Trasjanka

Izvor: Wikipedia
Broom icon.svg
Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo vas, pomozite unaprijediti članak pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.

Definicija[uredi - уреди]

Trasjanka (beloruski: trasяnka) je belorusko-ruski patoa ili vrsta međujezika (s lingvističke tačke gledišta). Neki autori ga smatraju sociolektom.

Često se označava kao "pidžin" ili čak "kreolski", što nije tačno po raširenoj definiciji pidžina i kreolskog.

Poreklo naziva[uredi - уреди]

Na beloruskom jeziku, reč u doslovnom privodu označava niskokkvalitetno seno, nastalo kada siromašniji ratari tresenjem mešaju (bjeloruski: trasucь) sveži otkos trave sa jučerašnjim osušenim senom. Reč je relativno nedavno dobila drugo značenje (u smislu "jezičke mešavine"), verovatno u doba raspada SSSR-a, iako je i otpre ta jezička pojava bila poznata.

Postojali su i drugi nazivi (navedeni su kako se čita i piše na beloruskom): "movnaja žvačka" (bjeloruski: "moўnaя žvačka"), "movni gibrid" (beloruski: "moўnы gіbrыd"), "movni suragat" (beloruski: "moўnы suragat"), "movnaja himera" (beloruski: "moўnaя hіmэra"), "mešanina" (beloruski: "mešanіna"), "lamanina" (beloruski: "lamanіna"), "tarabarščina" (beloruski: "tarabarščыna"). 1920-ih se javio i izraz "čavnja" (beloruski: "čaўnя") (moguće nastalo od beloruske reči "čaўpsьcі") (Vaclav Lastovski). Kao što je vidljivo, u nazivana je jezičnim hibridom, surogatom, himerom, mešavinom...

Govorno područje[uredi - уреди]

Na područjima gde se graniče Belorusija i Rusija (barem), čak i u današnjici (podataka iz 2004.), belorusko-ruska jezična mješavina ne naziva se "trasjankom". Reč, koja se tamo mnogo češće koristi je mešanka, sa sličnim značenjem kao "trasjanka".

Nastala je kao sredstvo komunikacije između beloruskog seoskog stanovništva i ruskogovorećih obrazovanijih činovnika. Trasjanka je vrsta jezika kojom tipično govore seljaci u Belorusiji, čiji maternji jezik je beloruski, ali su napustili u korist ruskog, smatrajući potonji "gradskijim", "modnijim", "uljuđenijim". Stoga su prestali da govore ovom mešavinom, odnosno međujezikom.

Prema lingvisti Hienadziju Cihunu (Genadziй Cihun), veliku ulogu u širenju trasjanke je odigrala Staljinova politika 1920-ih i 1930-ih godina. Trasjanka se proširila u gradove migracijama stanovništva sa sela. Tako se trasjanka može čuti u beloruskim gradovima, gde njome govore stariji i ljudi srednjeg doba, (obično rečeno, bivši doseljenici iz sela u gradove). Njome govore i neki obrazovaniji ljudi (stariji ili srednjeg doba), na primer, beloruski predsednik (polovinom 1990-ih) ili ministar poljoprivrede (u 2005.) i još neki. Trasjanka nije postala osnovno sredstvo komunikacije, jer se smatrala kao "nepismenjačkim, priprostim, nekulturnim jezikom" (beloruski: nekulьturnaя mova).

Izgleda da je to nepostojan jezik, čija upotreba bi se mogla smanjiti u budućnosti, jer mlađi naraštaji ne govore njome, već govore ili čisti ruski ili čisti beloruski.

Društveni problemi[uredi - уреди]

Postoje određeni društveni problemi kada se govori trasjankom, posebno kada pitanje generacijskog jaza koji trasjanka i književni beloruski i ruski stvaraju između roditelja i dece, a i odbijanje i otuđenje s kojim su se suočili neki nacionalistički aktivisti koji ustraju na upotrebi ispravnog književnog beloruskog.

