[5] 1. novembar 1943.
Letačke trupe 208 000 366 000 526 000 588 000
Protuavionska artiljerija 107 000 258 000 500 000 571 000
Kontrola leta i radari 58 000 138 000 243 000 296 000
Mehaničari --- 118 000 153 000 146 000
Stražarske jedinice --- --- 36 000 38 000
ukupno 373 000 880 000 1 458 000 1 639 000 1 900 000 2 089 000

Luftwaffe i Kriegsmarine[uredi - уреди]

Za razliku od drugih suvremenih mornarica onog vremena - njemačka Kriegsmarine nije imala vlastitu mornaričku avijaciju već se morala oslanjati na Luftwaffe. Praktički svi avioni, bez obzira na to dali su bili stacionirani na kopnu ili brodovima, bili su pod komandom Luftwaffe.

Zbog tog su izbijali česti sukobi na relaciji Kriegsmarine - Luftwaffe, pa je zbog tog mornarički dio Luftwaffe bio manje efikasan od rivalskih avijacija savezničkih snaga. [6]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 engleski. "Luftwaffe - The Airforce 1935-1945" (engleski). Feldgrau. http://www.feldgrau.com/main1.php?ID=3. pristupljeno 30. 08. 2012. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 Bernhard R. Kroener, Rolf-Dieter Müller, Hans Umbreit: Das Deutsche Reich und der Zweite Weltkrieg. Svezak 5/1, dva, Stuttgart 1988, ISBN 3-421-06232-3, S. 963.
  3. Avioni veze i kurirske službe, Meteorološki avioni, Tragači mina, Avioni spašavanja na moru i ostalih namjena
  4. 4.0 4.1 4.2 4.3 Bernhard R. Kroener, Rolf-Dieter Müller, Hans Umbreit: Das Deutsche Reich und der Zweite Weltkrieg. Svezak 5/1, dva, Stuttgart 1988, ISBN 3-421-06232-3, S. 909.
  5. Bernhard R. Kroener, Rolf-Dieter Müller, Hans Umbreit: Das Deutsche Reich und der Zweite Weltkrieg. Svezak 5/1, dva, Stuttgart 1988, ISBN 3-421-06232-3, S. 959
  6. "Naval Aviation" (engleski). German Navy. http://www.german-navy.de/kriegsmarine/aviation/index.html. pristupljeno 30. 08. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]