Mišo Kovač

Izvor: Wikipedia
Mišo Kovač
Opće informacije
Alias Mate Mišo Kovač
Rođenje 16. jul 1941. (1941-07-16) (dob 72)
Zanimanje danas
Žanr(ovi) Pop muzika
Djelatni period 1969 — danas

Mišo Kovač (Tribunj, 16. srpnja 1941.), hrvatski pjevač zabavne glazbe.

Životopis[uredi - уреди]

Rođen u Šibeniku kao dijete Zrinke i Jakova Kovača. Mišo je rastao u obitelji sa bratom Ratkom i sestrom Blankom.

Zanat tapetara trebao je obilježiti životni put Miše Kovača, ali je, na jednom natjecanju talenata u Karlovcu, s pjesmom "I can't stop loving you" Raya Charlesa, doživio je veliki uspjeh, te je tako određen životni, a i estradni put ovog karizmatičnog pjevača.

Hit kojim je trasirao put ka najuspješnijem pjevaču zabavne glazbe, ikada viđenim na svim prostorima bivše Jugoslavije, bila je "Više se nećeš vratiti", pobjednička pjesma s nekad popularnog sarajevskog festiva "Vaš šlager sezone" (1969.), djelo tada mladog skladatelja i tekstopisca Đorđa Novkovića. Taj je singl prodan je u pola milijuna primjeraka. A suradnja s Novkovićem obilježila je gotovo čitav Kovačev opus, te se nastavila i dalje, sve do iznenadne Novkovićeve smrti, 2007. godine. Godine 1971. osvojio je festival u Splitu s pjesmom Stjepana Mihaljinca "Proplakat će zora", koji je također prodan u pola milijuna kopija, i definitivno se učvrstio na tronu najpopularnijeg pjevača u bivšoj Jugoslaviji, a, usprkos godinama, njegova karizma ni do danas nije izblijedila.Nakon 1980. i pobjede u Splitu sa pjesmom "Dobra ti večer mati moja" dugi niz godina nije nastupao na festivalu.

Pjevač je s daleko najviše prodanih ploča (i ostalih nosača zvuka) zabavne glazbe u bivšoj SFRJ, a u Hrvatskoj da i ne govorimo.

Okušao se i glumačkim vodama glumeći s Radom Šerbedžijom u filmu "Poslijepodne jednog fazana". Glazbena karijera i dalje je cvala, pet puta je proglašavan pjevačem godine, a 1989. godine proglašen je za osobu godine u bivšoj Jugoslaviji.

Od supruge Ljubice razveo se nakon četiri godine braka, te godine 1973. vjenčao se sa splićankom Anitom Baturinom, Miss Jugoslavije, sa kojom je 1975. godine dobio sina Edija, a dvije godine kasnije i kćerku Ivanu.Na turnejama po Kanadi i Australiji 80-tih odbija pjevati pod Pavelićevom slikom čime stječe reputaciju "komunjare" među ekstremnom emigracijom koja mu to nije oprostila.Prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj u velikom intervjuu danom u Nedjeljnoj Dalmaciji pod naslovom "Dalmacija u mom oku" izjavljuje:"Ako ovi dođu na vlast, za mene ovdje više nema mjesta",misleći ma HDZ.

Godine 1992., došlo je do velike tragedije. Njegov sin, Edi, koji se pridružio specijalnoj postrojbi Hrvatske vojske zvanoj "Škorpioni" tijekom Domovinskog rata, biva ubijen u Zagrebu pod sumnjivim okolnostima. Mišo tu vijest nikada nije potpuno prebolio. Policija je objavila priopćenje u kojem tvrdi kako je riječ o samoubojstvu. No, Mišo Kovač i danas tvrdi kako je riječ o ubojstvu.

Nakon Edijeve smrti, javno je obznanio da više neće nastupati.Nakon toga pristupa kratkotrajno Paraginom HOS-u slikajući se za novine u crnoj odori.

U depresiji, 14. siječnja 1999., u zagrebačkom stanu u ulici Maksimirska 69, Mišo Kovač pucao je sebi u prsa neprijavljenim pištoljem "Beretta", ali taj neuspjeli pokušaj samoubojstva donio mu je saznanje da život mora ići dalje. U tim 90-im godinama, osim sina Edija, izgubio je majku, kao i mlađeg brata Ratka. Prije Kovačevog pucnja u prsa, brak sa Anitom se raspao, te je pokušao ostvariti ljubavnu vezu sa 30 godina mlađom astrologinjom Silvijom Conte Calvi Marković. Nakon još jednog ljubavnog brodoloma, nova Kovačeva životna pratilja postala je Lidija Pintarić.

Nakon oporavka od pucnja u prsa, u Splitu je održao oproštajni koncert pred oko 50.000 ljudi. To je ponovio u zagrebačkom Domu sportova, a nakon toga uslijedila je cijela serija oproštajnih koncerata. Ipak, to nije bio kraj Kovačeve karijere. Uslijedili su i novi albumi.

Godine 1999., Mišo je snimio album "Budi čovjek dobre volje", kako sam kaže zahvaljujući kćerki Ivani. Smatra da je to njegov najbolji album ikad.

Diskografija[uredi - уреди]

  • Mišo Kovač (1972.)
  • Portret (1973.)
  • Mi smo se voljeli (1974.)
  • Oj ti dušo duše moje (1974.)
  • Ovo je naša noć (1977.)
  • Uvijek ima nešto dalje (1979.)
  • Čovjek bez adrese (1980.)
  • Jači od vjetra (1981.)
  • Dalmacija u mom oku (1982.)
  • Osjećam te (1983.)
  • Zajedno smo (1984.)
  • Potraži me u pjesmi (1984.)
  • Ostala si uvijek ista (1985.)
  • Ti si pjesma moje duše (1986.)
  • Malo mi je jedan život s tobom (1987.)
  • La paloma - koncert (1988.)
  • Sačuvali smo od zaborava (1988.)
  • Samo nas nebo rastavit može (1988.)
  • Suza nebeska (1989.)
  • Za kim zvono plače (1990.)
  • Grobovi mi nikad oprostiti neće (1991.)
  • Pjesma za Edija (1993.)
  • Stari portret (1993.)
  • Mate Mišo Kovač (1994.)
  • Mojoj vjernoj publici (1995.)
  • Al je ljubav bolest teška (1996.)
  • Osjećam se jači (1997.)
  • Budi čovjek dobre volje (1999.)
  • Pjevaj, legendo (1999.)
  • Rane godine 1964-69 (1999.)
  • Dalmatino (2001.)
  • Zabavni megamix (2002.)
  • Mir u srce (2004.)
  • Mišo u Šibeniku (2005.)
  • Ja sam kovač svoje sreće (2006.)
  • The platinum collection (2006.)