Jane Austen

Izvor: Wikipedia
Jane Austen
Jane-Austen-portrait-victorian-engraving.png
Datum rođenja 16. prosinca 1775.
Engleska Steventon, Engleska
Mesto rođenja 18. srpnja 1817.
Engleska Winchester, Engleska
Književni period realizam

Jane Austen (Steventon, 16. prosinca 1775. - Winchester, 18. srpnja 1817.) je bila prominentna britanska književnica. Njeni pogledi na život žena i divno slaganje ironije učinilo ju je jednu od najznačajnijih književnica njenog doba.

Biografija[uredi - уреди]

Jane Austen rođena je u Steventonu 16. prosinca 1775. kao kći Georgea Austena (1731-1805) i Cassandre Austen (prije Leigh; 1739-1827). Tu je provela veći dio života i nikad se nije udavala. Imala je šestoro braće i stariju sestru Cassandru s kojom je bila jako bliska. Jedini portret Jane Austen je loše obojana skica njene Sestre koja se nalazi u Londonu. Njena braća Francis i Charles otišli su na more i postali admirali. Osnovno obrazovanje dobila je 1783; prvo u Oxfordu, pa u Southamptonu. Od 1785 do 1786 polazila je Školu za djevojke u Readingu. Jane Austen je dobila obrazovanje veće od normalnog koje su dobivale tadašnje djevojke, pa se već rano posvetila pisanju i prvu priču objavila je već 1789.

"Koliba" u kojoj je Jane Austen provela zadnjih 8 godina njena života (danas je muzej)
Obiteljski grb Austenovih

Jenain život bio je relativno dosadan, bez nekih posebnih događanja. Godine 1801. njezina obitelj preselila se u Bath, što je bila scena mnogih njenih djela (iako je Jane Austen, kao i njezin lik Anne Elliot "ustrajala u neneklonosti prema Bathu"). Godine 1802 Jane je dobila poudu za brak od bogatog, ali "krupnog i nezgrapnog" čovjeka pod imenom Harris Bigg-Wither koji je bio 6 godina mlađi od nje. Takav brak "osigurao" bi joj i oslobodio je nekih običaja i "ovisnosti" koje su odavale osobnosti usidjelice koja se moa oslanjati na vlastitu obitelj. Takve okolnosti utjecale su na nju da pristane, no idući dan se predomislila i odbila je brak. Bilo je izvjesno da ga nije voljela. Nakon smrti oca 1805., Jane, njena sestra i majka preselile su se u Southampton sa bratom Francisom i njegovom obitelji gdje su živjeli 4 godine, dok se 1809. nisu preselili u Chawton. Tu je njezin brat Edward imao imanje i kolubu gdje je im je dopustio da žive. Njihova kuća danas je otvorena za javnost.

Jane je nastavila miran život sa svojom obitelji. Godine 1816. počela je patiti od slabog zdravlja. Danas se misli da je imala Addisonovu bolest, čiji uzrook tada nije bio poznat. Boles je imala i uspona i padova, no 1817. se pogoršala i Jane je morala otputovati u Winchester. Tu je umrla dva mjeseca poslije (18. svibnja 1817.) i pokopana je u katedrali.

Djelo[uredi - уреди]

Pošto je bila odana suvremenoj kovneciji za književnice, jane je svoja djela izdavala anonimno. Njena djela doživjela su znatan uspjeh, no njezina anonimnost ju je udaljavala iz važnih literernih krugova. Iako su sva njezina djela bila ljubavni romani, pisani pod utjecajem romantizma u engleskoj književnosti, Jane nije bila romantičar. Snažne emocije uglavnom donose opasnost u romanima Jane Austen i mlada djevojka koja vježba suzdržanost prije će naći sreću od one koja bježi sa svojim voljenim. Njena djela bila su sličnija djelima književnika kao što su David Hume i John Locke nego djelima njenih suvremenika kao što su Lord Byron i William Wordsworth. Među njenim najjačim inspiracijama smatraju se Samuel Johnson, William Cowper, Samuel Richardson, George Crabbe i Fanny Burney.

