Scuola degli Schiavoni
Scuola di San Giorgio degli Schiavoni | |
---|---|
![]() | |
Mjesto | Venecija |
Država | ![]() |
Vrijeme gradnje | kraj 16. vijeka |
Naručitelj | Bratovština sv. Jurja (Đorđa) i Tripuna |
Korisnik | Galerija San Giorgio e San Trifone |
Tip građevine | palača |
Arhitektonski stil | renesansa |
Arhitekti i izvođači radova | |
Arhitekt | Giovanni de Zan |
Tehnički podaci | |
Broj katova | 1 |
Koordinate: 45°26′11″N 12°20′46″E / 45.43626°N 12.34598°E | |
Web | www.scuola san giorgio |
Bratovština sv. Jurja (Georgija) i Tripuna (talijanski: Scuola di San Giorgio degli Schiavoni, zvana i Scuola Dalmata di San Giorgio e Trifone) je renesansna palača, nekadašnje sjedište schiavonske Bratovštine San Giorgio e San Trifone u sestieru Castello u Veneciji.
Nevelika palača nalazi se nedaleko od Rive degli Schiavoni, pored mosta Ponte della Commenda, na početku ulice Calle dei Furlani. Iako ne spada u takozvane Scuole grandi, Scuola di San Giorgio degli Schiavoni je svjetski poznata zbog opusa slika koju je za nju naslikao Vittore Carpaccio i zbog relikvija sv. Jurja (Georgije). Danas se u toj palači nalazi muzej.
Još od ranog srednjeg vijeka postojale su jake trgovačke veze između Venecije i istočne obale Jadrana, naročito Dalmacije, koje su postale još veće od početka 15. vijeka kad je Mletačka republika ovladala većim dijelom obale. U Veneciji je živjela brojna kolonija doseljenika iz tih krajeva koje su venecijanci zvali Schiavoni. Oni su poput ostalih sličnih grupa osnovali svoju bratovštinu Confraternita di San Giorgio e San Trifone, čiji rad je venecijanski Savjet desetorice (Consejo dei Diese) odobrio 1451.[1]
Bratovština sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji se na početku svog djelovanja sastajala u crkvi San Giovanni di Malta (do 1312. pripadala je Malteškom redu). U toj crkvi bratovština je podigla oltar posvećen sv. Georgiju i imala pravo na nekoliko grobnica. Za okupljanje članova bratovštine koristila se ubožnica Ospedale di Santa Caterina koju je bratovština kupila[1] 1551. i potpuno preuredila za svoje potrebe, po nacrtima venecijanskog arhitekta Giovannija de Zana (protomajstor gradnje Arsenala.
Bratovština je 1502. dobila veliki poklon na dar od jeruzalemskog patrijarh]]a na samrti, relikvije sv. Jurja (Đorđa) koje je on preko kapetana mletačke vojske u Grčkoj dostavio bratovštini.[1]
Prizemlje u kojoj je kapela i sakristija sa desne strane, koristilo se u vjerske svrhe, a kat u kojem je dvorana sa oltarom, koristio se za sastanke članova bratovštine. Kamenu renesansnu sansovinovsku fasadu bratovština je podigla sredinom 16. vijeka.[1]

Na kamenoj fasadi iznad ulaza nalazi se reljef Pietra di Salòa iz 1552. sv. Juraj (Đorđe) ubija zmaja, a iznad njega reljef Djevica Marija sa svecima iz sredine 14. vijeka, nepoznatog venecijanskog kipara.
Bratovština je 1502. naručila 9 slika velikog formata od tada već slavnog slikara Carpaccia (1465–1526) koje su trebale ukrasiti zidove Scuole, koje je on dovršio do 1507. godine. U prizemlju se nalazi 9 velikih slika, sa prizorima iz života svetaca, inspiraciju za te slike Carpaccio je pronašao u knjizi Zlatna legenda (Catalogus Sanctorum di Pietro de Natalibus e il Jeronimo vita et transitus) Jacopa da Varagine, štampanoj u Veneciji 1485.
- Vizija sv. Augustina (tempera na drvu 141x210 cm, 1502.)
- sv. Jeronim dovodi lava u samostan(tempera na drvu 141x211 cm, 1502.)
- Smrt sv. Jeronima (tempera na drvu 141x211 cm, 1502)
- sv. Juraj (Đorđe) ubija zmaja(tempera na drvu 141x360 cm, 1502.)
- Trijumf sv. Jurja (Đorđa) (tempera na drvu 141x360 cm, 1502.)
- sv. Juraj (Đorđe) pokrštava stanovnike grada Selene (tempera na drvu 141x210 cm, 1507.)
- Čuda sv.Tripuna (tempera na drvu 141x300 cm, 1507.)
Dvije slike posvećene su životima apostola:
- Molitva u Gestimanskom vrtu (tempera na drvu 141x107 cm, 1502.)
- Pozvanje sv. Mateja Apostola (tempera na drvu 141x115 cm, 1502.)
Na gornjem katu (Sala dell'Albergo) u kojem su se održavali sastanci bratovštine, drveni oslikani strop izveo je Bastian de Muran, a po zidovima su slike iz radionice Palme Mlađeg. Na oltaru se nalaze dvije pale zaštitnika bratovštine sv. Jeronima i sv. Tripuna iz 15. vijeka.
- Giulio Lorenzetti, Venezia e il suo estuario, Edizioni Lint, 1974
- Gianfranco Levorato, Scuole a Venezia - Storia e attualità, Venezia 2008
- Francesco Valcanover, Vittore Carpaccio, in AA.VV., Pittori del Rinascimento, Scala, Firenze 2007. ISBN 88-8117-099-X
- Scuola San Giorgio Arhivirano 2009-12-16 na Wayback Machine-u (it)
- Scuola di San Giorgio degli Schiavoni Arhivirano 2012-08-16 na Wayback Machine-u (it)