Društvo

Društvo je grupa ljudi koji žive ili rade zajedno. Ima više različitih upotreba ovog pojma. Obično se odnosi na grupu ljudi koji zajedno žive u uređenoj zajednici.

Definicije

Društvene nauke koriste pojam društvo da označe grupu ljudi koji formiraju polu-otvoreni (ili polu-zatvoreni) društveni sistem, u kojem se veći deo interakcije odvija među individua koje su deo grupe. Apstraktnije, društvo se definiše kao mreža odnosa između entiteta. Takođe se definiše i kao nezavisna zajednica.

Pojam društvo potiče od latinskog societas, u značenju prijateljske veze sa drugima. Latinsko societas se izvodi iz socius (partner). Pojam društvo često ukazuje na to da njegovi članovi dele neke zajedničke brige ili interese u zajedničkom cilju. Kao takav, često se koristi kao sinonim za narod jedne zemlje koji ima zajedničke institucije koje se brinu za građansko blagostanje.

Društvo i priroda

Društvo se može definisati kao celokupnost odnosa ljudi prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi. Što se tiče odnosa ljudi prema prirodi, on je jedinstven. NJegova suština je u kontinuiranom nastojanjui ljudi da prirodu potčine sebi. Što se tiče odnosa između ljudi, on je mnogo složeniji i obuhvata sve odnose među ljudima, od onih manje složenih i manje bitnih, do veoma složenih i najbitnijih. Među njima su i najsloženiji i najbitniji za razumevanje društva proizvodni odnosi. Pojedinačne, emocionalne i intelektualne veze među ljudima rezultat su njihovih pojedinačnih volja, ali odnosi u koje stupaju živeći u naciji, naselju ili porodici su nužni, s obzirom na objektivnost ovih delova društvene stvarnosti.

Struktura i dinamika društva

S obzirom na to da sociologija proučava društvo i društvene pojave koje su u svojoj ukupnosti međusobno povezane tako da obrazuju ljudsko društvo, kao jedan od prvih zadataka sociologije nameće se potreba da se izvrši klasifikacija i utvrde međusobni odnosi između tih pojava, odnosno da se utvrdi struktura društva, s obzirom na odnose koji postoje između elemenata iz kojih se ona sastoji. Isto tako, potrebno je utvrditi dinamiku društva, s obzirom na karakter promena elemenata društva koje dovode do njegovog kretanja.

• Društvena struktura se sastoji iz dva osnovna načela: ekonomske osnove i društvene nadgradnje, s tim što se društvena nadgradnja diferencira na društveno-političku organizaciju društva i oblike društvene svesti.
  • Ekonomska osnova predstavlja oblast društvene proizvodnje materijalnih dobara koja omogućava društvenu i individualnu egzistenciju čoveka.
  • Društvenu nadgradnju sačinjavaju sve ostale oblasti društvene stvarnosti koje su u krajnjoj liniji uslovljene ekonomskom osnovom društva. To su grubo diferencirano društveno-politička organizacija društva (država, pravne institucije, političke organizacije) i društvena svest koja se sastoji iz pravno-političke nadgradnje i viših oblika svesti (religija, moral, filozofija, nauka i umetnost).
• Društvena dinamika proizilazi iz shvatanja pokretačkih snaga razvoja ljudskog društva, kao sastavnog dela shvatanja društva uopšte. Te snage su sadržane u razvoju proizvodnje, odnosno u razvoju njenih materijalnih snaga, koje dovode do nužne, odgovarajuće promene u proizvodnim odnosima, a i jedni i drugi zajedno dovode do daljih promena u svim ostalim oblastima društvene stvarnosti, odnosno u oblastima društvene nadgradnje.

Društvena osnova

Društvena osnova ima ekonomski karakter i sastoji se iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, koji se zajedničkim imenom zovu način proizvodnje
U širem smislu, društvena osnova obuhvata i proizvodnju ljudi, geografske faktore i ostatke prethodnog načina proizvodnje. Proizvodne snage sačinjavaju sredstva za proizvodnju i čovek sa svojim sposobnostima. Proizvodni odnosi su odnosi u koje ljudi stupaju u procesu proizvodnje.

