Italijanska uprava za Kvarner

Reggenza italiana del Carnaro Italijanska uprava Kvarnera nepriznata država ← 1920. → Zastava Glavni grad Fiume Jezik/ci italijanski Vlast republika Duce Gabriele D'Annunzio Zakonodavno tijelo Carta del Carnaro  - Gornji dom Consiglio degli Ottimi  - Donji dom Consiglio dei Provvisori Historijska era međuratni period  - Coup d'etat 12. septembar, 1920.  - Ustav 12.8. 1920.  - Rapallski ugovor  - Okupacija 30. decembar 1920.

Talijanska uprava Kvarnera (tal.: Reggenza Italiana del Carnaro) bila je država koju je Gabriele D'Annunzio proglasio 12. VIII. 1920. u Rijeci okupiranoj od strane odmetnutih talijanskih legionara i nakon neuspjele aneksije Italiji. Ova samoproglašena država nikad nije dobila međunarodno priznanje i početkom 1921. ju je zamijenila Slobodna Država Rijeka kada je nakon oružanog sukoba u krajem 1920. talijanska vojska protjerala okupatore (Krvavi Božić).

Povijesne okolnosti

Na kraju prvog svj. rata Rijeka-Fiume - ranije dio Ugarskih zemalja, s većinskim talijanskim stanovništvom (manje od 60%) te hrvatskim (24%), slovenskim (6%), mađarskim (13%) i njemačkim stanovnštvom - postaje objekt teritorijalnih pretenzija Kraljevine Italije i novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca l'Italia: dva riječka iredentistička Narodna vijeća (hrvatsko i talijansko) proglašavaju aneksiju Rijeke svojim tzv. 'matičnim državama'.

Na Pariškoj mirovnoj konferenciji (1919.) raspravljalo se o budućnosti Rijeke koja je u sastavu Ugarske imala status "corpus separatum" nezavisan od okolnih država Austrijskog primorja i ugarske Hrvatske i Slavonije. za koju se zahtijevao nezavisan status (Vudrov Vilsin). Italija je prema Londonskom ugovoru iz 1915. odmah po raspadu Austro-Ugarske 1918. pripojila najveći dio Julijske krajine, ali ne i Rijeku (vojska se zaustavlja na povijesnoj zapadnoj granici Rijeke), koja joj prema tom ugovoru nije pripadala. Iz tog razloga saveznike jedinice Antante (SAD, Velika Britanija, Italija i Francuska) uspostavljaju 1918. vojnu upravu nad Rijekom i Sušakom. U mešuvremenu u Italiji slijedi vladina kriza kada premijera Orlanda zamjenjuje Francesco Saverio Nitti koga uskoro optužuju za Kažnjenu pobjedu Italije ("Vittoria mutilata").

D'Annunzijeva okupacija Rijeke

Pripreme za okupaciju

U proljeće 1919. Gabriele D'Annunzio se je našao u Rimu gdje održava niz sastanaka u cilju aneksije Rijeke Italiji na kojim se okuplja sve veći broj rastnih povratnika i mladih. Ova kampanja je počivala na mitu o kažnjenoj pobjedi Italije, tj. na revanšističkoj koncepciji aneksije Italiji gotovo čitave istočne jadranske obale unatoč činjenici da na tom području živi većinsko slavensko stanovništvo (nakon Rijeke, prema jugu su jedino u Zadru Talijani bili većina).

U aprilu 1919. riječki iredentist Giovanni Host-Venturi i radikalni nacionalista Giovanni Giuriati formiraju paramilitarnnu miliciju sastavljenu od nacionalističkih dobrovoljaca koji doprinose usijanju atmosfere u Rijeci na proljeće i ljeto. Tako od 29. VI. dolazi do krvavog sukoba tih paramilitarnih snaga potpomogntih nekim dijelovima talijanske vojske s navodno filojugoslavenskom francuskom vojskom (sastavljenom od vojnika iz francuske kolonije u Indokini)) navanim "Vespri fiumani", koji su trajali do 6 VI. i u kojima je ubijeno devet francuskih vojnika. Formirana je međusaveznička komisija koja odlučuje raspustiti Riječko narodno vijeće (Consiglio Nazionale Fiumano) i povlačenje sukobljenih strana. Tako najviše politizirani neki bataljoni Sardinijskih grenadira moraju napustiti Rijeku 25 augusta okičeni iredentističkim transparentima. Smještaju se u mjestu Ronchi di Monfalcone. Tada sedam oficira šalje D'Annunziju poziv da podrži talijansku iredentističku borbu za Rijeku:

Sardinijski grenadiri Vam govore. Rijeka kroz njihova usta govori (...) Mi smo se zakleli na uspomenu na sve poginule za ujedinjenu Italiju: Rijeka ili smrt! i održat ćemo je jer grenadiri imaju samo jednu vjeru i samo jednu (iz pisma upućenog d'Annuniju od nekih oficira Sardinijskih grenadira)

30, VI. 1919. d'Annunzio dobiva zahtjev a podrškom od jedne riječke delegacije. U međuvremenu nacionalisti i vojnici organizraju mrežu volontera spremnih na primjenu sile.

