Muhamed ibn Abdul Vahab – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
oznaka: vraćena izmjena
m Vraćene izmjene 5.43.83.177 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Obsuser
oznake: vraćanje vraćena izmjena
Red 51: Red 51:
}}
}}
[[Datoteka:Bookshelves_in_Imam_Muhammad_ibn_Abd_al-Wahhab_Mosque.jpg|thumb|320px|Dio biblioteke [[Katar]]ske državne džamije posvećene Abdulvehabu; ova džamija u [[Doha|Dohi]] nosi njegovo ime]]
[[Datoteka:Bookshelves_in_Imam_Muhammad_ibn_Abd_al-Wahhab_Mosque.jpg|thumb|320px|Dio biblioteke [[Katar]]ske državne džamije posvećene Abdulvehabu; ova džamija u [[Doha|Dohi]] nosi njegovo ime]]
'''Muhamed ibn Abd el Vehab''' ({{lang-ar|محمد بن عبد الوهاب}}, <small>[[DIN 31635|DMG]]:</small> ''Muḥammad ibn ʿAbd al-Wahhāb'' ; 1703 – 22. 6. 1792) bio je religijski vođa i [[teologija|teolog]] iz [[Nadžd]]a u centralnoj [[Arabija|Arabiji]]. Osnovao je pokret koji se danas zove [[vahabizam|vehabizam]] (sljedbenici, shodno, ''vehabije'').<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=ei9ZBwAAQBAJ&pg=PA97&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false|title=What Is a Madrasa?|last=Moosa|first=Ebrahim|date=6 April 2015|publisher=UNC Press Books|year=|isbn=9781469620145|location=|pages=97|language=en|quote=|via=}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=XL8aCgAAQBAJ&pg=PA252&dq=who+is+Ibn+Abdul+Wahhab&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwiRg4a9jPnQAhUMIMAKHWM8B2I4HhDoAQggMAE#v=onepage&q=who%20is%20Ibn%20Abdul%20Wahhab&f=false|title=Terrorism and Homeland Security|last=White|first=Jonathan R.|date=1 January 2016|publisher=Cengage Learning|year=|isbn=9781305886940|location=|pages=252|language=en|quote=|via=}}</ref><ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/07/11/world/middleeast/saudi-arabia-islam-wahhabism-religious-police.html|title=A Saudi Morals Enforcer Called for a More Liberal Islam. Then the Death Threats Began.|last=Hubbard|first=Ben|date=10 July 2016|newspaper=The New York Times|issn=0362-4331|access-date=16 December 2016|archive-url=https://web.archive.org/web/20161215141503/http://www.nytimes.com/2016/07/11/world/middleeast/saudi-arabia-islam-wahhabism-religious-police.html|archive-date=15 December 2016|deadurl=no}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=CeJ85XwCPxQC&pg=PA222&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false|title=Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity|last=Asad|first=Talal|date=3 February 2003|publisher=Stanford University Press|year=|isbn=9780804747684|location=|pages=222|language=en|quote=|via=}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=QjzYdCxumFcC&pg=PA260&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false|title=Encyclopedia of the Ottoman Empire|last=́goston|first=Ga ́bor A.|last2=Masters|first2=Bruce Alan|date=21 May 2010|publisher=Infobase Publishing|year=|isbn=9781438110257|location=|pages=260|language=en|quote=|via=}}</ref> Rođen je u porodici [[kadija|sudija]], pa je Ibn Abdulvehabovo rano obrazovanje predstavljalo učenje osnovnog standardnog kurikuluma [[fikh|izvorne jurisprudencije]] prema [[Hanbelijski mezheb|hanbelijskoj]] [[mezheb|pravnoj školi]], koja je bila najzastupljenija pravna škola islama u njegovom mjestu rođenja.<ref name="ReferenceB">Laoust, H., "Ibn Abd al-Wahhāb", in: ''Encyclopaedia of Islam, Second Edition'', Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel, W.P. Heinrichs.</ref> Uprkos prvobitnoj rudimentarnoj edukaciji u klasičnoj [[sunizam|sunitskoj]] islamskoj tradiciji, Ibn Abdulvehab je postepeno postao protivnik većine sunitskih praksi poput [[zijaret|posjećivanja i veneracije grobnica svetaca]],<ref name="ReferenceB"/> što je smatrao [[bida|heretičkim religijskim inovacijama]] ili čak [[širk|idolatrijom]].<ref name="ReferenceB"/> Iako su njegova učenja bila odbačena i suprotstavljena većini najznačajnijih sunitskih učenjaka tog vremena,<ref name="ReferenceB"/> uključujući njegovog oca i brata,<ref name="ReferenceB"/> Ibn Abdulvehab sklopio je religijsko-politički pakt sa [[Muhamed ibn Saud|Muhamedom ibn Saudom]] kako bi mu pomogao da osnuje [[Emirat Dirija]], prvu saudijsku [[država|državu]],<ref>[[#Hou92|Hourani 1992]]: 257–258</ref> te je počeo sa dinastičkim savezništvom i dijeljenjem moći u dogovoru sa njihovim porodicama, što se nastavilo do dana-današnjeg u [[Saudijska Arabija|KSA-u]].<ref name="meforum.org">{{cite journal |author=Nawaf E. Obaid |date=September 1999 |title=The Power of Saudi Arabia's Islamic Leaders |journal=Middle East Quarterly |volume=VI |issue=3 |pages=51–58 |url=http://www.meforum.org/482/the-power-of-saudi-arabias-islamic-leaders |accessdate=23 June 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110806023223/http://www.meforum.org/482/the-power-of-saudi-arabias-islamic-leaders |archive-date=6 August 2011 |deadurl=no }}</ref> [[El eš Šeik]], saudijska vladajuća religijska porodica, predstavlja potomke Ibn Abdulvehaba, a takođe su kroz istoriju predvodili [[ulema|ulemu]] u saudijskoj državi,<ref name="Abir 1987: 4, 5, 7">[[#Abi87|Abir 1987]]: 4, 5, 7</ref> dominirajući državnim klerikalnim institucijama.<ref name="Met92">[[#Met92|Metz 1992]]</ref>
