Babonići

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Babonići (Babonegi) su bili hrvatska vlastelinska porodica koja je prvopomenuta krajem 12. stoljeća. Njihovi posjedi su obuhvatali područje srednjovjekovne Slavonije i Bosne. U Bosni su posjedovali imanje oko rijeke Sane, a sjedište im je bilo u Blagaju (danas Blagaj Japra).[1][2][3]

Prvi poznati član ove loze bio je je Stjepan I, sa početnim posjedima Babonića nalazili na desnoj obali Kupe, između današnjeg Karlovca i Siska. Najstariji im je posjed bila Vodica, prema kojoj su nazivani vodičkim knezovima. Nakon toga, glavno uporište im je bio grad Steničnjak (danas Sjeničak) prema kojem su dobili i oznaku de Stenischnach. Babonići su bili jedna od loza sa plemićkom titulom nobiles ultra Gozd (plemstvo sa suprotne strane Gvozda).

U 1241. Babonićima je kralj Bela IV dao bulu (uredbu) kojom ih je oslobodio plaćanja poreza i pravo izuzuzeća od banske vlasti. Pretpostavlja se a da je to bio uzvrat za pomoć kralju pri povlačenja pred Tatarima preko Zagreba do jadranske obale. Uspon ove porodice se javlja se krajem 13. stoljeća, u toku prijestolonasljednih borbi između zadnjeg Arpadovića, Andrije III. Mlečanina i Anžuvinaca, kada su Babonići iskoristili za njih povoljnu priliku da, uz knezove Bribirske, postanu najmoćnija vlastela.

U zenitu moći bili su za vladavine Stjepana IV., banom "čitave Slavonije", kada im posjedi obuhvataju područja od Kranjske do Vrbasa i od Save do Gvozda.[4]

Knezovi Blagajski su bili jedan od ogranaka loze Babonića, nastao u 14. stoljeću. Naziv Blagajski (de Blagay) dobili su prema novom sjedištu u gradu Blagaju na Sani (danas Blagaj Japra). Njihov rodonačelnik je bio Dujam Babonić, za koga se zna da je bio sin Radoslava II Babonića i da je umro oko 1370.). Vladao je na područjima Dubice, Vodice i Sane. Taj posjed i pravo nasljedstva potvrdio ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinski.

Tokom 15. stoljeća, knezovi Blagajski se uključuju ratove protiv Osmanlija, ali se nakon pustošenjima njihovih posjeda, na kraju 16. stoljeća, povlače u Kranjsku. Tamo se od 1582. godine ubrajaju u red kranjskih staleža.

Iz loze Babonića su bili slijedeći banovi:

Posljednji poznati potomak Babonića bio je grof Ludvig Blagajski, koji je umro u Ljubljani 1898.).

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Curta, Florin (2006). Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-89452-4. 
  2. Fine, John V. A (1994). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. The University of Michigan Press. ISBN 0-472-08260-4. 
  3. Koszta, László (1994). "Babonić". u: Kristó, Gyula; Engel, Pál; Makk, Ferenc (hu). Korai magyar történeti lexikon (9–14. század) [Encyclopedia of the Early Hungarian History (9th–14th centuries)]. Akadémiai Kiadó. str. 73. ISBN 963-05-6722-9. 
  4. Povijest Hrvata - srednji vijek: 217. Školska knjiga, Zagreb, 2003.
  5. Povijest Hrvata - srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

Također pogledajte[uredi - уреди | uredi izvor]