Rat u Libiji – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m r2.7.1) (robot Mijenja: it:Guerra civile libica
m r2.7.1) (robot Mijenja: de:Bürgerkrieg in Libyen
Red 104: Red 104:
[[cs:Povstání v Libyi 2011]]
[[cs:Povstání v Libyi 2011]]
[[da:Oprøret i Libyen 2011]]
[[da:Oprøret i Libyen 2011]]
[[de:Bürgerkrieg in Libyen 2011]]
[[de:Bürgerkrieg in Libyen]]
[[el:Εξέγερση στην Λιβύη το 2011]]
[[el:Εξέγερση στην Λιβύη το 2011]]
[[en:2011 Libyan uprising]]
[[en:2011 Libyan uprising]]

Verzija na datum 27 mart 2011 u 20:06

Libijski građanski rat

Moamer Gadafi na zasjedanju Afričke unije
Datum 15. 2. 2011 (2011-02-15) – sadašnjost
Lokacija Libija
Sukobljene strane
Libijski pobunjenici Libija
Komandanti i vođe
Mustafa Abdul Jalil Moamer Gadafi
Snage
nepoznato nepoznato
Žrtve i gubici
oko 1500 (21.3.2011) oko 400 (21.3.2011)

Libijski građanski rat, odnosno Libijski ustanak je naziv za oružani sukob koji se od sredine februara 2011. vodi između pristaša režima Moamera Gadafija na jednoj, te pristaša libijske opozicije na drugoj strani. Veliku ulogu tijekom cijelog trajanja pobune, pa potom rata igra zaljevski 24 časni satelitski kanali vijesti Al Arabiya koji vodi propagandni rat protiv libijske vlade [1] prvo s ciljem stvaranja panike u vladajućim redovima, a potom s ciljem pokretanja strane vojne intervencije što je 17. marta 2011. dovelo do rezolucije Vijeća sigurnosti UN kojom se odobravaju "sve neophodne mjere" u tu svrhu, a dva dana kasnije su SAD i Francuska otpočele ratne operacije u tu svrhu.

Prva faza rata

Gradovi pod kontrolom vlade su zeleni, a oni pod kontrolom pobunjenika su crni.Stanje krajem prve sedmice pobune

Početkom 2011 godine na području istočne Libije to jest Kirinajike dolazi do demonstracija protiv korupcije [2][3] koje ubrzo završavaju posle vladinih obećanje da će rješiti probleme. U tako napetoj tek smirenoj situaciji libijski represivni aparat donosi odluku o hapšenju vođa demonstracija što izaziva ogorčenje lokalnog stanovništva koje na poziv Nacionalne konferencije libijske opozicije sa sjedištem u Londonu. [4] vrši velike demonstracije 17.2.2011.

Vladin pokušaj gušenja demonstracija oružanom silom dovodi do eskalacije nasilja kada na stranu demonstranata prelaze pojedine jedinice libijske vojske, a potom veliki broj libijskih diplomata i, konačno, neki od najbližih Gadafijevih suradnika. U roku od nekoliko dana ustanici su zauzeli Bengazi i istočni dio Libije, kao i dio gradova u zapadnom dijelu zemlje. Istovremeno dolazi do pojave propagandnih vijesti o masovnom krvoproliću i 10.000 mrtvih [5] koje izazivaju reakciju zapadnih, ali i drugih vlada, te su protiv Gadafijevog režima uvedene međunarodne sankcije. Zajedno s tom odlukom sedmicu nakon početka pobune u zapadnim medijima se počinje zahtjeva potreba stvaranja zone zabrane leta iznad Libije kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo od napada "krvožednog diktatora" [6] [7]

Druga faza rata

Gradovi pod kontrolom vlade su zeleni, a oni pod kontrolom pobunjenika su crni. Stanje 2. Marta

Do početka marta su, međutim, Gadafiju lojalne jedinice uspjele konsolidirati svoje položaje oko prijestolnice Tripolija te krenule u kontraofanzivu, dok je s druge strane SAD zatražio od Saudijske Arabije da naoruža pobunjenike na što Rijad nije odgovorio [8].Ustanici, koji su u Bengaziju formirali privremenu vladu su od SAD i drugih zapadnih sila zatražili vojnu intervenciju kako bi Gadafi konačno bio zbačen dok se nekoliko američkih ratnih brodova približilo libijskoj obali,a američki senat je donio ne obavezujuću rezoluciju kojom se zahtjeva zabrana letova ili preciznije zabrana letova libijske vlade nad Libijom kako bi se sprečili njeni zračni napadi na pobunjenike [9] za što bi bilo potrebno napasti libijsku zračnu obranu to jest izvršiti vojnu intervenciju [10]. Po mišljenju Jamesa Clappera obavještajnog savjetnika američkog predsjednika Baracka Obame od 10.3.2011. vladine snage će poraziti pobunjenike [11], na što se nadovezao istog dana i diplomatski dopisnik BBCa koji govori kako strah da se situacija promjenila u korist vladinih snaga rezultira pozivima za hitnu internacionalnu akciju [12] kojoj je jedan od najvećih protivnika ministar obrane SADa Robert Gates koji još ranije izjavljuje da svaki budući ministar obrane kome padne na pamet intervencija u Aziji ili Africi mora svoju glave pregledati. [13].

