Prijeđi na sadržaj

Predložena rezolucija Vijeća sigurnosti o Srebrenici

Izvor: Wikipedija
Pokop srebreničkih žrtava u Potočarima 2010.

Rezolucija S/2015/508 koja bi osuđivala genocid u Srebrenici a koju je predložila Velika Britanija nije usvojena u Vijeću sigurnosti UN-a prilikom glasovanja 8.7. 2015. jer, iako je većina zemalja glasovala za, Ruska federacija je uložila veto, navodeći da je "ispolitizirana" i "ne doprinosi pomirenju". Usprkos ovome, ova rezolucija je podigla veliko zanimanje na području bivše Jugoslavije te dovela do raznih rasprava o tom događaju.

Tijek događaja

[uredi | uredi kod]

Potkraj juna 2015., Velika Britanija je pokrenula inicijativu da se usvoji rezolucija koja osuđuje bosanski genocid i ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini povodom 20. obljetnice genocida u Srebrenici 11.7. 2015., naslovljenu S/2015/508.

Međutim, informacija da bi ova rezolucija mogla biti usvojena izazvala je protivljenje i negodovanje vlade Republike Srpske i Srbije. Milorad Dodik je izjavio da rezolucija "ne doprinosi pomirenju" i da je "antisrpska".[1] Srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić poslao je pismo predsjedniku Ruske Federacije Vladimiru Putinu i pozvao ga da uloži veto na rezoluciju, jer "Balkan će biti na ivici novog rata" ako se usvoji, te da je "...samo u toj regiji pobijeno je skoro 5.000 srpskih civila.[nb 1] Kako onda za njih tražiti pravdu, ko će za njih podnositi nacrte rezolucije u SB UN".[3] U tekstu je između ostalog pisalo i da je "prihvaćanje genocida u Srebrenici preduvjet za pomirenje" kao i da se ubuduće "moraju pojačati napori da se zaštite oni u opasnosti".[4]

Na inzistiranje Rusije, Velika Britanija je izmijenila nacrt rezolucije nekoliko puta kako bi se postigao kompromis i izbjegao veto, ali je čvrsto ustrajala u naporu da se riječ "genocid" ne smije izbaciti iz rezolucije.[5]

Glasovanje

[uredi | uredi kod]
Vitalij Čurkin je u ime Ruske Federacije uložio veto na rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici

Završni tekst rezolucije imao je podršku većinu zemalja u Vijeću sigurnosti - 10 je bilo za, samo četiri je bilo suzdržano (Angola, Kina, Nigerija, Venecuela) - ali nije prošla zbog jedne jedine države, Rusije, koja je uložila veto.[4]

Veto je uložio stalni predstavnik Rusije pri UN-u, Vitalij Čurkin. Pri objašnjenju za svoj postupak, naveo je podatak da je "više stotina hiljada Srba moralo da napusti svoje domove", te rekao da se "može zaključiti da su Srbi patili kao drugi, ako ne i više". Završio je sa: "Pristup prema kom se iz svih ratnih zločina izdvaja samo jedan, apsolutno je neprimjeren i produbljuje ionako podijeljeno društvo u BiH."[6] Simbolično je pitao "zašto nije obilježena 40. godišnjica kraja vijetnamskog rata".[5]

Odjek

[uredi | uredi kod]

Vlade Republike Srpske i Srbije su pozdravile uloženi veto i zahvalili Rusiji, te smatrali da je s time postignut "veliki uspeh".[7]

S druge strane, reakcije su bile bile oštrije. Predstavnica SAD-a, Samantha Power, je kritizirala Rusiju i izjavila da njen veto "slama srce porodica žrtava te predstavlja mrlju na njenoj savjesti".[5] Powersica je postavila retoričko pitanje:

Da li poricanje Holokausta pomaže u postizanju pomirenja, ili se svi možemo složiti da su priznavanje i sjećanje ključni sastojci u koracima naprijed?[8]

Predstavnik Francuske je rekao da je Rusija "ometala pomirenje time što je uskratila prošlost".[5]

Zamjenik britanskog ambasadora pri UN-u Peter Wilson je izjavio:

Ruske akcije kaljaju sjećanje na sve koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici. Rusija će morati opravdati svoje ponašanje porodicama više od 8.000 ljudi ubijenih u najvećem zločinu u Evropi od Drugog svjetskog rata.[9]

Španjolski predstavnik je izjavio da "žali što je uložen veto" te da je to "dvostruki korak unazad u naporima Vijeća da se spriječe masovne grozote".[5] Predstavnik Malezije je izjavio da "Vijeće mora ostati čvrsto u osuđivanju genocida počinjenog u Srebrenici".[5]

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, je izjavila da ju je pogodio uložen veto na rezoluciju: "Dok god Rusija od zločinaca pravi junake, dok god negira genocid, dok god nije prihvatila istinu i kazala šta se stvarno desilo, mislim da na ovim prostorima nema povjerenja, a kada nema povjerenja nema ni pomirenja. Nije važno meni da li ću se ja s nekim pomiriti ili neću, već je važno zbog one djece koja dolaze iza nas."[10] Hrvatski sabor je 10.7. 2015. održao minutu šutnje povodom 20. obljetnice masakra u Srebrenici, a zastupnik bošnjačke manjine Nedžad Hodžić je tom prigodom osudio Rusiju i ironično izjavio "kamo li sreće da je Rusija prije 20 godina uložila veto kod gospodara rata".[11]

