Topusko
| Topusko | |
|---|---|
 Grb | |
| Osnovni podaci | |
| Gradonačelnik | Nikola Abramović |
| Županija | Sisačko-moslavačka |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021) | 3.219 |
| Geografija | |
| Koordinate | 45°17′N 15°58′E / 45.29°N 15.97°E |
| Površina | 198,3 km² |
  Topusko Topusko (Hrvatske) | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski kod | 44415 Topusko |
Koordinate: 45° 17′ 24" SGŠ, 15° 58′ 12" IGD
Topusko je naselje i sjedište istoimene općine u Hrvatskoj, koja administrativno pripada Sisačko-moslavačkoj županiji.
Geografija[uredi | uredi kod]
Topusko se nalazi na samoj granici između Korduna i Banije, u slikovitom predjelu srednjeg toka rijeke Gline, brežuljkastom kraju izmedu Petrove gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske gore na jugoistoku. Cestovnim prometnicama naselje je povezano s većim obližnjim mjestima: Glina (13 km), Petrinja (35 km), Sisak (47 km), Karlovac (55 km), Zagreb (preko Lasinje i Pisarovine 65 km). Od Topuskog nisu daleko ni Plitvička jezera (80 km).
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Općina Topusko po zadnjem Popisu stanovništva iz 2001. godine broji 3.219 stanovnika, što je otprilike polovica prijeratnog broja. Prema etničkoj strukturi, većinsko stanovništvo su Hrvati ( 63.5 %), a značajan udio čini srpska manjina ( 29.6 %).
Samo naselje Topusko ima 798 stanovnika. U stvarnosti je taj broj nešto veći, jer je dosta mještana službeno prijavljeno kao stanovnici okolnih sela, u kojima još nije dovršena obnova.
Uprava[uredi | uredi kod]
Topusko se nalazi u sastavu Sisačko-moslavačke županije, a općini osim samog mjesta pripada i 15 okolnih sela.
Historija[uredi | uredi kod]
U 4. i 5. stoljeću nadiru Goti i Langobardi, u 6. stoljeću Slaveni i Avari, a u 8. st. Franci. U 10. st. dolaze i Mađari, pa 1097. u bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, po kome se danas zove Petrova gora. Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. početkom 13. st. daje cistercitima određene povlastice, i oni se nastanjuju u samostanu na mjestu gdje je danas perivoj Opatovina. Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a kralj Ferdinand I. prava opatije dodjeljuje 1558. zagrebačkim biskupima. Turci su ipak 1556. zauzeli imanje topuske opatije, a cistercitski samostan i crkvu razorili su topovima. Predaja kaže da je po tom događaju Topusko dobilo naziv. Nakon Turaka, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m.
Početkom 19. st. Topusko je potpalo pod francusku vlast, a nakon 1813. ponovo je u Vojnoj krajini. Tad počinje razvoj Topuskog kao kupališta, a jedan od najzaslužnijih ljudi u tom smislu bio je pukovnik Ivan Nestor. U 19. st. rade se mnoga znanstvena ispitivanja termalnih vrela. Njihov ljekovit učinak postaje sve poznatiji, pa sve više uglednih i poznatih ljudi onoga doba posjećuje toplice pa one postaju pomodno sastajalište. Po ukidanju Vojne krajine (1881. godine), Topusko i okolica postaju dio banske Hrvatske. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20. st. izgrađeni su vodovod i željeznica. Podižu se perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina. Mnogi su se botaničari i kroničari Topuskog s neskrivenim oduševljenjem divili ljepoti krajolika i spokoju podneblja, ističući Opatovinu kao perivoj u podnožju Nikolina brda, ulicu lipa, brojne platane, egzotične vrste drveća (ginko biloba, sekvoje i dr).
Tijekom Drugog svjetskog rata, u Topuskom je 8.-9. svibnja 1944. godine održano III. zasjedanje ZAVNOH-a.
U Domovinskom ratu Topusko je pretrpjelo velika razaranja. Nakon teškog bombardiranja, u rujnu 1991. godine zauzele su ga srpske snage, te dijeli sudbinu ostalih okupiranih krajeva. Svo hrvatsko stanovništvo je prognano, a okolna sela posve uništena. Mnoge poznate zgrade u mjestu, kao što su zgrada Vojnog lječilišta ili Blatne kupke sa zgradom lječilišne restauracije su razorene.
Preuzeto sa[1] Arhivirano 2005-10-30 na Wayback Machine-u
Gospodarstvo[uredi | uredi kod]
Slavni ljudi[uredi | uredi kod]
- Đuro Brodarac, bivši sisačko-moslavački župan
- Tatjana Holjevac, predsjednica gradske skupštine Zagreba
- Alfred Krupa (stariji), slikar
- Ljubomir Maraković, književni i kazališni kritičar i povjesničar
- Joseph Schlessinger, profesor s Yalea, jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača raka
- Vladimir Branjski Treščec, veliki župan Zagrebačke županije, intendant Hrvatskog narodnog kazališta
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kod]
- Gotički portal (visok 23 m), zadnji ostatak srednjovjekovne cistercitske opatije;
- Spomen-dom ZAVNOH-a, teško oštećen 1991. godine;
- Župna crkva Sv. Marije od pohoda, sagrađena 1829. godine u klasicističkom stilu. U ratu minirale su je srpske snage, ali je danas u potpunosti obnovljena.