Bez obzira na sve Francuska odlučuje priznati pobunjenike čije snage se 10.3.2011. nalaze u rasulu kao legalnu vladu Libije, dok istog dana Afrička unija je dala veto na bilo čiju stranu vojnu intervenciju u Libiji [14] što je već ranije izjavila Rusija koja ima pravo na veto u vijeću sigurnosti UNa. U trenucima dok se pobjednički prodor vladinih snaga prema Bengaziju nastavlja Arapska liga nadglasavanjem 12.3.2011. donosi odluku o podržavanju stvaranja zone zabrane leta nad Libijom. [15]

Rezolucija UNa

Kolaps pobunjeničkih snaga i propaganda kampanja u cilju sprečavanja napredovanja vladinih snaga rezultira izglasavanjem rezolucijem Vijeća sigurnosti UNa u trenucima kada je pretio pad pobunjeničkog glavnog grada Bengazija [16]. Najvažniji delovi rezolucije su:

  • 1) Države članice UNa dobivaju dopuštenje da poduzmu sve potrebne mjere u ime zaštite civila i civilnih područja koja se nalaze pod pretnjom napada, ali izuzimajući bilo koju vrstu okupacijskih snaga
  • 2) Zabrana letova svih vrsta aviona koji nisu u korist "libijskog naroda"
  • 3) Stvaranje pomorske blokade to jest flote brodova koja bi kontrolirala sve brodove što putuju prema Libiji.
  • 4) Zapljena svih ekonomskih sredstava libijske vlade na stranim računima, a zapljenjena sredstva će u kasnijoj fazi biti data na korištenje u ime dobrobiti "libijskog naroda"
  • 5) Zabrana putovanja u inozemstvo za visoke dužnosnike Libije [17].

U danima prije i u doba izglasavanje rezolucija saveta sigurnosti UNa Libija je bila bez diplomatskog predstavništva u UNu pošto SAD zloupotrebljavajući činjenicu da je sjedište UNa u New Yorku odbija dopustiti da Ali Treki bivši libijski predsjednik generalne skupštine UNa preuzme ponovno svoju dužnost predstavnika Libije nakon što su dosadašnji predstavnici otkazali poslušnost Tripoliju [18].

Zona zabrane letenja

Glavni članak: Zona zabrane leta iznad Libije

Dana 28. februara, britanski premijer Dejvid Kameron je predložio da se uvede zona zabrane letenja nad Libijom kako bi sprečili Gadafija da koristi vojne avione i oklopne helikoptere protiv civila.[19] Italija je saopštila da bi podržala zonu zabrane letenja ako iza nje stanu Ujedinjene nacije.[20] Američki sekretar odbrane Robert Gejts je bio skeptičan po tom pitanju, upozoravajući američki kongres da bi zona zabrane letenja morala da počne napadom na libijsku protivvazdušnu odbranu.[21] Ovaj predlog su Rusija i Kina odbile.[22][23][24][25] Rumunija se apsolutno protivila uvođenju zone zabrane letenja.[26] „Jedan od razloga koji želim da navedem kako bih potkrepio naš stav je da ovu misiju zone zabrane letenja može da sprovede samo NATO, a ne EU. Takođe smatramo da nije trenutak za vojno rešavanje problema u Libiji“, rekao je rumunski predsednik Trajan Basesku na samitu EU 11. marta.

Od trenutka izglasavanje zone zabrane leta nad Libijom 17.3.2011. godine jedina strana za koju je potvrđeno da ju je pregazila je ona pobunjenička čiji Mig 23 je oboren vatrom s tla 19.3.2011. godine [27] [28] [29][30][31]

Vojna intervencija

Vremenski poslednje zeleno svetlo za početak napada na Libiju je dano 19.3.2011. na sastanli "svetskih lidera" u Parizu gdje je Afrička Unija odbila prisustvovati jer se protivi napadima [32]. Po završetku sastanka u 16:00 po Griniču, Bi-Bi-Si je izvestio da su francuske vazdušne snage poslale 20 borbenih aviona koji nadleću površinu od 100 km puta 150 km iznad Bengazija, kako bi sprečili eventualne napade na ovaj grad kojeg su navodno potpuno kontrolisali pobunjenici.[33] „Naše vazdušne snage će se suprotstaviti svakoj agresiji pukovnika Gadafija protiv stanovnika Bengazija“, rekao je francuski predsednik Nikola Sarkozi. Bi-Bi-Si je u 16:59 po Griniču izvestio da je u 16:45 po Griniču francuski vojni avion pogodio i uništio libijsko vojno vozilo, što je potvrdio portparol francuskog ministarstva odbrane Loren Tiser.[33]. Ovim napadom je zaustavljena libijska vojska koja je već ušla u dijelove Bengazija [34] i tako de facto pobjedila u građanskom ratu.