Oblici društvenog života

• Horda je nastariji i najnerazvijeniji oblik društvenog života. Ona je nastala na nižem stupnju divljaštva i traje do njegovog sljedećeg stupnja. Formirala se iz čopora u kojemu su živjele čovjekolike životinje i predstavlja početak društvenog života. Horda je predstavljala i biološku i ekonomsku zajednicu jer je čovjek sve svoje potrebe realizirao u njoj. Horda se sastojala od 10-20 članova koji su živjeli na zajedničkom teritoriju, stalno se krećući u potrazi za hranom.
• Rod je viši oblik organiziranja društvenog života. Osobitost roda je da se prvi put iz spolnih odnosa isključuju roditelji i djeca i formira se bračna zajednica po generacijama. Kasnije će se iz spolnih odnosa isključiti i rođena braća i sestre. U rodovima se vrši podjela rada. Neki se rodovi bave poljodjelstvom, neki stočarstvom, zanatstvom. Veliki rodovi se i cijepaju, ali zadržavaju veze s ostalim novim rodovima, pa se na taj način oblikuju bratstva
• Pleme čini veći broj rodova koji su nastali iz jednog zajedničkog roda. To je dakle zajednica koja se temelji na krvnom srodstvu, ali i na zajedničkom teritoriju. Pleme objedinjuje izvjesne funkcije rodova, u početku samo vezane za ratovanje, a kasnije sve više. Kasnije se javljaju i savezi plemena.
• Narod je prvi oblik organiziranja koji nije temeljen na krvnom srodstvu, već samo na teritorijalnoj povezanosti. Do spajanja plemena u okviru državne zajednice dolazi zbog pojave privatnog vlasništva i prvih manifestacija izdiferenciranosti društva na klase. Klasna podjela je zahtijevala organizaciju za zaštitu interesa klase koja je bila nositelj sredstava za proizvodnju. Ta organizacija je bila država, a stanovnici koji su na njenom teritoriju živjeli bili su prije svega podijeljeni na klase.
• Nacija nastaje kao rezultat velikih ekonomskih, političkih i kulturnih promjena koje sa sobom donosi kapitalistički način proizvodnje, buržoasko društvo.
• Klase su velike društvene grupe koje se nalaze u međusobnom odnosu eksploatacije.
• Kaste su zatvorene društvene grupe, formirane na religioznoj osnovi, nastale i nestale u robovlasničkom društvu.
• Staleži su velike društvene grupe koje se formiraju na pravnim osnovama, nastale i nestale u feudalnom društvu.
• Država je nastala kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova, koji su bili ugroženi klasnim sukobom kada je izbio između prve dvije antagonistički međusobno suprotstavljene klase. Prema organizaciji vlasti država se dijeli po
  • Obliku vladavine na monarhije i republike.
  • Kriteriju političkog režima na autokracije i demokracije
  • Kriteriju državnog uređenja na jednostavne i složene države, pri čemu složene države mogu biti federacije i konfederacije.
• Političke stranke su organizacije suvremenog društva koje imaju za cilj osvajanje i održavanje državne vlasti. Dijele se na
  • Građanske stranke koje teže da zaštite interese buržoazije i dijele se na konzervativne i liberalne.
  • Radničke stranke se dijele na socijalističke i komunističke.
• Obitelj je jedan od najstarijih oblika u kojima ljudi organizuju svoj život. Ona ima biološku, psihološku i ekonomsku funkciju. Biološka dimenzija obitelji odnosi se na ostvarenje spolnih veza i rađanja, odnosno proizvodnju ljudi. Psihološka dimenzija odnosi se na obrazovanje djece i na formiranje i izražavanje osjećaja između članova obitelji — prije svega roditelja i djece, ali i muža i žene. Ekonomska dimenzija odnosi se na činjenicu da se u njenom okviru odvija organizacija i podjela rada. Obitelji su se razvijale slijedećim tokom:
  • bračna zajednica po generacijama (obitelj krvnog srodstva)
  • punalna (isključeni rođeni braća i sestre)
  • sindijazmička (brak između jednog muškarca i jedne žene)
  • monogamna (teško raskidiva)

Elementi pravno-političke strukture društva

Pravo predstavlja skup društvenih pravila koje je donela država sa ciljem da se njima, uz pomoć monopola fizičke sile, zaštiti klasni interes vladajuće klase.

Politika je usmeravanje društva putem donošenja i izvršavanja odluka koje važe za društvo kao celinu. Ona se sastoji iz tri elementa:

