Prokurative

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prokurative
Pogled na splitske Prokurative sa mora
Pogled na splitske Prokurative sa mora
Mjesto Split
Država  Hrvatska
Vrijeme gradnje 1859. - 1928.
Tip građevine trg
Arhitektonski stil neorenesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Giovanni Battista Meduna
koordinate: 43°31′N 16°27′E / 43.517°N 16.450°E / 43.517; 16.450

Prokurative (službeno Trg Republike) je poznati splitski trg u središtu grada, zapadno od Dioklecijanove palače, građen po uzoru na starije venecijanske Procuratie.

Splitske Prokurative su danas poznate kao pozornica svih važnijih javnih i kulturnih događanja u gradu pod Marjanom. Preko pola vijeka na Prokurativama se održava tradicionalni Splitski festival i priredbe Splitskog ljeta. [1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni inicijator izgradnje tog trga bio je vrlo agilni splitski gradonačelnik od 1865. -1880. Antonio Bajamonti, koji je svojim radom i inicijativom pretvorio Split iz malog zapuštenog provincijskog gradića u mali moderni evropski grad. On je bio inicijator osnivanja društva Associazione dalmatica (Dalmatinska zadruga) koje se imalo baviti financijskom stranom ostarivanja njegovih projekata i vizija.

Izgradnja 1859. - 1867.[uredi - уреди | uredi izvor]

Prva građevina podignuta na tadašnjoj Marmontovoj poljani (parku), oko koje su nikla krila budućih Prokurativa bio je Teatro Bajamonti izgrađen za samo 5 mjeseci [2] i svečano otvoren 27. novembra 1859. godine. Taj veliki teatar od 1300 mjesta izgrađen je po nacrtima venecijanskog arhitekta i konzervatora Gianbattista Meduna (1800. - 1880.), uz suradnju splićanina Mihe Klaića [1] (osmislio unutrašnjost). Inicijator i glavni financijer izgradnje tog teatra, kao i kasnijeg trga bio je Bajamonti, Meduna mu se činio logični izbor jer je on sa bratom u samo 10 mjeseci obnovio 1837. znameniti venecijanski teatar La Fenice.

Pogled sa Prokurativa prema moru

Meduna je projektirao i dva bočna krila neorenesansnih palača za gradsku administraciju. Prvo zapadno krilo izgrađeno je od 1863. do 1867. godine. [3] Daljnji Bajamontijevi planovi za dogradnju trga su zaustavljeni 1880. jer je Zemaljsko vijeće u Zadru raspustilo splitsku općinu. To je bio rezultat političke borbe između autonomaša i narodnjaka, koje je predvodio Gajo Bulat. [4]On je godinama rogoborio protiv bajamontijevog društva Associazione dalmatica, ukazujući na njegove sumnjive financijske transakcije. Nakon tog su na izborima 1882. pobijedili narodnjaci[4], pa je daljna gradnja istočnog krila potpuno zaboravljena. Jedino što je u tom periodu napravljeno bilo je postavljanje kamenih stupića 1899. na južnoj strani Marmontove poljane koja je popločena još za vrijeme Bajamontija.

Teatro Bajamonti izgorio je skupa s kavanom i čitaonicom 1881.[1], zgrada je nešto kasnije obnovljena, ali ne u izvornom obliku, i ne sa starom namjenom. Po novom projektu je podijeljena, tako da je u prizemlju smješteno kino, a gornja etaža ostavljena je za manji teatar (u njemu danas djeluje Gradsko kazalište mladih).

Zapadno krilo je 1905. restaurirano, tad su na fasadi dodani cementni maskeroni i frizevi.

Izgradnja 1909.-1928.[uredi - уреди | uredi izvor]

Izgradnja istočnog krila Prokurativa prema Marmontovoj ulici, kojom je trg dobio današnji oblik započela je tek 1909. godine i odvijala se u dva perioda; od 1909. do 1911. i od 1927. do 1928. [5] Prvi dio istočnog krila gradilo je bečko poduzeće "Unionbaugesellschaft".

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Kečkemet Duško, Hrvatski narodni preporod u Splitu. Zbivanja i likovi. Split, 1999.
  • Kečkemet Duško, Ante Bajamonti i Split, Split, 2007.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Kavana-restoran Bajamonti" (hrvatski). FullBusiness (Herus d.o.o). https://fullbusiness.com/tvrtka/bajamonti.htm. pristupljeno 8. 04. 2012. 
  2. "Kratka povijest splitskog kazališta" (hrvatski). WordPress. Arhivirano iz originala 10. 12. 2012.. http://archive.is/PWaN. pristupljeno 8. 04. 2012. 
  3. Duško Kečkemet (2007) (hrvatski). Ante Bajamonti i Split. Slobodna Dalmacija. str. 275. ISBN 978-953-7088-44-6. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=313525. pristupljeno 8. 04. 2012. 
  4. 4,0 4,1 Šime Peričić (1883). "Historijski zbornik god. XXXVI (1) str." (hrvatski) (PDF). Savez povijesnih društava Hrvatske. str. 1. http://www.historiografija.hr/hz/1983/HZ_36_31_PERICIC.pdf. pristupljeno 8. 04. 2012. 
  5. "Split: proslavljena 150. godišnjica Prokurativa " (hrvatski). Slobodna Dalmacija. http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/85757/Default.aspx. pristupljeno 8. 04. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]