U 20:31 po Griniču, Pentagon je saopštio da su američke i britanske snage ispalile 110-112 krstarećih raketa „Tomahavk“ na 20 libijskih integrisanih vazdušnih i kopnenih sistema odbrane.[35] 25 savezničkih brodova, uključujući i 3 američke podmornice, nalaze se u tom području.[36][37]. Po podacima nemačkog časopisa Focus i bivšeg zapovednika NATO saveza Wesleya Clarka na teritoriju Libije se još od februara nalaze britanske specijalne snage koje pomažu pobunjenike, a od početka vojne intervencije služe za navođenje zračnih napada. Po mišljenje Clarka za CNN prisustvo tih vojnih snaga je dopušteno po rezoluciji UNa.[38]

U međuvremenu je libijska državna televizija objavila da „krstaški neprijatelji“ bombarduju civilne mete u Bengaziju, Zuari i Misurati.[36] Libijska državna televizija je još izvestila da su libijske snage oborile francuski vojni avion u Tripoliju.[36] Francuska vojska je demantovala navode libijske državne televizije da je francuski avion oboren i izvestila da su se svi avioni vratili u svoju vazdušnu bazu.[39]. Ubrzo po početku napada osim Afričke Unije koja se od početka njima protivi, napade na Libijske kopnene snage i ciljevi u gradovima izvan područja borbi su bii osuđeni od Arapske Lige [40], Rusije [41], Kine i Indije [42] pošto smatraju da je s njima prekršena rezolucija UNa.

Fronta nakon početka zračnih napada

Libijske vojne snage koje su u doba početka zračni napada na istočnom frontu već ušle u dijelove Bengazija [43] su se pod zračnim napadima koji su im nanijeli gubitke su se počele povlačiti prema jugozapadu u smjeru grada Ajdabije proganjani od strane pobunjenika i daljnjih zapadnih zračnih snaga gdje su se zaustavili i porazili to jest odbili prvi napad pobunjenika 21.3.2011. godine[44], ali čiji daljnji napadi uz podršku francuskih i britanskih aviona koji bombardiraju libijske snage u gradu [45] će dovesti do "pobunjeničkog" ili preciznije američko-britanskog uspjeha pošto su njihovi avioni izmasakrirali vladine snage po priznanju i pobunjenika i libijske vlade [46] nakon čega one u noći 25. na 26.3. panično bježe iz grada u smjeru Brege koja će navodno pod istim uvjetima pasti istoga dana to jest 26.3.2011. [47]

Na libijskom zapadnom frontu vladine snage su ušle u grad Misurata 20.3.2011. godine koji je po stanovništvu treći najveći u Libiji [48], i tamo se navodno borbe još nastavljaju.

Nakon prvih nekoliko dana zračnih napada počela se javljati strateška slika po kojoj su libijske vojne snage izvršile jedinu moguću obrambenu taktiku to jest ušle su u gradove kako bi se zaštitile od zračnih napada zapadnih sila [49], dok s druge strane NATO ponavljaju strategiju iz prve faze rata u Afganistanu po kojoj lokalni saveznici bivaju potpomognuti zapadnoevropskim specijalnim vojnim snagama koji se nalaze na frontu [50] [51] i zračnim napadima da bi srušili tamošnji za SAD i zapadnu Evropu neprihvatljivi režim [52] [53] .