Njezin posmrtno objavljeni roman Opatija Northanger satirizira gotička djela Ann Radcliffe, no Jane je najpoznatija zbog svojti djela za odrasle koje se danas poprimile oblike socijalno pronicljivih komedija manira. Ta djela, posebno Emma, često su citirana zbog svoje savršenosti forme, dok današnji kritičari pokušavaju iz zemlje iskopati novu prespektivu o Janeinim oštrouminm komentarima o predvidljivosti neudatih prefijnenih žena na početku 1800ih. Zakon o nesljeđivanju i oporuke sav novac i nasljeđe uglavnom su davali muškim nasljednicima.

Njena djela su jako dobro pimljena kada su izdana, a Sir Walter Scott ju je posebno pohvalio:

"Mlada dama ima talent za opisivanje miješanja osjećaja i ljudi iz običnog života što je meni nešto najljepše s čim sam se ikad upoznao."

Jane Austen je zaslužila i divljenje Thomasa Babingtona Macaulaya (koji je mislio da nema kompozicija koje su bile bliže savršenstvu), Samuela Taylora Coleridgea, Roberta Southleya, Sydneya Smitha, i Edwarda FitzGeralda. Jane je bila jako cijenjen autor mnogo desetljeća nakon smrti. Interes prema njezinim djelima oživljen je pri kraju XIX. stoljeća. Engleski studenti XX. stoljeća rangirali su je mađu najboljim engleskim književnicima sviih vremena, uspoređujući je i sa Williamom Shakespeareom. Lionel Trilling i Edward Said bili su važni Janeini kritičari.

Trilling je u eseju o Mansfield Parku napisao:

"Osoba koja je prva predstavila točno određeni moderni ljudski karakter i kulturu gdje se nalazila je Jane Austen. Nikad prije moralni život nije prikazan kakav je, nikad prije nije otkriveno da je tako kompleksan, težak i zamoran. Hegel govori o "sekularizaciji spiritizma", kao primarnu karakteristiku moderne epohe, a Jane Austen je prva koja nam govori što se pod time podrazumjeva. Ona je prva književnica koja predstavlja društvo, opću kulturu, koa ulogu u moralnom životu, pojašnjavajući pojmove kao "otvorenost" i "vulgarnost" koje nijedna era prije te nebi shavatila, i koji su toliko suptilni da se opiru korištenju, i toliko moćne da se nitko ne može odušijeti njihovoj vladavini. Ona je prva koja je postala svjesna terora koja vlada našim moralnim svijetom, svuda pristni anonimni sud na koji reagiramo, nužnost koju osjaćamo da pokažemo čistinu našeg sekularnog spiritizma, čija su mračna i dubiozna mjesta brojnija i tamnija od onih u religioznom spiritizmu, koja ispituju naš život i stil u pitanje. . ."

Također su bile i negativne kritike za njezina djela koje su bile tako oštre da su znale govoriti da piše ne-književno, a Charlotte Brontë je kritizirala je njen uski opus:

"Bilo što kao toplina ili entuzijazam, bilo što energično, jako, iskreno, je krajnje nepotrebno u hvaljenju ovih djela: sve takve demonstracije autorica bi opuznala sa dobro odglumljenim podsmijehom, bi bilo "outré" ili ekstravagantno. Svoj posako u kojem ocrtava život profinjenih dama u Engleskoj radi začuđujuće dobro. U crtežu postoji doza Kineske vjernosti i finoće. Ona nabire čitaća bez ičega odlučnog, uzrujava ga sa ničim dubokim. Ona ne poznaje osjećaje o kojima piše: ona odbija i partnera za razgovor sa tim burnim sestrinstvom...Što gleda oštroumno, što govori sposobno, hoda fleksibilno, odgovara joj za proučavanja: no što udara brzo i puno, na očigled sakriveno, što krv projuro kroz to, što je neviđeno sjedalo života, što je osjećajna meta smrti -- to gospođica Austen ignorira...Jane Austen je bila puna i jedna od nejvaćih osjećajinh žena, no jako nakompletna i neosjetljiva (ne neosjećajna) žena, ako se to čuje -- ne mogu si pomoći !".

Mark Twain ju je još jače kritizirao:

"Jane Austen ? Ma, ići ću toliko daleko da ću reći da je svaka knjižnica koja nema knjigu od Jane Austen dobra knjižnica, makar ne sadržavala nijednu drugu knjigu."

