Nina Vajić
Nina Vajić | |
---|---|
Rođenje | 22. 2. 1948. Zagreb, FNR Jugoslavija |
Nacionalnost | Hrvatica |
Etnicitet | Židovka[1] |
Državljanstvo | Hrvatska |
Alma mater | Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Roditelji | Ernest Vajić Marica Vajić |
Nina Vajić (Zagreb, 22. 2. 1948), hrvatska i jugoslavenska pravnica, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivša sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Biografija[uredi | uredi kod]
Prof. dr. sc. Nina Vajić je rođena 22. 2. 1948 u Zagrebu u porodici advokata-pravnika Ernesta Vajića i Marice Vajić. Sa očeve strane je židovskog podrijetla.[1] Studirala je pravo na Pravnom fakultet Sveučilišta u Zagrebu od 1966 do 1971. Od 1970 do 1971 usavršavala se na Pravnom fakultetu u Strasbourgu. Doktorirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu "Međunarodni problemi direktne radiodifuzije putem satelita", a međunarodno pravo je specijalizirala na Sveučilištu u Ženevi i na Haaškoj akademiji za međunarodno pravo.[2] Od 1985 radila je kao asistent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 1991 kao suradnik profesor. Prof. Vajić je uz Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, predavala i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a kao gost-predavač i na brojnim svjetskim sveučilištima. 1991 bila je imenovana na poziciju direktora Instituta za javno i privatno međunarodno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 1996 postala je profesor javnog međunarodnog prava. Od 1998 do 2012 bila je zaposlena kao sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Na tu je poziciju bila izabrana nakon što je ostavila posebno dobar dojam na članove Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, kako poznavanjem pravne materije tako i stoga što je na sva pitanja odgovarala na jeziku na kojem su ona bila postavljena, a stanovitu prednost dobila je i zbog spola. Bila je članica Vijeća za telekomunikacije, članica Europske komisije protiv rasizma i netolerancije, članica Radne skupine Vlade Republike Hrvatske za sukladnost hrvatskog zakonodavstva s aktima Vijeća Europe, te članica državne Komisije za granice. Objavila više od 40 znanstvenih studija i članaka, među kojima se ističe publikacija iz 1999 "Pojedinac pred Europskim sudom za ljudska prava".[2][3][4] 2013 prof. Vajić se kandidirala za poziciju suca na Međunarodnom sudu Europske Unije (EU) u Luksemburgu, ali je umjesto nje bio predložen prof. Siniša Rodin.[5]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Jaša Romano, 1980, str. 504
- ↑ 2,0 2,1 Milivoj Đilas (26. 6. 2002). Hrvatica na najvišem europskom sudu. Nacional. Preuzeto 10. 9. 2015
- ↑ Nina Vajić: Sud u Strasbourgu postao je žrtva svog uspjeha. Slobodna Dalmacija (3. 12. 2014). Preuzeto 10. 9. 2015
- ↑ Vajić, Nina. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 10. 9. 2015
- ↑ Ivica Grčar (21. 2. 2013). Uzalud vam Međunarodni sud u Strasbourgu. Lider. Preuzeto 10. 9. 2015
Literatura[uredi | uredi kod]
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.