'''Muhamed ibn Abd el Vehab''' ({{lang-ar|محمد بن عبد الوهاب}}, <small>[[DIN 31635|DMG]]:</small> ''Muḥammad ibn ʿAbd al-Wahhāb'' ; 1703 – 22. 6. 1792) bio je religijski vođa i [[teologija|teolog]] iz [[Nadžd]]a u centralnoj [[Arabija|Arabiji]]. Osnovao je pokret koji se danas zove [[vahabizam|vehabizam]] (sljedbenici, shodno, ''vehabije'').<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=ei9ZBwAAQBAJ&pg=PA97&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false|title=What Is a Madrasa?|last=Moosa|first=Ebrahim|date=6 April 2015|publisher=UNC Press Books|year=|isbn=9781469620145|location=|pages=97|language=en|quote=|via=}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=XL8aCgAAQBAJ&pg=PA252&dq=who+is+Ibn+Abdul+Wahhab&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwiRg4a9jPnQAhUMIMAKHWM8B2I4HhDoAQggMAE#v=onepage&q=who%20is%20Ibn%20Abdul%20Wahhab&f=false|title=Terrorism and Homeland Security|last=White|first=Jonathan R.|date=1 January 2016|publisher=Cengage Learning|year=|isbn=9781305886940|location=|pages=252|language=en|quote=|via=}}</ref><ref>{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/07/11/world/middleeast/saudi-arabia-islam-wahhabism-religious-police.html|title=A Saudi Morals Enforcer Called for a More Liberal Islam. Then the Death Threats Began.|last=Hubbard|first=Ben|date=10 July 2016|newspaper=The New York Times|issn=0362-4331|access-date=16 December 2016|archive-url=https://web.archive.org/web/20161215141503/http://www.nytimes.com/2016/07/11/world/middleeast/saudi-arabia-islam-wahhabism-religious-police.html|archive-date=15 December 2016|deadurl=no}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=CeJ85XwCPxQC&pg=PA222&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false|title=Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity|last=Asad|first=Talal|date=3 February 2003|publisher=Stanford University Press|year=|isbn=9780804747684|location=|pages=222|language=en|quote=|via=}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=QjzYdCxumFcC&pg=PA260&dq=Ibn+Abdul+Wahhab+reformer&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=Ibn%20Abdul%20Wahhab%20reformer&f=false|title=Encyclopedia of the Ottoman Empire|last=́goston|first=Ga ́bor A.|last2=Masters|first2=Bruce Alan|date=21 May 2010|publisher=Infobase Publishing|year=|isbn=9781438110257|location=|pages=260|language=en|quote=|via=}}</ref> Rođen je u porodici [[kadija|sudija]], pa je Ibn Abdulvehabovo rano obrazovanje predstavljalo učenje osnovnog standardnog kurikuluma [[fikh|izvorne jurisprudencije]] prema [[Hanbelijski mezheb|hanbelijskoj]] [[mezheb|pravnoj školi]], koja je bila najzastupljenija pravna škola islama u njegovom mjestu rođenja.<ref name="ReferenceB">Laoust, H., "Ibn Abd al-Wahhāb", in: ''Encyclopaedia of Islam, Second Edition'', Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel, W.P. Heinrichs.</ref> Uprkos prvobitnoj rudimentarnoj edukaciji u klasičnoj [[sunizam|sunitskoj]] islamskoj tradiciji, Ibn Abdulvehab je postepeno postao protivnik većine sunitskih praksi poput [[zijaret|posjećivanja i veneracije grobnica svetaca]],<ref name="ReferenceB"/> što je smatrao [[bida|heretičkim religijskim inovacijama]] ili čak [[širk|idolatrijom]].<ref name="ReferenceB"/> Iako su njegova učenja bila odbačena i suprotstavljena većini najznačajnijih sunitskih učenjaka tog vremena,<ref name="ReferenceB"/> uključujući njegovog oca i brata,<ref name="ReferenceB"/> Ibn Abdulvehab sklopio je religijsko-politički pakt sa [[Muhamed ibn Saud|Muhamedom ibn Saudom]] kako bi mu pomogao da osnuje [[Emirat Dirija]], prvu saudijsku [[država|državu]],<ref>[[#Hou92|Hourani 1992]]: 257–258</ref> te je počeo sa dinastičkim savezništvom i dijeljenjem moći u dogovoru sa njihovim porodicama, što se nastavilo do dana-današnjeg u [[Saudijska Arabija|KSA-u]].<ref name="meforum.org">{{cite journal |author=Nawaf E. Obaid |date=September 1999 |title=The Power of Saudi Arabia's Islamic Leaders |journal=Middle East Quarterly |volume=VI |issue=3 |pages=51–58 |url=http://www.meforum.org/482/the-power-of-saudi-arabias-islamic-leaders |accessdate=23 June 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110806023223/http://www.meforum.org/482/the-power-of-saudi-arabias-islamic-leaders |archive-date=6 August 2011 |deadurl=no }}</ref> [[El eš Šeik]], saudijska vladajuća religijska porodica, predstavlja potomke Ibn Abdulvehaba, a takođe su kroz historiju predvodili [[ulema|ulemu]] u saudijskoj državi,<ref name="Abir 1987: 4, 5, 7">[[#Abi87|Abir 1987]]: 4, 5, 7</ref> dominirajući državnim klerikalnim institucijama.<ref name="Met92">[[#Met92|Metz 1992]]</ref>


