Žarko Dolinar
Žarko Dolinar (Koprivnica, 3. srpnja 1920. - Basel, 9. ožujka 2003.), prof. dr., hrvatski znanstvenik i stolnotenisač.[1] Svjetski i mnogostruki državni stolnoteniski prvak. Nositelj naslova Pravednik među narodima države Izrael.[2]
Žarko Dolinar rodio se u Koprivnici 1920. godine u obitelji sudca dr. Jakoba i majke Franjice rođ. Fridrih.[3] U mladosti se seli iz rodne Koprivnice u Novi Sad gdje se 1934. počinje baviti športom a 1935.-1936. nastavlja u Ljubljani te potom od kraja 1936. u Zagrebu.[4] Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1948. godine.[4] U Zagrebu je 1959. godine, na Veterinarskom fakultetu, stekao doktorat znanosti iz anatomije, histologije i embriologije.[5]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata i tijekom četiri godine NDH zajedno s bratom Borisom krivotvorio je propusnice i neke druge dokumente za preko 360 Židova koji su na taj način spašeni.[6] Ustaške su vlasti doznale da braća Dolinari spašavaju Židove, ali ih nisu dirali.[7] Uhitili su njihova oca Jakova i smijenili ga s položaja suca no oni su nastavili posao.[7] Na incijativu skupine preživjelih braća su proglašena Pravednicima među narodima 1993. godine.[7]
Godine 1962.[5] Žarko Dolinar izbačen je sa zagrebačkog Veterinarskog fakulteta[3] te je od 1963. živio i radio u Baselu u Švicarskoj gdje je na Medicinskom fakultetu habilitirao te više od 25 godina bio nastavnik, a također bio je i vicedirektor Anatomskog instituta te ekskatedralni nastavnik.[5] Uz anatomiju, bavio se genetikom, citologijom, histologijom, embriologijom i patologijom.[5] Bio je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta (od 1969. do 1985.), te predavač na Stomatološkom fakultetu (od 1978. do 1983.) u Baselu.
Kao 14-godišnjak Žarko se prihvatio ping-ponga nakon što je na nogometu slomio nogu.[8] Zbog toga je kod kuće bio prisiljen sjedeći igrati i to na stolu veličine 150 cm. Prvi njegov reket nije imao dršku, pa je Žarko Dolinar podbočio drugu stranu reketa prstima i to je razlog što se priklonio penholderu i tako igrao cijelog života.[8] Bio je prvi Hrvat koji je osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu (Kairo 1939.) i prvi hrvatski sportaš uopće koji se okitio naslovom svjetskog prvaka.[8] Od godine 1939. član je HAŠK-a kojem je donio prvenstvo u pojedinačnom natjecanju za Hrvatski kup (Bjelovar, 1941.).[4]
Žarko je ispunio vitrine vrijednim trofejima i nagradama s mnogih borilišta, od prve nagrade brončane tintarnice do pehara i osam medalja sa svjetskih prvenstava. S partnerom Subotičaninom Vilimom Harangozom u igri parova osvojio je Svjetsko prvenstvo 1954. godine u londonskom Wembleyu,[9] i to je biser njegove karijere.[8]
Nanizao je još 25 trofeja s međunarodnih natjecanja i turnira.
S lakoćom je igrao, nikad umoran ili iscrpljen, iako je nevjerojatno malo trenirao. U to doba stolni tenis se igrao s većim reketom, daleko većim od današnjih reketa. Bio je majstor sjajnog refleksa i izvanredne anticipacije. Racionalni igrač, taktičar velikog formata. U igri glavno mu je oružje bilo snažan forhand-drive, posebno paralele. Riskantnim udarcima zbunjivao je suparnike. Penholderaša Dolinara s pravom ubrajamo u preteče kasnijih tajfunskih napada Azijaca - Japanaca i Kineza.[8]
Trenirao je na više mjesta od kojih je jedno bilo i u stolnoteniskom klubu Makabi u okviru zagrebačke Židovske općine.[7]
U spomen na dr. Žarka Dolinara od 2007. godine održava se Međunarodni memorijalni stolnoteniski turnir veterana i veteranki "Dr.Žarko Dolinar".[10]
- 1954.: Proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske i Jugoslavije.[11]
- Proglašen je za najboljeg športaša desetljeća u Jugoslaviji (1946–56)[12]
- 1993.: Nositelj naslova Pravednik među narodima države Izrael.
- 2002.: Dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", za životno djelo.
- Odličje Međunarodnoga Crvenoga križa "Henry Dunant".[5]
- Počasni građanin gradova Bjelovara i Koprivnice.[3]
- Žarko Dolinar je govorio 16 jezika.[12]
- Bio je vlasnik najveće kolekcije autograma na svijetu (oko 77.000).[12]
- Prvi Hrvat koji je na svim svjetskim prvenstvima od svih sportova osvojio zlatnu, srebrnu i brončanu medalju.[5]
- Nositelj triju doktorskih titula, što je jedinstven rekord među vrhunskim športašima.[3]
- ↑ Hrvatski obiteljski leksikon: Dolinar, Žarko (1920–2003) Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ (en) Righteous Among the Nations Honored by Yad Vashem - Croatia Arhivirano 2011-10-11 na Wayback Machine-u Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Slobodna Dalmacija: Žarko Dolinar legenda hrvatskoga i svjetskoga športa, ali i ugledni znanstvenik sa tri doktorata Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 94.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 Prof. dr. Žarko Dolinar hrvatski znanstvenik i sportaš svjetskog glasa Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ Slobodna Dalmacija: Žarko Dolinar, svjetski stolnoteniski velikan. Sportska sreća je prolazna Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Jutarnji list: Pravednici i njihove životne priče Arhivirano 2012-07-28 na Wayback Machine-u Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Otišao veliki sportaš i ljubitelj života Arhivirano 2004-09-18 na Wayback Machine-u Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ (en) ITTF: World Table Tennis Championships - Gold Medals Arhivirano 2012-03-12 na Wayback Machine-u Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ Barkun.hr: Poreč: Održan treći Memorijalni turnir "Dr. Žarko Dolinar" Arhivirano 2012-07-27 na Wayback Machine-u Preuzeto 5. siječnja 2012.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 5, str. 152.
- ↑ 12,0 12,1 12,2 Proleksis enciklopedija: Dolinar, Žarko[mrtav link] Preuzeto 5. siječnja 2012.
- Foto galerija: Žarko Dolinar Arhivirano 2012-07-27 na Wayback Machine-u