Alison Smith, ravnateljica međunarodnog krivičnog odjela pravde za udurugu No Peace Without Justice, je napisala komentar o nedonošenju rezolucije:

Današnji ruski veto na rezoluciju koja obilježava genocid u Srebrenici 1995. je jednostavno začuđujuć. Dva međunarodna suda su utvrdila da se dogodio genocid; nijekati to u ime nekakve jednakosti među žrtvama je uvreda sjećanja onima koji su umrli i na patnje onih koji su ostali iza njih... Rusija mora prestati stajati na strani poricatelja i kriminalaca i početi djelovati u najboljim interesima žrtava, čovječnosti i međunarodnog mira i sigurnosti.[12]

Organizacioni odbor za obilježavanje 11. jula u Memorijalnom centru Potočari poručio ruskom ambasadoru u BiH Petru Ivancovu da je nepoželjan na komemoraciji 11.7. Na facebooku se pojavila i stranica u kojoj se pozivaju svi Bošnjaci na bojkot ruskih proizvoda.[13] Web site je za tri dana sakupio preko 13.000 lajkova. Kulminacija nezadovoljstva odigrala se kada je gomila napala srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u Potočarima 11.7. Ovaj incident je zaustavljen od daljnje eskalacije zahvaljujući pozivu Reis ul ulema Islamske zajednice u BiH Huseina Kavazovića.[14]

Amnesty International isto je oštro osudila ruski postupak:

Dvadeset godina kasnije nemogućnost Vijeća sigurnosti prizna ta ubistva kao genocid, uvreda je uspomene na mrtve... Amnesty pozdravlja to što su Velika Britanija, koja je predvodila pregovore o Nacrtu rezolucije, i druge članice Savjeta bezbjednosti koje podržavaju tekst, ostale čvrste u uvjerenju da je potrebno priznati da događaji prije 20 godina u Srebrenici predstavljaju genocid. To je preduslov za pomirenje, a negiranje genocida znači iznevjeriti patnju žrtava i njihovih porodica.[15]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. Broj poginulih Srba u Bratuncu i Srebrenici 1990-ih stalno se s godinama povećevao u nekim srpskim nacionalističkim izvorima, prvo sa 1.000 pa na 3.260, da bi na kraju došao do 5.000. Međutim, Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) naveo je još 2006. da je stvaran dokaziv broj 119 za poginule srpske civile, te 448 za srpske vojnike.[2]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „Milorad Dodik: Rezolucija o Srebrenici je antisrpska, ne doprinosi pomirenju”. radiosarajevo.ba. 25.6. 2015. 
  2. „The myth of Bratunac: The blatant numbers game”. Istraživačko dokumentacioni centar (IDC). 2006. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-11. Pristupljeno 2015-07-12. 
  3. „Nikolić poslao pismo Putinu”. B92. 9. 7. 2015. 
  4. 4,0 4,1 „UN officials recall 'horror' of Srebrenica as Security Council fails to adopt measure condemning massacre”. UN News Centre. 8.7. 2015. 
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 „At Meeting Commemorating Twentieth Anniversary of Srebrenica Killings, Security Council Fails to Adopt Resolution”. un.org. 8. 7. 2015.. 
  6. „Sraman govor ruskog ambasadora u UN: Srbi su patili kao drugi, ako ne i više”. 8.7. 2015. 
  7. „Visković: Ruski veto diplomatski uspeh Srbije”. B92. 8.7. 2015. 
  8. Samantha Power (8.7. 2015). „My Remarks Following Russia's Veto of a UN Security Council Resolution Commemorating the 20th Anniversary of the Genocide in Srebrenica”. The Huffington Post. 
  9. „Rusi sada moraju Srebreničanima objasniti zašto su uložili veto”. 8.7. 2015. 
  10. „BiH već 20 godina trpi Rusiju, a Vučić nek od Boga traži oprost”. mojportal.ba. 8.7. 2015. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-08. Pristupljeno 2015-07-12. 
  11. „U Saboru minuta šutnje za žrtve Srebrenice: To je najveći zločin u Europi od 2. svjetskog”. index.hr. 10. 7 . 2015. 
  12. Alison Smith (8. 7. 2015). „Genocide denial at UN Security Council”. No Peace Without Justice. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-12. Pristupljeno 2015-07-12. 
  13. Brankica Spasenić (9.7. 2015). „Ambasador Rusije nepoželjan u FBiH, bojkotuju ruske proizvode!”. pressrs.ba. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-12. Pristupljeno 2015-07-12. 
  14. „Vučić napadnut u Potočarima”. B92. 11.7. 2015. 
  15. „Srebrenica: UN Failure to Pass Resolution an Insult to the Memory of the Dead”. Amnesty International. 8. 7. 2015. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]