Crnogorci

Crnogorci
Ukupna populacija
400.000
Regioni sa značajnim brojem pripadnika
Jezik/ci
crnogorski srpski
Religija
Pravoslavci, Rimokatolici, Muslimani
Srodne etničke grupe
Južnoslavenski narodi, posebno Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jugoslaveni

Crnogorci su južnoslavenski narod, koji pretežno živi u Crnoj Gori, gdje čini relativnu nacionalnu većinu od 43,16%. Prema posljednjem popisu stanovništva (2003), deklarisanih Srba u Crnoj Gori je bilo 31,99%. Crnogorci i Srbi zajedno čine 75,15% stanovništva Crne Gore. Pored njih tu žive i Bošnjaci i Albanci. Crnogorci su većinom pravoslavne vjere, te znatnim dijelom muslimanske i manjim katoličke, a govore, sa gotovo jednakom zastupljenošću, crnogorski i srpski jezik. Crnogoraca ima ukupno oko 599.000, od toga u Crnoj Gori oko 273.000, a u Srbiji oko 145.000.

Kontroverze oko imena i definicije

Iako su državotvorni narod sa srednjevjekovnom etnogenezom (Dukljani-Zećani-Crnogorci), Crnogorce smatraju jednom od najmlađih nacija na području bivše Jugoslavije, odnosno, i pored toga što su ostvarili nezavisnu državu koja je konačno priznata na Berlinskom kongresu, 1878. godine, kao nacijom u modernom smislu su se počeli određivati tek u 20. vijeku, za vrijeme i nakon prvog svjetskog rata, kada se, preko isticanja crnogorskih posebnosti, nastojalo spriječiti da nestane svaki trag crnogorske države, a s njom i dinastija Petrović.

Za vrijeme prve Jugoslavije, crnogorski nacionalni identitet se počeo javljati i kao svojevrsni simbol otpora, odnosno nezadovoljstva unitarnim režimom dinastije Karađorđević. To su raspoloženje iskoristili i pobjednički komunisti te su, nakon drugog svjetskog rata, formirali Crnu Goru kao federalnu republiku, a godine 1948. na popisu Crnogorce stavili kao posebnu nacionalnu kategoriju. Tada se oko 90 % stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Crnogorci. Međutim, Crna Gora nije u tome periodu dobila nacionalne institucije.

Tek od šezdesetih godina dvadesetog vijeka počinje se javljati kritička svijest kod manjeg dijela crnogorskih intelektualaca, koji uviđaju nužnost dosljednog definisanja nacionalnog bića Crnogoraca. Međutim, oni nailaze na osudu oficijelne politike, koja je te intelektualce označila kao nacionaliste i separatiste. Ipak, od tada je otpočeo proces crnogorskog nacionalnog preporoda, pa su, početkom sedamdesetih, osnovane neke nacionalne institucije, kao što je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Univerzitet Crne Gore.

Crnogorski nacionalni identitet je nakon toga javno doveden u pitanje, pa su vodeći srpski, ali i dio crnogorskih intelektualaca, u atmosferi bujanja srpskog nacionalizma, počeli poricati postojanje posebne crnogorske nacije, odnosno ponavljali su staru tezu da su Crnogorci ništa drugo do integralni dio srpskog naroda, da je Crnogorac regionalno, a ne nacionalno određenje.

Usprkos tome što se Crna Gora početkom 1990-ih, nakon raspada Jugoslavije, izjasnila za očuvanje federalnih veza sa Srbijom, i usprkos tome što je tadašnja crnogorska vlada koristila tezu o kulturnim, etničkim i drugim vezama Srba i Crnogoraca kao argument za očuvanje zajednice, Crnogorci su i dalje službeno ostali priznati kao zasebna nacija.

Tek nakon što je, sredinom 1990-ih, crnogorska vlada otpočela proces stvaranja nezavisne crnogorske države, dio Crnogoraca se počeo izjašnjavati kao Srbi, nastojeći izraziti svoje neslaganje s tim projektom.

Pitanje etnogeneze, odnosno posebnog identiteta Crnogoraca je prilično slično nekim primjerima iz evropske historije, od kojih je možda najilustrativniji odnos Nijemaca i Austrijanaca.

Vjera

Cnogorci su većim dijelom vjernici Srpske pravoslavne crkve. Od nedavno postoji i Crnogorska pravoslavna crkva, kojoj podrška raste i koja polaže pravo na pravoslavne sakralne objekte u Crnoj Gori, sagrađene prije 1918. godine i one poslije, sagradjene crnogorskim novcem. Po posljednjem popisu koji je bio izvršen 2008, ima i značajan broj Crnogoraca koji pripadaju Islamskoj religiji, a u manjem broju ima i katolika.Mada je činjenica da postoji ,Crnogorska pravoslavna crkva je registrovana u ministarstvu unutrašnjih poslova i nije kanonski priznata pravoslavna crkva.

Crnogorska plemena

• Banjani, Hercegovačko pleme. Postojalo je i hrvatsko pleme Banjani, ne smiju se pobrkati.
• Bileća, Hercegovačko pleme
• Bjelice, Katunska nahija
• Bjelopavlići, "sedam Brda".
• Boljevići, Crmnička nahija
• Brajići, Primorje
• Bratonožići, "sedam Brda".
• Brčeli, Crmnička nahija. Zvani i Brčelo.
• Buronje, Lješanska nahija
• Ceklin (Ceklinjani), Riječka nahija
• Cetinje, Katunska nahija
• Cuce, Katunska nahija
• Ćeklići, Katunska nahija
• Dobrsko selo, Riječka nahija. Ovo pleme se u Hrvatskoj Enciklopediji (iz 1941) naziva i Dobrljani.
• Draževina, Lješanska nahija
• Drobnjaci, Hercegovačko pleme
• Dupilo, Crmnička nahija
• Gacko, Hercegovačko pleme
• Gluhi Do (Gluhodoljani), Crmnička nahija
• Gradac, Lješanska nahija
• Građani, Riječka nahija
• Grahovo, Hercegovačko pleme
• Grbalj, Primorje
• Komani, Katunska nahija
• Kosijeri, Riječka nahija
• Krivošije, Hercegovačko pleme
• Kuči, "sedam Brda".
• Limljani, Crmnička nahija
• Ljubibratići, Hercegovačko pleme
• Ljubotinj, Riječka nahija
• Maine, Primorje
• Maleševci, Hercegovačko pleme
• Morača, "sedam Brda".
• Nikšići, Hercegovačko pleme
• Njeguši, Katunska nahija
• Ozrinići (Čevljani), Katunska nahija
• Paštrovići, Primorje. Ovo pleme je iz Boke.
• Piperi, "sedam Brda".
• Piva, Hercegovačko pleme
• Pješivci, Katunska nahija
• Pobori, Primorje. Ovo pleme je iz Boke.
• Podgor, Crmnička nahija
• Prijedojevići, Hercegovačko pleme
• Rovca, "sedam Brda".
• Rudinjani, Hercegovačko pleme
• Sotonići, Crmnička nahija
• Šaranci, Hercegovačko pleme
• Trebješani, Hercegovačko pleme
• Uskoci, Hercegovačko pleme
• Progonovići, Lješanska nahija
• Vasojevići, "sedam Brda".
• Zagarač, Katunska nahija.
• Zupci, Hercegovačko pleme

Vanjske veze

Crnogorci na Wikimedijinoj ostavi

• Centar za dijasporu Crne Gore
  
• Vuk Stefanović Karadžić: Crna Gora i Crnogorci
• Ko širi “lažibajke” o porijeklu crnogorskih plemena?