Laura Ingalls Wilder

Izvor: Wikipedia
Laura Elizabeth Ingalls Wilder
Osnovni podaci
Rođenje Laura Elizabeth Ingalls
7. februar 1867. (1867-02-07)
Okrug Pepin, Wisconsin, SAD
Smrt 10. februar 1957. (dob: 90)
Mansfield, Missouri, U.S.
Zanimanje romanopisac, učiteljica
Nacionalnost američka
Djelo
Period 1932–1940s
Žanrovi historijska fikcija
Teme Srednji zapad & Zapad
Znamenita djela Little House on the Prairie

Lora Ingols Vajlder (eng. Laura Ingalls Wilder; rođena 7. februara 1867. u Pepinu, Viskonsin, SAD, preminula 10. februara 1957. u Mensfildu, Misuri, SAD) je bila američka spisateljica dječijih knjiga, najpoznatija kao autorka serije knjiga za djecu „Mala kuća“ u kojoj je opisala svoje djetinjstvo u porodici američkih pionira.

Djetinjstvo i rana mladost[uredi - уреди]

Rođena je u blizini mjesta Pepin u američkoj saveznoj državi Viskonsin, u kraju koji je tada bio poznat kao „Velika šuma“.[1] Njeno stvarno mjesto rođenja je posebno opisano u knjizi „Mala kuća u Velikoj šumi“.[2] Roditelji su joj bili Čarls Ingols (eng. Charles Phillip Ingalls) i Kerolajn Ingols (eng. Caroline Lake (Quiner) Ingalls). Bila je druga od petoro braće i sestara: Meri (eng. Mary Amelia) (oslijepila poslije teške bolesti), Kerolajn (zvana Keri) (eng. Caroline Celestia), Čarls Frederik (eng. Charles Frederick) (umro sa devet mjeseci) i Grejs (eng. Grace Pearl).

Kerolajn i Čarls Ingols

Kao djevojčica se sa porodicom doselila na područje koje je tada bilo znano kao indijanska teritorija. Nakon dvije godine boravka u Kanzasu, porodica Ingols se vratila u Viskonsin. Nakon seljakanja po Viskonsinu, Kanzasu, Minesoti i Ajovi, Ingolsovi se konačno nastanjuje u Južnoj Dakoti, gdje je u proljeće 1879. Lorin otac dobio posao na željeznici. Zimu 1880–1881, jednu od najhladnijih i najljućih zima do tada zabilježenih u Južnoj Dakoti, porodica Ingols provela je u mjestu Desmet (eng. De Smet). Ta duga i hladna zima opisana je u „Dugoj zimi“ (eng. The Long Winter), jednoj od njenih najzanimljivijih knjiga. U Desmetu polazi u školu u kojoj upoznaje i budućeg muža, Almanza Vajldera (eng. Almanzo Wilder; 1857–1949).

Sa 15 godina prihvatila je ponudu da bude učiteljica; najviše iz razloga da materijalno pomogne svoje roditelje. Kada se udala za Almanza Vajldera, 25. avgusta 1885. godine, prestala je da radi kao učiteljica. Sljedeće godine, 5. decembra 1886. godine, rodila je kćerku Rouz (eng. Rose Wilder; 1886–1968), te 1889. godine rodita je muško dijete koje je umrlo neposredno nakon rođenja. Porodica Vajlder je tada živjela sjeverno od Desmeta.

Prve godine braka bile su izuzetno teške. Almanzo je obolio od difterije i ostao djelimično paralizovan, mada se kasnije dobro oporavio. Do kraja života morao je pri hodu da se pomaže štapom. Niz teških događaja koji su se redali jedan za drugim, Almanzova bolest, smrt tek rođenog sina, izgubljena kuća i štala u požaru i velike suše nekoliko godina uzastopno, dovele su porodicu do ruba opstanka. Te teške godine opisane su u Lorinoj knjizi „Prve četiri godine“ (eng. The First Four Years). Rukopis je pronađen tek poslije Rouzine smrti. Knjiga je izdata 1971. godine i opisuje te teške prve četiri godine njenog braka i života na preriji u Južnoj Dakoti.

Oko 1890. godine, porodica Vajlder je napustila Južnu Dakotu i jednu godinu provela u Minesoti na farmi Almanzovih roditelja, da bi kasnije na kratko otišli do Vestvila u Floridi. Mislili su da će topla klima Floride pogodovati Almanzovom zdravlju, ali bilo je obratno — Almanzo je teško podnosio vrućine i visoku vlažnost juga. Tako, 1892. godine, porodica Vajlder se vratila u Desmet, gdje su kupili malu kuću.

Godine 1894. porodica Vajlder se seli ponovo (ovaj put je to bila njihova posljednja selidba) u Mensfild, u Misuriju. Malo izvan Mensfilda, uspjeli su da kupe nedovršenu brvnaru na farmi, koju su nazvali farma „Roki ridž“ (eng. Rocky Ridge Farm). Kasnije je ta neprivlačna farma postala veoma napredna farma živine, mlijeka i voća. Skromna brvnara bez prozora je prerasla u veliku farmersku kuću sa deset prostorija, te nekoliko dodatnih pomoćnih zgrada. U početku života na farmi, jedini izvor prihoda koji je porodica imala je bio prihod od prodaje drveta za ogrjev, koje je Almanzo na svojoj kamenitoj farmi dobio krčenjem šume.

Lora i Almanzo Vajlder, 1885.

