Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
m Seiya je premjestio stranicu Pristupanje Krima Ruskoj Federaciji na Aneksija Krima od Ruske Federacije preko preusmjeravanja: Ja ne odustajem. Blokirajte me. To bi bilo prvi puta u historiji da je netko blokiran zbog prevođenja sa en wiki
m Orijentolog je premjestio stranicu Aneksija Krima od Ruske Federacije na Pristupanje Krima Ruskoj Federaciji preko preusmjeravanja: šarlatanstva sa en.wiki me ne zanimaju
(nema razlike)

Verzija na datum 16 februar 2015 u 17:15

Sergej Aksionov, Vladimir Konstantinov, Vladimir Putin i Aleksej Čali potpisuju pristupanje Krima Ruskoj Federaciji
Karta Krima

Pristupanje Krima Ruskoj Federaciji odigralo se u martu 2014. kada su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopolj, oboje međunarodno priznati kao dio teritorija Ukrajine, proglasili nezavisnost i ubrzo potom priključeni Ruskoj Federaciji. Dana 21. 3. 2014., Moskva je efektivno upravljala teritorijem Krima kao dijelom federalnih subjekata Rusije – Republika Krim i federalni grad Sevastopolj.[1]

Pristupanje je označilo kulminaciju Krimske krize, koja je nastala nakon ukrajinske revolucije, ruske vojne intervencije i referenduma o statusu Krima u martu iste godine. Ruska vojna intervencija je formalno počela 1. marta, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin od Savjeta Federacije dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriji Ukrajine u svrhu "stabilizacije situacije". U Ukrajini i na Zapadu se, međutim, vjeruje da je invazija počela nekoliko dana ranije, kada su aerodrome, vladine zgrade[2][3] i druge strateške objekte na Krimu počele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o miliciji "(snage samoobrane)". Slične akcije su se ubrzo proširile i na ukrajinske vojne baze i druge instalacije, koje su došle pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri čemu se od ukrajinskih vojnika tražila predaja ili razoružanje. Ključne baze su se predale do 5. marta, pri čemu je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatistička krimska vlada Sergej Aksionova proglasila je nezavisnost Krima, a potom je održan referendum o statusu Krima na kojem je 96,77% krimskog stanovništva glasovalo za priključenje Ruskoj Federaciji. Samostalna uloga Krimljana u čitavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se ističe uloga ruske vojske i gdje je priključenje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan puč".[4]

Ovaj događaj je izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski čelnici, kao i NATO, opisali kao nezakonitu aneksiju ukrajinskog teritorija, u izravnom kršenju budimpeštanskog memoranduma iz 1994. o suverenosti i teritorijalnom integritetu, od Rusije.[5] Kao reakciju, članovi G8 su odlučili izbaciti Rusije iz te skupine i vratiti se skupini G7, a uvedene su i međunarodne sankcije protiv Rusije 2014. Ukrajinska vlada Arsenija Jacenjuka je potvrdila najmanje sedam ustavnih kršenja tim činom, uključujući izbjegavanje obveze Krima da prvo zatraži zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije traženja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpolitičkih procesa.

Rusija se protivi terminu "aneksija",[6] a Vladimir Putin je branio referendum i tvrdio da je u skladu sa međunarodnim pravom.[7] Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj državi, koju smatra nezakonitom.[8] Opća skupština Ujedinjenih naroda je također odbacila referendum, usvojivši neobvezajuću rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica".[9][10]

Povezano

Izvori

  1. ↑ „Putin signs laws on reunification of Republic of Crimea and Sevastopol with Russia”. ITAR TASS. 21.3. 2014. 
  2. ↑ „Putin's Man in Crimea Is Ukraine's Worst Nightmare”. Time. »"Before dawn on Feb. 27, at least two dozen heavily armed men stormed the Crimean parliament building and the nearby headquarters of the regional government, bringing with them a cache of assault rifles and rocket propelled grenades. A few hours later, Aksyonov walked into the parliament and, after a brief round of talks with the gunmen, began to gather a quorum of the chamber's lawmakers."« 
  3. ↑ „RPT-INSIGHT-How the separatists delivered Crimea to Moscow”. Reuters. 13.3. 2014. »Only a week after gunmen planted the Russian flag on the local parliament, Aksyonov and his allies held another vote and declared parliament was appealing to Putin to annex Crimea« 
  4. ↑ „BBC News - Russia's Crimea plan detailed, secret and successful”. BBC News. 
  5. ↑ „NATO Secretary-General: Russia's Annexation of Crimea Is Illegal and Illegitimate”. Brookings. 19.3. 2014. 
  6. ↑ „Лавров назвал оскорбительными заявления Запада об аннексии Крыма” (ruski). vz.ru. 21.3. 2014. 
  7. ↑ Crimeans vote over 90 percent to quit Ukraine for Russia Reuters, 16.3. 2014
  8. ↑ Oleksandr Turchynov (20.3. 2014 language=ukrajinski). „Декларація "Про боротьбу за звільнення України" (Declaration "Of the Struggle for the Liberation of Ukraine")”. Parliament of Ukraine. 
  9. ↑ UN General Assembly adopts resolution affirming Ukraine's territorial integrity, China Central Television (28.3. 2014)
  10. ↑ „Territorial integrity of Ukraine”. UN General Assembly. 27. 3. 2014. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Pripajanje_Krima_Ruskoj_Federaciji&oldid=9052123