Teófilo Stevenson

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Teófilo Stevenson
Teófilo Stevenson
Biografski podaci
Rođenje 29. ožujka 1952.
Kuba Puerto Padre, Kuba
Smrt 11. lipnja 2012.
Kuba Havana, Kuba
Nacionalnost Kubanac
Državljanstvo Kuba kubansko
Boksačka karijera
Država  Kuba
Visina 1.96 m
Kategorija teška
Stav osnovni

Teófilo Stevenson Lawrence (Puerto Padre, 29. ožujka 1952.Havana, 11. lipnja 2012.) je bio kubanski amaterski boksač i inženjer. Iako se nikada nije natjecao kao profesionalac, Stevenson spada među najbolje borce u povijesti boksa te je jedan od samo tri boksača koji je tri puta bio olimpijski prvak, uz Mađara Lászlóa Pappa i sunarodnjaka Félixa Savóna. BBC ga je jednom prilikom nazvao najvećkim kubanskim boksačem te, nekoć, najpoznatijim Kubancem nakon Castra. Poznato je njegovo rivalstvo sa sovjetskim boksačem Igorom Vjockojom, koji ga je pobijedio u oba međusobna meča.

Djetinjstvo i početak karijere[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u mjestu Puerto Padre kao sin Teófiloa Stevensona Pattersona, imigranta sa Svetog Vincenta, i Dolores Lawrence, Kubanke porijekom sa Svetog Kittsa. Njegov je otac predavao engleski u Camagüeyju, ali se zbog visine i statsa amaterski bavio i boksom. Teófilo je bio bistro dijete, a već je s devet godina počeo sparirati u otvorenoj dvorani koju je često posjećivao njegov otac. Nakon nekoliko treninga s nacionalnim prvakom u teškoj kategoriji, Johnom Herrerom, Stevenson je započeo borbe s iskusnijim borcima i Herrera je procijenio da ima talent za sport. Kako se njegova majka protivila tomu, bila je bijesna kada joj je suprug prenio vijest, ali je pristala pod uvjetom da Teófilo uvijek bude u pratnji oca.

Stevenson je brzo napredovao i već je tokom 60-ih osvojio svoj prvi juniorski naslov. U tom ga je periodu primijetio Andrej Čerovnjenko, bivši boksač iz Moskve kojega je Sovjetski Savez poslao da bi pomogao u razvoju državnog sporta na Kubi, a koji je bio jedan od vodećih ljudi kubanskog sporta. Naime, profesionalni sport na Kubi je bio zabranjen rezolucijom 83-A od 1962. godine, a sav je sport bio pod kontrolom državne Nacionalne boksačke komisije. U dobi od 17 godina prelazi u seniorsku kategoriju i, nakon početnog poraza, osvaja mjesto u kubanskoj reprezentaciji na Centralnoameričkom prvenstvu 1970. godine. Natječući se u teškoj kategoriji, Stevenson je ubrzo postajao sve primjećeniji, a svjetsku pažnju stekao je nakon iznenađujuće pobjede nad istočnonjemačkim boksačem Berndom Andersom usred Berlina. Tada je Stevenson postao jedan od glavnih konkurenata za naslov amaterskog prvaka u teškoj kategoriji.

Trostruki olimpijski prvak i svjetski amaterski prvak[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1972., Stevenson je putovao s kubanskom reprezentacijom na Olimpijske igre u Münchenu. Njegov prvi protivnik bio je iskusni Poljak Ludwik Denderys, a kojega je Stevenson oborio na pod samo trideset sekundi nakon početka borbe, koja je ubrzo prekinuta zbog posjekotine na Poljakovom oku. U četvrtfinalu ga je dočekao Amerikanac Duane Bobick, favorit u borbi koji je već ranije bio pobijedio Stevensona u međusobnom okršaju. Nakon tijesne prve runde i gubitka druge, Stevenson je majstorski odradio treću i čak tri puta obarao Bobicka na pod prije nego je sudac prekinuo borbu. Ova je borba praćena diljem Kube te se čak i danas smatra njegovom najupečatljivijom borbom. U polufinalu se lako obračunao s Peterom Hussingom, a zlato je osvojio bez borbe, nakon što se Rumunj Ion Alexe nije pojavio zbog ozljede. Kubanska reprezentacija je na tim igrama osvojila čak tri zlatne medalje, te po jednu srebrnu i brončanu. Uz to, te su igre uspostavile kubansku dominaciju nad amaterskim boksom koja će trajati desetljećima, a Stevenson je stekao reputaciju jednog od najboljih amaterskih teškaša na svijetu.

Na krilima ovog uspjeha, Stevenson je 1974. osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u Havani, a dvije godine kasnije je obranio zlato na Olimpijadi u Montrealu. Nacionalni heroj u rodnoj Kubi, Stevenson je u ovom razdoblju bio najbliže potpisivanju profesionalnog ugovora. Naime, američki promotori su mu ponudili $5,000,000 za borbu s Muhammadom Alijem, čime bi on postao drugi boksač koji je direktno s Olimpijade krenuo u profesionalnu borbu protiv aktualnog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, nakon Petea Rademachera. Međutim, Stevenson je odbio ponudu i nastavio s amaterskim boksom, osvojivši svoje treće zlato na Olimpijadi u Moskva 1980. godine, gdje je pobijedio domaćeg boksača Pjotra Zajeva u finalu. Dvije godine kasnije ponovo boksa na svjetskom prvenstvu, međutim gubi od Talijana Francesca Damianija. Bio je to njegov prvi poraz u jedanaest godina te jedini put da nije osvojio zlato na svjetskom prvenstvu na kojemu je sudjelovao. Stevenson je ujedno i nosio kubansku zastavu na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara 1972., 1976. i 1980. godine.

Kraj karijere i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Stevenson je imao dobru priliku osvojiti i četvrto olimpijsko zlato u Los Angelesu 1984. godine, međutim Kuba je bojkotirala te igre slijedeći sovjetski primjer pa Stevenson nije nastupao. Kao utjehu, iste je godine porazio budućeg olimpijskog prvaka Tyrella Biggsa. Dvije godine kasnije, osvojio je zlato na svjetskom prvenstvu u superteškoj kategoriji, a 1988. godine se povukao iz boksa, nedugo nakon Olimpijskih igara u Seoulu, koje je Kuba također bojkotirala.

Stevenson je i nakon umirovljenja zadržao status nacionalnog heroja Kube. Preminuo je 2012. godine od srčanog udara u Havani.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]