Šid

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Šid

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Sremski
Opština Šid
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 16 311
Gustina stanovništva 344 st./km²
Geografija
Koordinate 45°07′25″N 19°13′21″E / 45.123666°N 19.2225°E / 45.123666; 19.2225
Nadmorska visina 113 m
Površina 47,4 km²
Šid na mapi Srbije
Šid
Šid
Šid (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 22239
22240
Pozivni broj 022
Registarska oznaka ŠI


Koordinate: 45° 07′ 25" SGŠ, 19° 13′ 21" IGD

Šid je gradsko naselje u opštini Šid u Sremskom okrugu, smešten na padinama Fruške gore. Prema popisu iz 2002. bilo je 16.311 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 14.275 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi kod]

Nadmorska visina je 104 m. To je sedište najzapadnije opštine Srema, veoma slikovit i živopisan kraj između reke Dunav i pitomih obronaka Fruške gore na severu i reke Save na jugu. Oblast na kojoj je izgrađen Šid je voćarsko vinogradarski kraj, sa velikim vinskim podrumom. U sklopu poljoprivrede razvijena je i prehrambena industrija, posebno prerada žita, savremena industrijska klanica i fabrika za proizvodnju jestivog ulja, kao i tekstilna industrija i trikotaža. Opština ima veoma privlačan turistički potencijal, naročito za lov i ribolov. U gradu se nalazi spomen kuća i galerija poznatog slikara Save Šumanovića. Kako i kada je Šid formiran kao naselje, naučno utvrđenih istorijskih podataka nema, postoje samo razne pretpostavke. Početkom 18-og veka Šid je bio jedno od najvećih naselja između Vinkovaca, Vukovara i Sremske Mitrovice. Za procene o veličini i značaju Šida postoje pismeni podaci. Najraniji pomen iz toga vremena je podatak da je u Šidu umro Luka Natalis 1702. godine, vikar apostolskog poslanstva.

Historija[uredi | uredi kod]

Prvi podaci o Šidu su iz XVIII. stoljeća, kada je ovo naselje bilo u Podunavskoj vojnoj granici. U XIX. stoljeću mjesto naseljavaju Srbi i Rusini iz Ruskog Krstura i Kucure, zatim Slovaci iz Gložana i Pivnica. Početkom XX. stoljeća Šid se razvija kao gradsko naselje. Do 1918. Šid je bio u sastavu Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije kao dijela Austro- Ugarske. Od 1939.- 1945. je bio dio Banovine Hrvatske, odnosno NDH. Rano se javlja radnički pokret, a u narodnooslobodilačkom ratu čitavo područje bilo je aktivno u organiziranju borbi protiv neprijatelja. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije početkom 1945. godine (Srijemski front) vođene su u okolini Šida. U jesen 1991. Šid je za vrijeme bitke za Vukovar bombardiran od hrvatskih snaga pri čemu su poginula 4 civila.

Racija u Šidu[uredi | uredi kod]

Za vreme Drugog svetskog rata, Šid je bio u sastavu NDH. Najveći od svih zločina u tom periodu dogodio se 28.08.1942. godine, na Veliku Gospojinu. Veća grupa ustaša, na čelu sa Viktorom Tomićem, došla je iz Zagreba i u toku noći je započela racija. Uhapšeno je 142 Šiđana (125 muškaraca, 13 žena i 4 deteta). Svi oni su stravično mučeni, i na kraju, njih 121 je vozom prebačeno u Sremsku Mitrovicu gde su streljani. Među njima je bio i čuveni srpski slikar Sava Šumanović. Racija u Šidu se odvijala u sklopu veće racije koja je izvedena na teritoriji celog Srema, a u kojoj je ubijeno preko 6000 ljudi, većinom Srba, mada je bilo i Jevreja i Roma.

Kultura[uredi | uredi kod]

U blizini sela Privina Glava nalazi se manastir Privina Glava, po legendi manastir je dobio je ime po osnivaču, vlastelinu Privi (ili Pribi) iz 12. veka. U gradu nalazi se takozvani Ruski dvor, bivši letnjikovac grko-katoličkih episkopa iz 18. veka.

Položaj Šida u Sremskom okrugu

Istaknute ličnosti[uredi | uredi kod]

Privreda[uredi | uredi kod]

Šid je nekada bio poznat i imao fabriku Mesne Industrije "Srem Šid".

Od 2018 godine IM"Srem Šid" je privatizovana Arhivirano 2018-04-30 na Wayback Machine-u. Novi kupci su konzorcijum Agropapuk i Đurđević.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Šid živi 12.825 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,1 godina (36,5 kod muškaraca i 39,6 kod žena). U naselju ima 5.510 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,96.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 6.710 [1]
1953. 7.268
1961. 9.058
1971. 11.823
1981. 13.450
1991. 14.275 14.089
2002. 16.834 16.311


Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
12427 76.18%
Slovaci
  
899 5.51%
Hrvati
  
724 4.43%
Rusini
  
681 4.17%
Jugosloveni
  
455 2.78%
Romi
  
81 0.49%
Mađari
  
59 0.36%
Crnogorci
  
37 0.22%
Ukrajinci
  
31 0.19%
Albanci
  
21 0.12%
Makedonci
  
19 0.11%
Muslimani
  
18 0.11%
Česi
  
10 0.06%
Rusi
  
9 0.05%
Rumuni
  
3 0.01%
Nemci
  
3 0.01%
Slovenci
  
2 0.01%
Bošnjaci
  
2 0.01%
Bunjevci
  
1 0.00%
Bugari
  
1 0.00%
nepoznato
  
422 2.58%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vanjske veze[uredi | uredi kod]