Arsen Dedić

Izvor: Wikipedia
Arsen Dedić
DedicArsen.JPG
Opće informacije
Ime Arsen Dedić
Rođenje 28. srpnja 1938.
Prebivalište Zagreb
Zanimanje skladatelj, pjesnik, flautist, tekstopisac, aranžer, dirigent i glazbeni producent
Žanr(ovi) Klavir, Gitara
Web stranica
Službene stranice

Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938.), hrvatski književnik, pjesnik, skladatelj i pjevač.

Biografija[uredi - уреди]

Rodjen je u srpskoj porodici[1], ime je dobio po Arseniju III Crnojeviću.[2] U rodnom gradu Šibeniku završio je gimnaziju i srednju muzičku školu. Odlazi u Zagreb. Studira pravo. Prekida. 1959. upisuje se na Muzičkoj akademiji te diplomira u veljači 1964.

Odlikovan je. Otac je dvoje djece (Sandra i Matija) i suprug Gabrijele Novak, s kojom je lomio ovaj posni kruh.

Glazbena karijera[uredi - уреди]

Radio je razne poslove vezane uz glazbu - prepisivač nota, flautist, glazbeni suradnik pri TV ... i na početku najčešće tekstopisac, koji piše za druge. Pjevač u više vokalnih skupina (Prima, Zagrebački vokalni kvartet, Melos ...). Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike. Vodio vlastiti instrumentalni ansambl (Kvartet flauta).

Objavljuje povremeno stihove. Prvi put je nagrađen u splitskom Vidiku. Objavljuje u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku.

Osnovno određenje mu je glazba, ali spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora, koji ga je najviše i obilježio.

Od 1963. pjevač i solist na festivalima. Iste godine pojavljuje se i kao kantautor (Split). 1964. objavljuje “Kuću pored mora” i “Moderato cantabile”, što u potpunosti određuje njegov kantautorski put. Iste godine priređuje svoj prvi recital, a povremeno ih priređuje i danas. Objavio je velik broj gramofonskih ploča, od “Čovjek kao ja” (1969.) do CD-a “Na zlu putu” (2004.). Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač ...

Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma je njegov osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i sve ostalo. Autorska pjesma je prirodni amalgam njegovih dvaju izvorišta - glazbe i poezije.

Koncertirao je u većem dijelu Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Devet ruskih turneja. Dobitnik je velikog broja nagrada na području popularne glazbe.

S vremenom prevladavaju glazbenik i pjesnik (doslovno), pa Arsen objavljuje desetak knjiga stihova. Prevođen je i antologiziran.

Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u preko šezdeset tisuća primjeraka. Slijede "Zamišljeno pristanište" (s [[Matija Skurjeni|Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", "Poesia e canto, La sfinge" (Napulj), "Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "101 pjesma" (Sarajevo), "Pjesnik opće prakse", "Kiša – Rain" (dvojezično: hrvatsko-engleski), "Slatka smrt", "Stihovi", "Čagalj", "Hladni rat", "Zabranjena knjiga", "Padova", "Brzim preko Bosne" (Sarajevo). Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Također i snimao. Nagrađivan. Pisao je za dalmatinske klape. Nagrađivan. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj komercijalnih, propagandnih poruka.

Ipak, najveći dio njegova rada čini primjenjena glazba - glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) napisao je 1966. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”, “Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj” ...

Veći broj TV drama.

S početka sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoje filmske, glazbene uradke. Poznatiji filmovi su mu “Glembajevi”, “Živa istina”, “Vlak u snijegu”, “Donator”, “Fergismajniht”, “Pont- Neuf”. Radio je i za animirani film, kao i za filmove kraćeg metra (“Rabuzin”, “Meštrović”). Također nagrađivan.

Skladao musical “Lady Šram” (libretist Nino Škrabe). Surađivao s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu, napisao glazbu za plesni teatar u Düseldorfu. Uz ostale nagrade treba istaknuti Vjesnikovu Nagradu Slavenski, nagradu Premio Tenco, te Premio Brel i Porin, za životno djelo.

Od osnutka je član Glumačke družine Histrion, s kojom ga vežu i prijateljstvo i suradnja. Autor je glazbe za gotovo sve histrionske predstave.

Član je Hrvatskog društva skladatelja kao i Hrvatskog društva pisaca.

Diskografija[uredi - уреди]

  • Čovjek kao ja (1969)
  • Arsen 2 (1971)
  • Homo Volans (double album) (1973)
  • Vraćam se (1975)
  • Porodično stablo (1976)
  • Arsenal (1976)
  • Otisak autora (1976)
  • Pjesme sa šlagom (1976)
  • Dedić-Golob (1977)
  • Kuća pored mora (instrumentals) (1978)
  • Rimska ploča (1980)
  • Pjevam pjesnike (1980)
  • Naručene pjesme (1980)
  • Gabi i Arsen (1980)
  • Carevo novo ruho (1981)
  • Arsen pjeva djeci (1982)
  • Provincija (1984)
  • Kantautor (double album) (1985)
  • Moje popevke (1986)
  • Kino Sloboda (1987)
  • Arsen & Bora Čorba Unplugged '87 (1987)
  • Hrabri ljudi (Gabi i Arsen) (1988)
  • Glazba za film i TV (1989)
  • Svjedoci priče (1989)
  • Najbolje od Arsena (1991)
  • Tihi obrt (1993)
  • Retrospektiva (1993)
  • Ko ovo more platit (1995)
  • Ministarstvo straha (1997)
  • Herbar (1999)
  • Kinoteka (2002)
  • Pjesma je moj život (2002)
  • Klapa Maslina (2003)
  • Imena žena (2003)
  • Na zlu putu (2004)
  • The Platinum Collection (2006)
  • Rebus (2008)

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]