Opet, za druge intelektualce, čije obrazovanje je povezano sa narodnom kulturom (među kojima su filolozi, lingvisti, istoričari, kulturolozi, etnolozi i t.d.), trasjanka takođe nije prihvatljiva u formalnoj komunikaciji.

Uopšte gledano, smatra se "iskvarenim" beloruskim i ruskim. Postoje neki komičari u Belorusiji (npr. Saša i Siroža), koji koriste trasjanku u svojim delima.

Struktura[uredi - уреди]

Govornici trasjanke koriste većinom ruski skup reči, ali imaju sačuvana fonetska svojstva beloruskog. Gramatika izgleda kao kombinovana belorusko-ruska. Iako nema strukturalnih regulativa, trasjanka je relativno promenljiva i predstavlja pre jezički kontinuum između beloruskog i ruskog nego diskretni jezički sistem.

U Ukrajini postoji slična društveno-lingvistička pojava, mešavina ukrajinskog i ruskog, zvana suržik.

Trasjanka i lingvisti[uredi - уреди]

Trasjanka je bila ignorisana od glavne lingvističke struje i od sociologa u Belorusiji i inostranstvu sve do 1990-ih, kada su se počeli pojavljivati prvi članci koji su se isključivo bavili trasjankom (vidi reference ispod).

U starijoj jezikoslovnoj literaturi, ovaj fenomen se obrađivao pod poglavljima "jezične kultivacije" ("kulьtura movы"), "lingvističke interferencije" i sl..

Slavenski jezici
Istočnoslavenski bjeloruski | staroruski † | staronovgorodski dijalekt † | ruski | istočnorusinski | starobjeloruski † | ukrajinski
Zapadnoslavenski češki | kašupski | knaanski † | donjolužičkosrpski | zapadnorusinski | polabski † | poljski | pomorjanski † | slovački | slovinački † | šleski | gornjolužičkosrpski
Južnoslavenski banatskobugarski | bosanski | bugarski | gradišćanskohrvatski | crkvenoslavenski | hrvatski | makedonski | moliškohrvatsko narječje | crnogorski | prekmurski | rezijanski | starocrkvenoslavenski † | srpski | srpskohrvatski | slavenski (Grčka) | slovenski
Ostali praslavenski † | russenorsk † | slavenosrpski †
Izumrli jezici

Reference i vanjski linkovi[uredi - уреди]

  • ЦИХУН, Генадз А. (2000): Креализавани прадукт (трасянка як абъект лингвистичнага даследаванния). Арче - Пачатак, 6.
  • КАЛИТА И. В. (2010): Современная Беларусь: языки и национальная идентичность. Ústí nad Labem, ISBN 978-80-7414-324-3, 2010, 300 s. s. 112-190. (URL - http://kamunikat.org/Kalita_Ina.html)
  • ЛИСКОВЕЦ, Ирина В. (2002): Трасянка: происхождение, сущность, функционирование. У Антропологија, фолклористика, лингвистика, вып. 2. Санкт-Петербург: Европейский университет в Санкт-Петербурге, стр. 329-343.
  • ЛИСКОВЕЦ, Ирина В. (2003):
  • Пројекат Новые языки новых государств: явления на стыке близкородственных языков на постсоветском пространстве. (део о Белорусији) Санкт-Петербург: Европейский университет в Санкт-Петербурге
  • МЕЧКОВСКАЯ, Нина Б. (1994): Языковая ситуация в Беларуси: Этические коллизии двуязычия. Russian Linguistics, 18, стр. 299-322.
  • МЕЧКОВСКАЯ, Нина Б. (2002): Язык в роли идеологии: национально-символические функции языка в белорусской языковой ситуации. У Gutschmidt, K., et al. (eds.): Möglichkeiten und Grenzen der Standardisierung slavischer Schriftsprachen in der Gegenwart. Dresden: Thelem, pp. 123-141.