Zadarska katedrala

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Katedrala Svete Stošije

Zadarska katedrala sv. Stošije (Anastazije)

Današnja katedrala je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji. Sagrađena je u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, još u 4. ili 5. st.


Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi po imenu poznati zadarski biskup bio je Feliks, koji je sudjelovao u radu dvaju sabora: u Akvileji 381. i u Milanu 390. Po predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat početkom 9. st. dobio od bizantskog cara Nikifora (Nicefora) moći, pepeo, srijemske mučenice Stošije, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojemu se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi, odnosno u njezinoj lijevoj lađi. U studenome 1202. grad Zadar su nakon opsade osvojili i razorili Mlečani uz pomoć vitezova IV. križarske vojne kada je teško stradala i sama katedrala. Obnova katedrale trajala je kroz čitavo 13. st., a kad je njezina obnova dovršena, ponovno ju je posvetio, dana 27. svibnja 1285. nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima, dovršeno je 1324. godine.

Zadarskoj zaštitnici Sv. Stošiji poklonili su se i dvojica pape. Papa Aleksandar III. za svog je posjeta Zadru 1177. godine pohodio katedralu Sv. Stošije i njezin grob, dok se Papa Ivan Pavao II. za pastirskog pohoda Zadru dana 9. lipnja 2003. godine, poklonio ispred ulaznih vrata katedrale.

Unutrašnjost[uredi - уреди | uredi izvor]

Unutrašnjost katedrale je monumentalna. Središnja je lađa tri puta šira od sporednih, a odijeljena je kamenim stupovima i pilonima, koji se naizmjenice redaju. Prezbiterij je povišen, a ispod njega se nalazi kripta iz 12. st. U prezbiteriju se nalaze korska sjedala izrađena u stilu cvjetne gotike (izradio Matej Morozan, 1418.-1450.), nad glavnim oltarom je ranogotički ciborij iz 1322., a iza njega kameno prijestolje - katedra - za nadbiskupa. Na sjevernom je zidu mramorni oltar sv. Dominika sa slikom sveca, prenesen iz istoimene crkve; dalji oltar posvećen je dušama čistilišta, izgradio ga mletački kamenoklesar Pietro Onega 1805..; oltarna slika je od Jakova Palme Mlađeg; na kraju lađe mramorni oltar s mramornim oplatom lika Srca Isusova; u apsidi je mramorni sarkofag relikvija sv. Stošije iz 9. st. s natpisom biskupa Donata, a tu su i ostaci fresaka.

U južnoj lađi je mramorni oltar za relikvije; slijedi oltar sv. Sakramenta, djelo kipara A. Vivianija iz godine 1718., vrlo bogato ukrašen stupovima i kipovima, nad svetohraništem Bogorodica s mrtvim Kristom u krilu, sa strana Mojsije i Ilija, na krilima veći kipovi četvorice evanđelista, niže likovi kreposti i na antipediju Janje Božje; južna lađa završava apsidom na kojoj također ima ostataka fresaka. Nad bočnim lađama nalazi se matronej.

Šesterolisna krstionica, koja se naslanja na južni bok katedrale, porušena je do temelja u savezničkim bombardiranjima dana 16. prosinca 1943. Potječe iz 6. stoljeća. Faksimilno je obnovljena 1989. godine.


Sakristija se nazivala i kapelom sv. Barbare. Njezini zidovi i apsida pripadaju najstarijim dijelovima katedrale, kao i podni mozaik s prikazom dva jelena, koji datira iz prve polovice 5. stoljeća.

Pročelje katedrale pokazuje savršenu harmoniju horizontalnih i vertikalnih linija. Na rubovima pročelja ugrađeni su na lijevom lav, a na desnom bik, simboli evanđelista Marka i Luke. Glavni portal ima u luneti gotički reljef Bogorodice s Djetetom, desno je sv. Stošija, a lijevo sv. Krševan. Uz bogato izrađen portal ugrađene su figure četvorice apostola izrađene u grubom reljefu. Lijevi portal u luneti ima mistično janje, a na konzolama uz lukove figure Navještenja: anđeo i Marija, koji su stariji od portala. U luneti desnog portala samo je mistično janje.

Zvonik[uredi - уреди | uredi izvor]

Zvonik katedrale

Zvonik zadarske katedrale nastajao je u dva navrata. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su 1452. (za vrijeme nadbiskupa Vallaressa), dok je gornje katove od 1890. do 1894. prema tipu zvonika u Rabu gradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. Tri novija gornja kata zvonika se sa sve četiri strane rastvaraju dvostrukim biforama. Ravnu zidnu plohu oživljuju stilizirani biljni mozaički ukrasi, a vijenci što dijele katove lagano su istaknuti mrežastim ukrasom. Na vrhu zvonika uzdiže se visoka završna osmorostrana piramida s mjedenim kipom anđela.


Samo pet godina nakon što je 1894. konačno završena dogradnja zvonika, pojavila su se oštećenja na spoju staroga i novoga dijela. Arhitekt i konzervator Ćiril Iveković utvrdio je da je u pitanju posljedica vibracije snažnih i teških zvona, pa je 1900. godine njihove željezne držače zamijenio drvenima.

Orgulje[uredi - уреди | uredi izvor]

Njemačka tvrtka Eisenbarth je izgradila orgulje katedrale 2010. godine. Dispozicija orgulja je francuska: [1]

I. manual (Grand Orgue) C–c4
Principal 16′
Principal 8′
Flûte majeure 8′
Bourdon 8′
Prestant 4′
Flûte 4′
Quinte 2 2/3′
Doublette 2′
Cornet V 2 2/3′
Gross Fourniture IV-V 2 2/3'
Gross Cymbale IV 1 1/3′
Bombarde 16′
Trompette 8′
Clairon 4'
II. manual (Positif expressif) C–c4
Bourdon 16′
Principal 8′
Flûte à cheminée 8′
Salicional 8′
Quintatön 8′
Octave 4′
Flûte douce 4'
Nazard 2 2/3′
Flageolet 2′
Tierce 1 3/5′
Larigot 1 1/3′
Plein jeu III-IV 1 1/3′
Clarinette 16′
Cromorne 8'
Voix humaine 8'
Tremblant
III. manual (Récit expressif) C–c4
Bourdon 16′
Diapason 8′
Flûte d'orchestre 8′
Cor de nuit 8′
Viol de Gambe 8′
Voix céleste 8′
Flûte harmonique 4′
Viole 4′
Nazard harmonique 2 2/3′
Octavin 2'
Tierce harmonique 1 3/5′
Piccolo 1′
Plein Jeu harmonique II-V 2′
Basson 16'
Trompette harmonique 8'
Hautbois 8′
Clairon harmonique 4′
Tremblant
Pédale C–g1
Untersatz 32′
Principalbass 16′
Contrabass 16′
Subbass 16′
Octave 8′
Flûte 8′
Octave 4′
Contrabombarde 32′
Bombarde 16′
Trompette 8′

Spojevi:
mehanski: II-I, III-I, III-II, I-P, II-P, III-P.
električni: Sub III, Super III, Sub III-I, Super III-I, Sub III-II, Super III-II.
4000 slobodnih kombinacija, dva valjka za crescendo.


Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]