Lav Trocki

Izvor: Wikipedia
Lav Trocki
Лев Давидович Троцкий
Lav Trocki

Mandat
8. studenog 1917. – 13. ožujka 1918.
Prethodnik Mihail Tereščenko
Nasljednik Gregorij Čičerin

Mandat
29. kolovoza 1919. – 15. siječnja 1925.
Prethodnik  Lav Kamenjev
Nasljednik Mihail Frunze

Mandat
8. listopada 1917. – 8. studenog 1917.

Rođenje 26. listopada 1879.
Rusija Janovka, Rusija
Smrt 21. kolovoza 1940.
Meksiko Coyoacán, Meksiko
Politička stranka KPSS
Supruga Aleksandra Sokolovskaja
Natalija Sedova
Zanimanje urednik, državnik
Vjera nijedna (ateizam)

Potpis
Leon Trotsky Signature.svg
Ovaj članak je dio serije:
Marksizam
Karl Marx 001.jpg
Sociologija i antropologija
Otuđenje
Buržoazija
Klasna svijest
Komunizam
Kulturalna hegemonija
Izrabljivanje
Ideologija
Proletarijat
Gospodarstvo
Marksistička politička ekonomija
Radna snaga
Zakon vrijednosti
Sredstva proizvodnje
Način proizvodnje
Proizvodne snage
Višak rada
Višak vrijednosti
Naknada za rad
Povijest
Kapitalistička proizvodnja
Klasna borba
Diktatura proleterijata
Izvorna akumulacija
Proleterska revolucija
Proleterska internacionala
Svjetska revolucija
Filozofija
Marksistička filozofija
Historijski materijalizam
Dijalektički materijalizam
Socijalizam
Analitički marksizam
Autonomni pokreti
Feministički marksizam
Humanistički marksizam
Strukturalni marksizam
Zapadnjački marksizam
Istaknuti marksisti
Karl Marx
Friedrich Engels
Karl Kautsky
Vladimir Lenjin
Lav Trocki
Josif Staljin
Rosa Luxemburg
Mao Ce tung
Georg Lukács
Antonio Gramsci
Karl Korsch
Frankfurtska škola
Louis Althusser
Paul Lafargue
Kritike
Kritike marksizma


Lav Davidovič Bronštajn, poznatiji kao Lav Davidovič Trocki (26. listopada 1879. - 21. kolovoza 1940.) je ruski političar, državnik, vojskovođa i revolucionarni vođa poznat kao osnivač Crvene armije i smrtni neprijatelj Staljina.

Rođen u židovskoj familiji, Trocki je odmalena bio sklon buntovništvu, a u mladosti je prihvatio marksizam zbog čega je bio uhapšen i prognan u Sibir, odakle je pobjegao. U Londonu se povezao s Lenjinom, ali vrlo brzo i razišao, prihvativši frakciju menjševika među ruskim socijaldemokratima. S Lenjinom se pomirio uoči Oktobarske revolucije, gdje je uzeo aktivno učešće.

Nakon revolucije je Trocki uzimao važne položaje u boljševičkoj vlasti. Vodio je resor vanjskih poslova sve dok zbog protivljenja miru u Brest-Litovsku nije podnio ostavku. Nakon toga je imenovan za narodnog komesara za vojsku i mornaricu gdje se istakao u stvaranju Crvene armije te se smatra jednim od najzaslužnijih za boljševičku pobjedu u ruskom građanskom ratu.

Nakon Lenjinove smrti je u SSSR-u započela borba za vlast i određivanje kursa kojim će krenuti kako nova država tako i radnički pokret. Trocki, koji se zalagao za permanentnu revoluciju, izgubio je u okršaju sa Staljinom te je izbačen iz Partije i prognan iz SSSR-a.

Ostatak života Trocki je proveo u izgnanstvu, koristeći svaku priliku za žestoku kritiku Staljina i njegove politike kao izdaje marksizma. Godine 1940. Staljinov agent Ramon Mercarder ga je ubio u Meksiku. Boraveći u Meksiku imao je ljubavnu aferu sa slavnom meksičkom slikaricom, Fridom Kahlo.

Po Trockom je nazvana ideologija trockizam.

Književna dela[uredi - уреди]

Autor je više književnih dela među kojima su:

  • Izdana revolucija
  • Terorizam i komunizam
  • Moj život

Povezano[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]