Yuan Shikai

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Yuan Shikai
kineski: 袁世凱
YuanShikaiPresidente1915.jpg
car Kine
Reign
12. decembar 1915 – 22. mart 1916
Premijer Lou Tseng-Tsiang
Prethodi sam sebe (kao predsjednik)
Slijedi Himself (kao predsjednik)
predsjednik Republike Kine
Na položaju
22. mart 1916 – 6. jun 1916
Premijer Xu Shichang
Duan Qirui
Vice President Li Yuanhong
Prethodi sam sebe (kao car)
Slijedi Li Yuanhong
Na položaju
10. mart 1912 – 12. decembar 1915
Premijer Tang Shaoyi
Lou Tseng-Tsiang
Zhao Bingjun
Xiong Xiling
Sun Baoqi
Xu Shichang
Vice President Li Yuanhong
Prethodi Sun Yat-sen
Slijedi sam sebe (kao car)
premijer Imperijalnog kabineta
Na položaju
2. novembar 1911 – 10. mart 1912
Monarh Car Xuantong
Prethodi Yikuang, princ Qing
Slijedi Zhang Xun (1917)
sekretar za vanjske poslove
Na položaju
1907–1908
Monarh car Guangxu
Prethodi Lu Haihuan
Slijedi Liang Dunyan
potkralj Zhilija i ministar za Beiyang
Na položaju
1901–1907
Prethodi Li Hongzhang
Slijedi Yang Shixiang
provincijski guverner Shandonga
Na položaju
1900–1901
Prethodi Yuxian
Slijedi Zhang Renjun
Lični detalji
Rođenje 16. septembar 1859. (1859-09-16)
Xiangcheng, Henan, Kina pod dinastijom Qing
Smrt 6. jun 1916. (dob: 56)
Peking, Republika Kina
Politička stranka Beiyanška klika
Republikanska stranka
Supružnik/ci Yu Yishang
Gospa Shen, konkubina
Gospa Lee, konkubina
Gospa Kim, konkubina
Gospa O, konkubina
Gospa Yang, konkubina
Gospa Ye, konkubina
Gospa Zhang, konkubina
Gospa Guo, konkubina
Gospa Liu, konkubina
Djeca Yuan Keding
Yuan Kewen
15 drugih sinova
15 kćeri
Zanimanje vojskovođa, političar
Potpis
Vojna služba
Vjernost dinastija Qing
Služba/rod Beiyanška armija
Godine službe 1881–1916
Čin veliki predsjednik Republike Kine
Bitke/ratovi Imo incident
Gapsinski puč
Prvi japansko-kineski rat
Bokserski ustanak
Xinhai revolucija
Ovo je kinesko ime; porodično ime je Yuan.
Yuan Shikai
Tradicionalni kineski 袁世凱
Pojednostavljeni kineski 袁世凯
Courtesy name
Tradicionalni kineski 慰亭
Pojednostavljeni kineski 慰亭

Yuan Shikai (kineski: 袁世凱pinyin: Yuán Shìkǎi; 16. septembar 1859 – 6. jun 1916) bio je kineski vojskovođa i državnik, poznat po važnoj, ali kontroverznoj ulozi koju je igrao prilikom transformacije Kine iz monarhije u republiku, a pri čemu je od 1912. do smrti služio kao prvi predsjednik Republike Kine, te nakratko od 1915. do 1916. kao posljednji kineski car.

Rodio se u provinciji Henan u relativno imućnoj porodici, koja mu je pružila solidno konfucijansko obrazovanje. Nakon što je dva puta pao na carskom ispitu nužnom za službu u upravi tadašnje dinastije Qing, odlučio je započeti vojnu karijeru kupivši porodičnim novcem čin u Huai armiji. Brzo je postao štićenik generala Li Hongzhanga koji ga je 1885. poslao u vojno-diplomatsku misiju u susjednu Koreju, gdje se sljedećih nekoliko godina suprotstavljao nastojanjima Japana da tu zemlju dovede u svoju interesnu sferu. Iz Koreje je povučen 1894. godine nedugo prije izbijanja rata sa Japanom, te je tako izbjegao odgovornost za katastrofalni poraz. Yuan Shikai je sljedeće godine imenovan zapovjednikom Nove armije, koja je obučavana i opremljena po zapadnim uzorima, a brzo je postao blizak saveznik nepopularne carice Cixi. Za vrijeme Bokserskog ustanka njegove trupe ne samo što se nisu priključile ustanicima, nego su brutalno gušile ustanak i pomagale stranim trupama pri napadu na carsku prijestolnicu Peking. Yuan Shikai je nakon toga Novu armiju ojačao i proširio u Beiyanšku armiju, te zadržao de facto kontrolu nad njom čak i kada je nakratko smijenjen s mjesta njenog zapovjednika 1909. godine. To je došlo do izražaja nakon izbijanja republikanskog ustanka 1911. godine, kada su carske vlasti Yuan Shikaija vratile na mjesto zapovjednika nadajući se da će on ugušiti ustanak. Yuan je krajem godine porazio ustanike u bitci kod Yangxije, ali je odmah potom sa njima započeo pregovore, pri čemu su mu ponudili mjjesto predsjednika nove republikanske Kine. Yuan je ponudu prihvatio, natjeravši posljednjeg cara Pu Yia na abdikaciju, te je u proljeće 1912. godine preuzeo dužnost predsjednika. Njegov mandat su obilježila nastojanja da, usprkos nominalnog zalaganja za demokraciju, preuzme svu vlast i zavede autokratski režim, pri čemu je uglavnom uspio, slomivši otpor Kuomintanga čiji su čelnici prisiljeni na egzil; sa druge strane, nije uspio spriječiti Tibet i Mongoliju da se otcijepe od kineske vlasti i proglase nezavisnost, a i njegovo podilaženje Japanu prilikom ponižavajućih 21 zahtjeva 1915. godine je izazvalo duboko nezadovoljstvo u nacionalističkim krugovima. Godine 1915. se nakratko proglasio carem, a što je izazvalo još jednu pobunu, zbog koje je nekoliko mjeseci kasnije abdicirao i ponovno preuzeo dužnost predsjednika. Ubrzo nakon toga je umro od uremije; njegova smrt je stvorila vakuum moći u Kini koji su iskoristili ambiciozni gospodari rata i započeli turbulentni period koji će trajati do 1928. godine.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]