Na njega su utjecali [[Ahmed ibn Hanbel]], [[Ibn Tajmija|Ibn Tejmija]], [[Muhamed Haja el Sindi]], [[Ibn Kajim el Džavzija|Ibn Kajim el Dževzija]]; on je utjecao na [[Muhamed ibn Saud|Muhameda ibn Sauda]] i [[dinastija Saud|dinastiju Saud]], [[Abdul Aziz ibn Abdulah ibn Baz|Abdulaziza ibn Abdulaha ibn Baza]], [[Muhamed ibn el Utajmin|Muhameda ibn el Utajmina]], [[Muhamed Nasirudin el Albani|Muhameda Nasirudina el Albanija]], [[Abdul Rahman el Sudais|Abdulrahmana el Sudaisa]], [[Saud el Šurajm|Sauda el Šurajma]].
Na njega su utjecali [[Ahmed ibn Hanbel]], [[Ibn Tajmija|Ibn Tejmija]], [[Muhamed Haja el Sindi]], [[Ibn Kajim el Džavzija|Ibn Kajim el Dževzija]]; on je utjecao na [[Muhamed ibn Saud|Muhameda ibn Sauda]] i [[dinastija Saud|dinastiju Saud]], [[Abdul Aziz ibn Abdulah ibn Baz|Abdulaziza ibn Abdulaha ibn Baza]], [[Muhamed ibn el Utajmin|Muhameda ibn el Utajmina]], [[Muhamed Nasirudin el Albani|Muhameda Nasirudina el Albanija]], [[Abdul Rahman el Sudais|Abdulrahmana el Sudaisa]], [[Saud el Šurajm|Sauda el Šurajma]].

