Povelja Stjepana II Vukoslavu Hrvatiniću

Povelja Stjepana II Vukoslavu Hrvatiniću je darovnica koju je izdao bosanski ban Stjepan II Kotromanić Vukoslavu Hrvatiniću zbog njegovih zasluga tokom uspješnog nastojanja Kotromanića da učvrste vlast u srednjovjekovnoj Bosni, nakon predhodne prevlasti Šubića u Bosni.

Istorija

Za vrijeme vladavine bana Stjepana I (vladao 1287. - 1314), Bosna je najvećim dijelom bila pod vlašću Šubića, dok je bosanski ban držao manji dio, uglavnom kod Srebrenika. Najveće zasluge za dolazak Šubića imali su Hrvatinići, koji su se priklonili hrvatskom banu.

Nakon smrti Pavla I Šubića, 1. maja 1312. godine, hrvatskog bana i gospodara Bosne i Humske zemlje, njegove funkcije i titule prešle su na njegovog sina Mladena II. Mladen je veoma brzo došao u sukob sa susjednim hrvatskim velikašima, Kurjakovićima, Nelipićima i krčkim vladarima (budućim Frankopanima), zatim s gradovima na obali (Šibenik, Trogir), kojima se na poziv pridružio i Stjepan II Kotromanić sa bosanskom vojskom. U kasno ljeto 1322. godine velika se koalicijska vojska, kojoj je na čelu bio slavonski ban Ivan Babonić, pojavila u blizini Skradina, gdje se kod Bliske, odigrala odlučujuća bitka. Mladen II je bio poražen i odveden u Ugarsku, gdje je proveo u zatočeništvu dvadesetak godina, sve do svoje smrti.

Ovim porazom Šubići su izgubili i gospodarenje Bosnom. Stjepan II je iza toga nastavio dalje širenje banovine Bosne, priključujući veći dio Huma, na istoku do Gacka i Tropolje. Velike zasluge za njegove uspjehe imao je Vukoslav Hrvatinić koji je bio nagrađen sa dvije župe, Banjicom i Vrbanjom.

Mapa hrvatske banovine oko 1312. god.

Mapa bosanske banovine 1326. god

Opis

Na osnovu sticanja Humskog zemljišta u vlasništvu, povelja se datira u vrijeme neposredno poslije pobjede bana Stjepana II i Dubrovnika nad humskom vlastelom Branivojevićima, što se dogodilo 1326. god.Povelja je dio porodične arhive Hrvatinić, pronađene u arhivu grofova Baćanja u Kermendu u Ugarskoj.

Radi se o originalnom dokumenta na pergamentu, na kojem visi pečat bosanskog bana na zeleno-crveno-ljubičastom trakom. Dimenzije su joj dužina 28 cm a širina 26,5 i 28 cm, sa plikom od 4 cm o koju je vrpcom pričvršćen voštani pečat bana Stjepana. Pečat nije vidljiv ali se predpostavlja da se radi o velikom obostranom pečatu, prečnika 8 cm, s prikazom oklopljenog konjanika.

Tekst povelje

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, Sveti Grgur, poznat i kao Ban Stjepan, sin g. bana Stjepana, milošću Božjom, gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donji Krajeva i Humske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav. Neka je milost naša knezu Vukoslavu, sinu kneza Hrvatina Ključkog, jer ostavi hrvatsku gospodu i Babonjiće u korist naše milosti. Dadosmo mu u djedovinu i vječnost vjekova za njegovu vjernu službu dvije župe Banjicu i Vrbanju, od međe do međe, i u njima dva grada - Ključ i Kotor njemu i njegovom potomstvu, dokle god je naše seme u Bosni i dokle god je nama veran Vukoslav, a ne dadosmo nijednom njegovom bratu, ni sinovcu, osim knezu Vukoslavu. I ako bi bio božiji osuđenik u djeci Vukoslav, da je voljan ih kome hoće. Da od njih služi gospodinu banu, i da odande nema nijednog dohotka nama i sada, osim kad hoće knez Vukoslav. I da nema drugih vladara tamo osim vladara kneza Vukoslava. I da od njih služi gospodinu oružjem, kako god može najbolje. I za to dadosmo one župe knezu Vukoslavu za njegove vjere, a one župe bile su nevjerne i stadože protiv nas, a na stranu Hrvata. A tom daru bijahu svjedoci dobri Bošnjani: tepčija Radoslav sa bratijom, knez Dabiša sa bratijom, knez Dragoš sa bratijom, župan Krška sa bratijom, od Zagorja župan Poznanj sa bratijom, od Rame knez Ostoja sa bratijom,

Druga povelja

Stjepana II izdao je knezu Vukoslavu u kratkom vremenu drugu poovelju istoga sadržaja. Pisana je u kući gosta Radoslava. Ova druga darovnica je značajna, jer govori o odnosu Stjepan II prema Crkvi bosanskoj. Pisana je u prisustvu velikog djeda Radoslava, velikog gosta Radoslava i starcima Radimirom, Žunborom i Vučkom.