Kasniji period[uredi - уреди]

Kasnije godine, kada Lora i Almanzo nisu mogli više fizički da rade, izgledale su da će biti bez velikih problema, sve do 1929. godine i velike svjetske ekonomske krize. Izgubili su sve što su investirali, te su postali zavisni od svoje kćerke i njene pomoći.[3] Godine 1930, u doba velike depresije, Lora je počela da razgovara sa svojom kćerkom o biografskim rukopisima o svom djetinjstvu u pionirskoj porodici 19. vijeka. Smrt Lorine majke 1924. godine, sestre Meri 1928, te Velika depresija, navele su Loru da sačuva od zaborava sjećanja o životnoj priči zvanoj „Djevojka pionir“ (eng. Pioneer Girl). Zbog teške ekonomske situacije, ponovo se počela baviti pisanjem.

Serija knjiga[uredi - уреди]

Rouz i Lora su radile zajednički na pripremi knjiga. Tako, 1931. godine, iz štampe je izašla prva knjiga, „Mala kuća u Velikoj šumi“, (eng. Little House in the Big Woods). Od tada do danas, knjiga se stalno štampa i prevodi, da bi do danas bila prevedena na 40 raznih jezika. Isto tako, novele Rouz Vajlder Lejn, Lorine kćerke, tokom 1930-ih godina su predstavljale vrhunac njenog književnog rada. Još od tada, njene dvije najpoznatije novele, „Neka orkan reži“ (eng. Let the Hurricane Roar, 1932) te „Slobodna zemlja“ (eng. Free Land, 1938), napisane u istom periodu kad i serija „Mala kuća“, i danas se štampaju.

Roza je napustila farmu „Roki ridž“ krajem 1930ih, te se nastanila u Harlingenu, u državi Teksas, te Danberiju, u državi Konektikat, gdje je provela dalji život pišući prije svega o svojim političkim stavovima, filozofiji lične slobode i liberalizmu uopšte. Sredinom 20. vijeka postala je jedan od najuticajnijih američkih liberala.

Lora i Almanzo su tih godina živjeli uglavnom usamljeno na svojoj farmi „Roki ridž“, gdje su i dalje držali domaće životinje i uzgajali povrće. Čitaoci „Male kućae“ često su su se zaustavljali na farmi „Roki ridž“ da bi sreli junaka serije — Loru Ingols Vajlder. Lora i Almanzo su na farmi živjeli mirno i bez finansijskih problema sve do 1949. godine, kada je Almanzo umro u 92. godini. Posle Almanzove smrti, Lora je nastavila da živi sama na farmi, iako ju je Roza nastojala ubijediti da se preseli kod nje u Konektikat. Dana 10. februara 1957. godine, tri dana poslije 90. rođendana, Lora je preminula u snuna svojoj farmi u Mensfildu.

Farmu „Roki ridž“ je preuzeo farmer koji je posjedovao i okolnu zemlju. Međutim, lokalni stanovnici, obožavaoci Lore i njene serije knjiga „Mala kuća“, osnovali su udruženje da bi otkupili farmu, sa namjerom da je pretvore u muzej. Rouz Vajlder Lejn se pridružila ideji da „Roki ridž“ bude spomenik njenoj majci, te dala novčani doprinos za otkup kuće. Pristala je da doprinese održavanju kuće–muzeja, te je ustupila mnoge svoje stvari i stvari svojih roditelja. Kuća je docnije postala popularan muzej koji svake godine privlači na hiljade posjetilaca.[4]. Popularnost serije knjiga „Mala kuća“ („Mala kuća u preriji“ (eng. Little House on the Prairie) izuzetno je porasla poslije Lorine smrti, da bi uskoro bio snimljen i televizijska serija s glumcem Majklom Landonom. Loru su glumile Melisa Gilbert (eng. Melissa Gilbert; 1974-1984), Meredit Monro, (eng. Meredith Monroe; 1997, 1998) i Kajl Šavarija (eng. Kyle Chavarria; 2005).

Jednom prilikom, Lora je izjavila da je glavni razlog što je napisala seriju knjiga „Mala kuća“ bio da sačuva uspomene iz svog djetinjstva za današnju djecu, da bi im pomogla da razumiju koliko se Amerika promijenila za vrijeme njenog života. 1993. godine, Lora je proglašena za počasnog građanina Misurija.

Original iz 1932. godine

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Mala kuća u velikoj šumi“ („Little House in the Big Woods“) (1932),
  • Dječak sa farme“ („Farmer Boy“) (1933) – o djetinjstvu svog muža na farmi u Njujorku (New York),
  • Mala kuća na preriji“ („Little House on the Prairie“) (1935),
  • Pored Plam krika“ („On the Banks of Plum Creek“) (1937),
  • Na obalama Silver lejka“ („By the Shores of Silver Lake“) (1939),
  • Duga zima“, („The Long Winter“) (1940),
  • Selo na preriji“ („Little Town on the Prairie“) (1941),
  • Te srećne zlatne godine“ („These Happy Golden Years“) (1943),
  • Na putu kući“ („On the Way Home“) (1962, objavljena poslije Laurine smrti) – dnevnik preseljenja porodice Vajlder od Desmeta do Mensfilda u Misuri; napisala Rouz Vajlder Lejn,
  • Prve četiri godine“ („The First Four Years“) (1971, objavljena poslije Laurine smrti)
  • Zapadno od kuće“ („West From Home“) (1974, objavljena poslije Lorine smrti) – Lorina pisma Almanzu za vrijeme posjete Rouz u San Francisku, Kalifornija 1915.

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]