Izvori

  1. ↑ RAI teletext 196 dana 21.3.2011.
  2. ↑ „Libyans protest over delayed subsidized housing units”. 16 January 2011. 
  3. ↑ Mohamed, Abdel-Baky (16 January 2011). „Libya protest over housing enters its third day”. 
  4. ↑ Libya: the rest of the story
  5. ↑ Libya: It’s civil war, Al Arabiya reports at least 10.000 dead and 50.000 wounded
  6. ↑ Stopping Qaddafi
  7. ↑ Libya Convulses: What Can Be Done?
  8. ↑ America's secret plan to arm Libya's rebels
  9. ↑ [1]
  10. ↑ [2]
  11. ↑ Rebels forced from Libyan oil port
  12. ↑ Rebels forced from Libyan oil port
  13. ↑ No-Fly Zone? No.
  14. ↑ Gaddafi loyalists mount onslaught
  15. ↑ Arab League backs Libya no-fly zone
  16. ↑ UN backs action against Gaddafi
  17. ↑ UN security council resolution 1973 (2011) on Libya – full text
  18. ↑ Libyan envoy's secret visit to Tunis exposed
  19. ↑ Macdonald, Alistair (1 March 2011). „Cameron Doesn't Rule Out Military Force for Libya” (Abstract; (potrebna pretplata) for full article). The Wall Street Journal. Pristupljeno 16 March 2011. 
  20. ↑ Pullella, Philip (7 March 2011). „Italy Tiptoes on Libya Due to Energy, Trade, Migrants”. Reuters (via MSNBC). Pristupljeno 16 March 2011. 
  21. ↑ (potrebna registracija) Singer, David E.; Shanker, Thom (2 March 2011). „Gates Warns of Risks of a No-Flight Zone”. The New York Times. Pristupljeno 7 March 2011. 
  22. ↑ [mrtav link] „Russian FM Knocks Down No-Fly Zone for Libya”. Yahoo! News. Pristupljeno 3 March 2011. 
  23. ↑ Usborne, David (2 March 2011). „Russia Slams 'No-Fly Zone' Plan as Cracks Appear in Libya Strategy”. The Independent (UK). Pristupljeno 16 March 2011. 
  24. ↑ Staff writer (1 March 2011). „China Voices Misgivings About Libya 'No-Fly' Zone Plan”. Reuters (via AlertNet). Pristupljeno 16 March 2011. 
  25. ↑ Johnson, Craig (3 March 2011). „Libyan No-Fly Zone Would Be Risky, Provocative”. CNN. Pristupljeno 16 March 2011. 
  26. ↑ Shrivastava, Sanskar (14 March 2011). „Nations Oppose Military Intervention in Libya”. The World Reporter. Pristupljeno 18 March 2011. 
  27. ↑ Daily Telegraph
  28. ↑ Xinhuanet:Fighter plane shot down in Libya's Benghazi: Al-Jazeera
  29. ↑ Al Jazeera
  30. ↑ „Plane shot down over rebel-held city in Libya |myFOXlubbock | FOX 34 News KJTV Lubbock, Texas”. myFOXlubbock. 2011-03-09. Pristupljeno 2011-03-19. 
  31. ↑ http://www.myfoxlubbock.com/news/world/story/Plane-shot-down-over-rebel-held-city-in-Libya/9x2_eMAtKU6TqK6LILL-rw.cspx
  32. ↑ African Union fails to attend Libya summit in Paris
  33. ↑ 33,0 33,1 „French military jets over Libya”. BBC News. 19 March 2011. Pristupljeno 19 March 2011. 
  34. ↑ REPORTAGE: Bengasi semideserta, contraeree in città
  35. ↑ „US Launches Missile Strike in Libya”. The World Reporter. 19 March 2011. Pristupljeno 19 March 2011. 
  36. ↑ 36,0 36,1 36,2 Live: Libya Crisis BBC News, 19 March 2011
  37. ↑ „U.S. Launches Cruise Missiles Against Qaddafi's Air Defenses”. Fox News Channel. 19 March 2011. Pristupljeno 19 March 2011. 
  38. ↑ CNN, 20.3.2011
  39. ↑ „Libye/avion abattu: la France dément”. Lefigaro.fr. 2010-09-06. Pristupljeno 2011-03-19. 
  40. ↑ Missile destroys Gaddafi building
  41. ↑ „Itar-Tass”. Itar-Tass. Pristupljeno 2011-03-19. 
  42. ↑ „India, China, Russia oppose air strikes on Libya”. Deccan Herald. The Printers (Mysore) Private Ltd. 20 March 2011. Pristupljeno 20 March 2011. 
  43. ↑ REPORTAGE: Bengasi semideserta, contraeree in città
  44. ↑ No-fly zone to go from Benghazi to Tripoli
  45. ↑ Francia e Gb preparano soluzione diplomatica. Tripoli: 'Ok road map Ua'
  46. ↑ Libya rebels recapture key town
  47. ↑ Insorti, presa Ajdabiya Raid aerei su Misurata
  48. ↑ BBC News - Live: Libya crisis
  49. ↑ Libya: Who's in charge?
  50. ↑ Mission aborted on orders of SAS: RAF attack is halted after troops spot human shields
  51. ↑ SAS 'Smash' squads on the ground in Libya to mark targets for coalition jets
  52. ↑ Gadafi mora smjesta otići
  53. ↑ Barack Obama: Gadafi mora otići

Eksterni linkovi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Rat_u_Libiji&oldid=710580