Zetska banovina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zetska banovina 1931. godine.

Zetska banovina je bila banovina (pokrajina, regija) u Kraljevini Jugoslaviji od 1929. do 1941. godine. Ova banovina se u većem dijelu nalazila na području današnje Crne Gore, dok su manji dijelovi pripadali današnjoj Srbiji, Kosovu, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dobila je ime po rijeci Zeti, koje je bilo u upotrebi i u srednjem vijeku i odnosilo se na današnju Crnu Goru. Administrativno središte Zetske banovine je bilo Cetinje.

1939. godine, područja sa zabeleženim prisustvom Hrvata u Zetskoj banovini od Boke Kotorske do Pelješca, uključujući i Dubrovnik, su pripojena Hrvatskoj banovini.

1941. godine, u Drugom svjetskom ratu, Sile osovine su okupirale Zetsku banovinu. Nekoliko manjih područja oko Boke Kotorske su aneksirana od strane fašističke Italije, dok je ostatak postao dio okupacione zone Italije u Crnoj Gori i Albaniji. Istočna područja su postala dio okupacione zone nacističke Njemačke u Srbiji, dok su zapadna područja pripojena kvislinškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Poslije završetka Drugog svjetskog rata, područje je podijeljeno između administrativnih jedinica Federativne Narodne Republike Jugoslavije; Narodne Republike Crne Gore, Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Narodne Republike Srbije i Narodne Republike Hrvatske.