Okupacija

Riječki pothvat (Impresa di Fiume) je naziv talijanske historiografije za d'Annunzijevu okupaciju Rijeka.

Mitoman (častohlepan) po karakteru i uspješan propagator d'Annunzio prihvaća ponudu i početkom septembra garantìra urotnicima da će 7. IX. 1919. doći u Ronche kako bi upravljao povratak grenadijera u Rijeku. Velike sumnje izaziva iznenadna influenca koja ga prisiljava da dođe tek 11. septembra. Prije nego krene d'Annunio obavještava jednog od glavnih podupiratelja pobune: Benita Mussolinija, direktora novina Il Popolo d'Italia (Narod Italije) i osnivača Fasci italiani di combattimento (Talijanski borbeni fasci).

Dragi moj druže, kocka je bačena. Sada krečem. Sutra ću s oružjem uzeti Rijeku. Bog Italije nam pomaže. Dižem se iz kreveta u temperaturi. Nije moguće odgoditi. Još jednom će duh nadvladati tijelo... Žestoko podržite našu Svar za vrijeme sukoba. Grlim Vas... Pismo D'Annunzia Mussoliniju 11. XI. 1919.

Brončana spomen medalja Marša iz Roncha (1919-1920)

D'Annunzio stiže u Ronche u pratnji poručnika Guide Kellera i alpskog oficira Cornelia Andersena koji otima oklopna vozila za prevoz trupa. Komandant grenadira, major Carlo Reina je uz D'Annunzia upravljajući kolonu odmetnika za Rijeku. U zoru 12. septembra lna putu prema Rijeci pridružuju im se bersaljeri, konjanici i Arditi, kojima pristupaju paramilitarne jedinice fašiste Host-Venturija.

Prešavši granicu Rijeke ignorirajući pozive na disdciplinu vojnog guvernera Rijeke Vittorija Emanuelea Pittaluge, D'Annunzio ulazi u grad, a popodne se namjestio na balkonu Guvernerove palače i proglažava aneksiju Rijeke Italiji.

D'Annunzijevi legionari 12. IX 1919. zauzimaju grad i prisiljavaju američke, britanske i francuske okupacijske snage na povlačenje. Iako su D'Annunzijeve pristaše smatrale da će Italija pripojiti Rijeku, to se nije dogodilo. Italija je umjesto toga započela blokadu Rijeke zahtjevajući od pobunjenika predaju.

Nakon toga je D'Annunzio proglasio Talijansku upravu za Kvarner s ustavom koji je sadržavao mnoge elemente kasnijeg talijanskog fašizma i u kojem je on dobio titulu vođe (duce). Budući da d'Annunzio nije priznavao Rapalski ugovor i formiranje Slobodne Države Rijeke najavio je rat Italiji. Na kraju je predao grad 29. XII. 1920. nakon bombardiranja talijanske mornarice ('Krvavi Božić').

Javno proglašenje Reggenze 12.. VIII. 1920. na Pjaci Dante

Ustav - Kvarnerska povelja

Datoteka:Stamp Fiume 1920 25c Annunzio.jpg

D'Annunzio na poštanskoj marki Rijeke, 1920. godine

Ustav Talijanske uprave za Kvarner (Carta del Carnaro) bio je spoj anarhističkih, protofašističkih i demokratskih republikanskih ideja. D'Annunzija se često smatra prethodnikom ideala i metoda talijanskog fašizma. Ovaj ustav je d'Annunzio napisao zajedno sa sindikalistom Alcesteom De Ambrisom koji je napravio politički i pravni okvir ovog dokumenta, dok ga je d'Annunzio pjesnički uljepšao. De Ambris je bio na čelu skupine pobunjenih talijanskih mornara koji su ustupili svoj brod d'Annunziju. Ustavom je osnovana korporativistička država s devet udruženja koji su predstavljali razne privredne sektore s obaveznim članstvom. U desetom takvom udruženju kojeg je smislio D'Annunzio bili bi superiorniji pojedinci.

Zakonodavna vlast sastojala se od dva doma (Consiglio degli Ottimi i Consiglio dei Provvisori), čije bi zajedničke sjednice (Arengo del Carnaro) odlučivale o stranim sporazumima, dopunama ustava i imenovanju diktatora u slučaju nužde. Ustavom je kao glavnom načelu države određena "muzika".

Povezano

• Povijest Rijeke
• Rapalski ugovor
• Krvavi Božić
• Slobodna Država Rijeka
• Iredentizam
• Nacionalizam