Zelengora

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zelengora
Vychodni Zelengora z Bregoce, mlhy v udoli Driny a Sutjesky.jpg
Pogled na vrhove Zelengore i kotline Drine i Sutjeske
Nadmorska visina: 2 014
Mesto:  BIH
Venac: Dinaridi
Koordinate: 43°22′N 18°34′E / 43.367°N 18.567°E / 43.367; 18.567
Topo. mapa:
Zelengora is located in BiH
Zelengora
Zelengora
Pozicija Zelengore na karti Bosne i Hercegovine

Zelengora je planinski masiv u Bosni i Hercegovini, koji se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.

Nalazi se na području tri opštine: Gacko, Kalinovik i Foča. Omeđena je rijekom Drinom na sjeveroistoku, sa jugoistoka i istoka rijekom Sutjeskom, sa juga i jugozapada rijekom Neretvom, Gredeljom. Okružuju je sa sjevera planine Husad i Radomišlje, sa severozapada Zagorje, Vučija brda i Obljaj, sa severoistoka Maluša i Ruda planina i sa juga Volujak i Maglić. Cijeli kompleks Zelengore obuhvata oko 150-160 km2 površine. [1].

Morfologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Zelengora je prostrana visoravan na kojoj se izdižu mnogi međusobno odvojeni vrhovi: najviši je Bregoč (2.015 m) , pa zatim Kozje brdo (2014 m), Drhtar (1991 m), Duboki do (1976 m), Kalelija (1975 m), Orlovac (1966 m), Todor (1949 m), Golija (1934 m), Todorac (1906 m), Orlovac (1875 m), Dumoš (1879 m), Prutača (1813 m), Javić (1879 m), Krbog-rad (1907 m), Maglaj (1917 m), Ljeljen (1785 m), Borovno (1835 m), Klek (1896 m), Stog (1821 m), Munjas (1892 m), Košuta (1871 m), Treskavac (1805 m), Uglješin vrh (1858 m), Ardov (1725 m). Jedan dio autora vodi i vrh Lelija (2032 m) kao dio Zelengore, a drugi je navode kao samostalnu planinu.

U reljefu Zelengore, osim vrhova, zapaženi su kanjoni Hrčavke, Jabušnice, Sutjeske - između Tovarnice i Volujaka.

Postoje i prostrani cirkovi pod Stogom, pod Klekom, cirk Gornje jezero na Barama, cirk Bijelo jezero.

Zapadni dio pod nazivom Kladopolje je tipični kraški predio.


Hidrologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Masiv je poznat po velikom broju glacijalnih jezera, od kojih su najpoznatija; Kotlaničko, Orlovačko, Štirinsko, Donje Bare, Gornje Bare, Bijelo, Crno, Kladopoljsko i vještačko Jugovo. [2]

Zelengora je vodom bogata planina isprepletena, potočićima, potocima, rječicama i rijekama. Njene vode pripadaju jadranskom i crnomorskom slivu. Hrčavka, Jabušnica i Klobučarica se ulijevaju u Sutjesku. Na jugu Zelengore, ispod sedla Gredelja je izvorišna čelenka Neretve. Rijeka Govza teče prema sjeveru i ulijeva se u Bistricu, pritoku Drine.

Flora i fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

U nižim predjelima su svijetle hrastove šume, pa zatim bukove šume. Slijede mješane šume bukve i smrče, a na najvećim visinama su smrčeve šume, koje ka vrhovima prelaze u niže rastinje. Na najvećim visinama su visokoplaninski pašnjaci i kamenjari. U šumama, osim navedenih vrsta, rastu još i jela, javor, lipa, grab, jasen, divlja trešnja, a ima i veoma retkih vrsta drveća poput tise i javora gluhača. Borovi su najčešće na kamenitim liticama kanjona.

Od preko 2600 vrsta biljaka, najznačajnij su uskolisni zvončac (Edriaanthus sutjescae), endem u kanjonu Sutjeske, bosanska čekinjuša, bosanski kaćun, ilirska krčagovina i dinarska večernica.

Ovdje žive šumske kornjače, zelembaći i rijetki mosorski gušteri, a od zmija bjelouške, smokulje, poskoci i šarka – jedna od najrjeđih zmija Evrope.

Najupadljiviji predstavnici faune ptica su suri orlovi, orao zmijar, sivi soko i bjeloglavi sup, sova ušara i ćuk. Danas veoma rijedak na cijelom Balkanu, ovdje i veliki tetrijeb ili gluhan.

Zelengora je stanište jedne od najvitalnijih i najbogatijih populacija medveda, vuka i divokoze u Evropi.

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za vreme Drugog svjetskog rata, 10. juna 1942. godine na planini je osnovana Četvrta proleterska crnogorska brigada.

Zelengora je najpoznatija po završnim borbama iz Bitke na Sutjesci, u junu 1943.

Takođe se na planini, 12. i 13. maja 1945. godine odigrala Bitka na Zelengori između četnika i partizana.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]