Verzija na datum 14 februar 2021 u 23:16

Muhamed Abdulvehab
RođenjeMuhamed ibn Abdulvehab ibn Sulejman ibn Ali ibn Muhamed ibn Ahmed ibn Rašid
1703.
Ujajna, Nadžd
Smrt22. juni 1792. (dob: 88/89)
EtnicitetArap
Zanimanjeučenjak
Poznat/a poproučavanje akide prema gledištima vehabizma;
pogledi na bidu i tevhid
Vjeroispovijestislam
Dio biblioteke Katarske državne džamije posvećene Abdulvehabu; ova džamija u Dohi nosi njegovo ime

Muhamed ibn Abd el Vehab (arapski: محمد بن عبد الوهاب‎, DMG: Muḥammad ibn ʿAbd al-Wahhāb ; 1703 – 22. 6. 1792) bio je religijski vođa i teolog iz Nadžda u centralnoj Arabiji. Osnovao je pokret koji se danas zove vehabizam (sljedbenici, shodno, vehabije).[1][2][3][4][5] Rođen je u porodici sudija, pa je Ibn Abdulvehabovo rano obrazovanje predstavljalo učenje osnovnog standardnog kurikuluma izvorne jurisprudencije prema hanbelijskoj pravnoj školi, koja je bila najzastupljenija pravna škola islama u njegovom mjestu rođenja.[6] Uprkos prvobitnoj rudimentarnoj edukaciji u klasičnoj sunitskoj islamskoj tradiciji, Ibn Abdulvehab je postepeno postao protivnik većine sunitskih praksi poput posjećivanja i veneracije grobnica svetaca,[6] što je smatrao heretičkim religijskim inovacijama ili čak idolatrijom.[6] Iako su njegova učenja bila odbačena i suprotstavljena većini najznačajnijih sunitskih učenjaka tog vremena,[6] uključujući njegovog oca i brata,[6] Ibn Abdulvehab sklopio je religijsko-politički pakt sa Muhamedom ibn Saudom kako bi mu pomogao da osnuje Emirat Dirija, prvu saudijsku državu,[7] te je počeo sa dinastičkim savezništvom i dijeljenjem moći u dogovoru sa njihovim porodicama, što se nastavilo do dana-današnjeg u KSA-u.[8] El eš Šeik, saudijska vladajuća religijska porodica, predstavlja potomke Ibn Abdulvehaba, a takođe su kroz historiju predvodili ulemu u saudijskoj državi,[9] dominirajući državnim klerikalnim institucijama.[10]