Janeina literarna snaga leži u ocrtavanju likova, posebno žena, sa delikatnim i nježnim potezima koji izlaze iz prirodnih i svakodnevnih incidenata iz srednje i više klase, odakle uglavnom dolaze njezini likovi. Njezini likoi, naoko obični, ispunjeni su čvrstoćom i preciznošću, i sa takvim važnim detaljom da održe svoju idivudualnost kroz cijelu radnju, i neobojani su njezinom vlastitom osobnošću. Njezin pogled na život izgleda dobar, sa malim dodatkom nježne, ali oštroumne ironije.

Neki suvremeni čitatelji svijet koji opisuje mogu smatrati, u kojem je glavni ljudski cilj avanturistička udaja, neliberernim i nemirnim. U njenoj eri opcije su bile limitirane, i žene i muškarci su se vjenčavali zbog financijskih razloga. Ženski autori su pisali u uskom opusu romance. Dio Janeine prominentne reputacije leži na tome kako dobro ona integrira poglede na ljudsko stalje uz uvjerljivu ljubavnu priču. Velik dio tenzije u njenim romanima proizlazi iz balansiranja financijskih potreba protiv drugih problema: ljubav, prijateljstvo i moral.

Bibliografija[uredi - уреди]

Romani[uredi - уреди]

Kraća djela[uredi - уреди]

Juvenilija[uredi - уреди]

Jane Austen danas[uredi - уреди]

Djela Jane Austen smatraju se važnim karikama engleskog literernog kanona. Uči se na sveučilištima i česta je tema mnogih školskih satova i kritika. Razum i osjećaji je nedavno držan jako visoko jer su ga proučavali učenici zbog prezentiranja društvene strukture i razvoja likova. Romani su također čitani diljem svijeta bez ikakvih akademskih obveza, čisto iz užitka.

Neka njena nedovršena i kraća djela, počevši 1870. (prije toga bili su poznati samo njezinoj obitelji). Jedna od kuća gdje je živila, u okolici Batha je danas javni muzej.

Filmografija[uredi - уреди]

U popularnoj kulturi Janeini filmovi adaptirani su u filmove i televizijske serije mnogo puta. Varirajući puto u vjerodostojnosti prema originalu. Ponos i predrasude je sa 6 filmova, najadaptiraniji od njezinih djela, a zadnja adaptacija bila je 2005. gdje su glumili Keira Knightley, Donald Sutherland, Matthew Macfadyen i Dame Judi Dench, a poznata je i Bollywoodsku adaptaciju filma Bride and prejudice iz 2004. Prije toga bilo je 5 BBC-ovih televizijskih serija, a najpoznatija bila je iz 1995. sa Colinom Firthom i Jennifer Ehle. Film Dnevnik Bridget Jones iz 2001. ima likove koji su inspirirani djelom.

Emma je adaptirana u film 5 puta: 1932 sa Marie Dressler i Jeanom Hersholtom, 1972 kao televiijska verzija, 1995 kao teen film Clueless, 1996 sa Gwyneth Paltrow i Jeremyem Northamom i kao televizijski film sa Kate Beckinsale.

'Razum i osjećaji je adaptiran u 4 filma uključujući i verziju Anga Leea iz 1995 sa Kate Winslet i Emmom Thompson (dobio Oscara za najbolji adaptirani scenarij). Pod tuđim utjecajem je adaptiran na televiziji 2 puta i priprema se film pod isim imenom. Mansfield Park i Opatija Northanger su oboje adaptiranu u filmove. Jane Austen in Manhattan (1980) je film koji govori o rivalima koji žele snimiti film po Janeinoj drami Sir Charles Grandison koje je ponovo otkriveno 1980 (vidi Bilješke).

Bilješke[uredi - уреди]

1. BBC 2004, Vijesti - Otkriven rijetki manuskript Jane Austen

Daljnje informacije[uredi - уреди]

Knox-Shaw, Peter. Jane Austen and the Enlightenment. Cambridge: Cambridge University Press, 2004. ISBN-10 0521843464

Tomalin, Claire. Jane Austen: a life. Revised and updated edition. London: Penguin, 2000. ISBN-0140296905

Vanjske veze[uredi - уреди]

Djela

Biografija

Fan stranice i informacije