Ernest Vajić
Ernest Vajić | |
---|---|
Rođenje | Ernest Weiss 1909. Đurđenovac, Austro-Ugarska Monarhija |
Smrt | 16. 10. 1981. (dob: 72) Zagreb, SFR Jugoslavija |
Počivalište | Mirogoj, Zagreb[1] |
Nacionalnost | Jugoslaven |
Etnicitet | Židov |
Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
Zanimanje | advokat |
Suprug/a | Marica Vajić |
Djeca | Nina Vajić |
Ernest Vajić (rođen: Ernest Weiss) (Đurđenovac, 1909 – Zagreb, 16. 10. 1981), jugoslavenski advokat i pravnik.
Biografija[uredi | uredi kod]
Dr. Ernest Vajić je rođen 1909 godine u Đurđenovcu u židovskoj porodici.[2] Prije Drugog svjetskog rata radio je kao advokat u Zagrebu. Nakon kapitulacije Vojske Kraljevine Jugoslavije, u aprilskom ratu 1941, bio je odveden kao rezervni oficir u zarobljeništvo u Njemačku. U logoru se 1942 uključio u antifašistički pokret. Po oslobođenju iz logora upućen je u logore bivših jugoslovenskih zarobljenika u cilju organizovanja njihove repatrijacije za FNR Jugoslaviju. Dr. Vajić je za života napisao više knjiga iz područja prava. Bio je oženjen za Maricu Vajić sa kojom je imao kćer Ninu Vajić, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivša sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Dr. Ernest Vajić je umro 16. 10. 1981 u Zagrebu i sahranjen je na židovskom dijelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[1]
Djela[uredi | uredi kod]
- Osnove prava, Fakultet za vanjsku trgovinu, Zagreb, 1978.
- Privredno pravo Visoka škola za vanjsku trgovinu, Zagreb, 1974.
- Uvod u pravo: (s obligacionim pravom i osnovama stvarnog prava), 196?.
Reference[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.