Na njega su utjecali Ahmed ibn Hanbel, Ibn Tejmija, Muhamed Haja el Sindi, Ibn Kajim el Dževzija; on je utjecao na Muhameda ibn Sauda i dinastiju Saud, Abdulaziza ibn Abdulaha ibn Baza, Muhameda ibn el Utajmina, Muhameda Nasirudina el Albanija, Abdulrahmana el Sudaisa, Sauda el Šurajma.

Radovi

  • Risālah Aslu Dīn Al-Islām wa Qā'idatuhu
  • Kitab al-Quran (Knjiga Allaha)
  • Kitab at-Tawhid (Knjiga o Jednoći Boga)
  • Kashf ush-Shubuhaat (Pojašnjenje dvoumica)
  • Al-Usool-uth-Thalaatha (Tri temeljna principa)
  • Al Qawaaid Al 'Arbaa (Četiri osnove)
  • Al-Usool us Sittah (Šest temeljnih principa)
  • Nawaaqid al Islaam (Nulifikatori islama)
  • Adab al-Mashy Ila as-Salaa (Načini odlaska na namaz)
  • Usul al-Iman (Osnove vjere)
  • Fada'il al-Islam (Izuzetna svojstva islama)
  • Fada'il al-Qur'an (Izuzetna svojstva Kurana)
  • Majmu'a al-Hadith 'Ala Abwab al-Fiqh (Sažet pregled hadisa o glavnim temama fikha)
  • Mukhtasar al-Iman (Sažetak vjere; tj. sumarna verzija rada o vjeri)
  • Mukhtasar al-Insaf wa'l-Sharh al-Kabir (Sažetak jednakosti i Veliko objašnjenje)
  • Mukhtasar Seerat ar-Rasul (Sumarna biografija Poslanika)
  • Kitaabu l-Kabaair (Knjiga velikih grijeha)
  • Kitabu l-Imaan (Knjiga vjerovanja)
  • Al-Radd 'ala al-Rafida (Pobijanje odbacivača)

Reference

  1. Moosa, Ebrahim (6 April 2015) (en). What Is a Madrasa?. UNC Press Books. str. 97. ISBN 9781469620145. 
  2. White, Jonathan R. (1 January 2016) (en). Terrorism and Homeland Security. Cengage Learning. str. 252. ISBN 9781305886940. 
  3. Hubbard, Ben (10 July 2016). „A Saudi Morals Enforcer Called for a More Liberal Islam. Then the Death Threats Began.”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Arhivirano iz originala na datum 15 December 2016. Pristupljeno 16 December 2016. 
  4. Asad, Talal (3 February 2003) (en). Formations of the Secular: Christianity, Islam, Modernity. Stanford University Press. str. 222. ISBN 9780804747684. 
  5. ́goston, Ga ́bor A.; Masters, Bruce Alan (21 May 2010) (en). Encyclopedia of the Ottoman Empire. Infobase Publishing. str. 260. ISBN 9781438110257. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Laoust, H., "Ibn Abd al-Wahhāb", in: Encyclopaedia of Islam, Second Edition, Edited by: P. Bearman, Th. Bianquis, C.E. Bosworth, E. van Donzel, W.P. Heinrichs.
  7. Hourani 1992: 257–258
  8. Nawaf E. Obaid (September 1999). „The Power of Saudi Arabia's Islamic Leaders”. Middle East Quarterly VI (3): 51–58. Arhivirano iz originala na datum 6 August 2011. Pristupljeno 23 June 2011. 
  9. Abir 1987: 4, 5, 7
  10. Metz 1992

Literatura

Vanjske veze