• politička ideologija
• političke organizacije
• politička delatnost

Društvena svijest

• Religija je sustav ideja i skup osjećaja koji bit svijeta objašnjavaju natprirodnim, iracionalnim. U svom razvoju religijska svijest prolazi kroz tri faze — animizam, politeizam i monoteizam. Razvojem ljudskog društva Bog prestaje biti biće, već se javlja kao ideja (deizam). U suvremenom svetu prisutna je i nova vrsta religijske svijeste, panteizam, koja nastoji pomiriti religiju i znanost. Religija kao kolektivna svijest opisuje se kao sustav vjerovanja i običaja vezanih uz zabranjene i izdvojene stvari nazvane svetima. Svi koji prihvaćaju taj sustav vjerovanja i običaja vezani su moralnu zajednicu zvanu crkva.
• Moral je oblik društvene svijesti koji predstavlja sustav pravila ili normi temeljenih na shvaćanju dobra i zla, koje reguliraju odnose čovjeka prema društvu, drugim ljudima i sebi samom, na taj način što ih se ljudi pridržavaju bez obzira na sankcije.
• Filozofija predstavlja oblik društvene svijesti koji nastoji izraziti zakonitosti koje postoje u prirodi, društvu i mišljenju. Predmet kojim se bavi je dakle ukupna objektivna stvarnost, svijet u cjelini i u tom smislu ona daje opći, univerzalni pogled na svijet, predstavlja opći oblik svijesti.
• Znanost je oblik društvene svijesti koji predstavlja sustav znanja o zakonitostima koje se odnose na prirodu, društvo i ljudsko mišljenje. Istovremeno, znanost je i proces stjecanja novih znanstvenih spoznaja.
• Umjetnost je oblik društvene svijesti kroz koji umjetnik u određenom vremenu izražava svoj odnos prema objektima i stvarnosti (prirodi u užem smislu) kroz različita estetska područja uz pomoć različitih simbola, a obraćajući se osjetilima.

Društvena dinamika

• Pojam društvene dinamike ili kretanje društva
  Mogu se uočiti dva pojma kretanja — širi i uži:
  • Širi pojam kretanja društva podrazumijeva svako kretanje u društvu, svaku promjenu.
  • Uži pojam kretanja društva obuhvaća samo promjene koje bitno mijenjaju društvo ili neki njegov dio, odnosno donose kvalitetu koji do tada nije postojao.
• Pojam socijalne revolucije
  Svako kretanje društva koje se odvija postupno, sporo i ne donosi velike, bitne promjene, nazuva se evolucija. S druge strane, revolucija mijenja društvo u cjelini vrlo brzo. Revolucija ima užu fazu (trenutak smjene vlasti) i širu fazu (niz promjena koje su nužne za uspostavu novog tipa društva).
• Društveno-ekonomska formacija predstavlja tipičan i relativno trajan sustav odnosa u društvu, formiran oko osnovnog proizvodnog odnosa, kao najbitnijeg odnosa u društvu, izraženog u vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Kretanje, odnosno razvoj društva, putem revolucionarnih promjena odvijao se kroz pet povijesnih tipova društveno-ekonomskih formacija:
  • Prvobitna zajednica
  • Robovlasničko društvo
  • Feudalno društvo
  • Kapitalističko društvo koje sadrži nekoliko faza:
    • Liberalni kapitalizam poslije industrijske revolucije.
    • Monopolistički kapitalizam (kartel, trust, koncern, sindikat)
    • Državni ili suvremeni kapitalizam (politika investiranja, cijena, carina, fiskalne mjere, ... ) — nastaje državno vlasništvo.
  • Socijalističko društvo

Savremeno društvo

Savremeno društvo se vremenom pomalo socijalizuje. U zemljama savremenog razvijenog kapitalizma teče razvoj proizvodnih snaga, sredstava za proizvodnju,... Javlja se novi sloj ljudi — birokratija, i još jedan novi sloj — tehnokratiju.
U nerazvijenim zemljama se uglavnom javljaju prokomunistički militaristički režimi, pa te zemlje i dalje ostaju nerazvijene.
Socijalističke zemlje su se uglavnom raspale i prešle u kapitalizam.

Neka obeležja savremenog društva

Povezivanje čovečanstva se dešava zahvaljujući jako brzom razvoju nauke, a prvenstveno elektrotehnike. Naučno-tehnološka revolucija je sve ovo omogućila.

Masovna kultura je jedno od ključnih obeležja savremenog društva i predmet velike naučne pažnje. Ona nastaje povezivanjem čovečanstva.

Kič tj. antivrednost, „umetničko đubre“. Prema Abrahamu Molu postoji pet principa za identifikaciju i klasifikaciju kiča:

• princip neadekvatnosti
• princip kumulacije
• princip sinestezije
• princip osrednjosti
• princip komfora

Ekološki problemi savremenog društva javljaju se zbog brzog razvoja industrije bez kontrole zagađivanja okoline.

Organizacije

Opstanak

LJudska društva su često organizovana prema njihovim primarnim sredstvima za opstanak: društveni naučnici prepoznavaju društva lovaca-sakupljača, nomadska pastoralna društva, hortikulturna ili jednostavna poljoprivredna društva, i napredna poljoprivredna društva, poznata i kao civilizacije. Neki smatraju da su industrijska i post-industrijska društva zasebna u odnosu na tradicionalna poljoprivredna društva.

Političke organizacije

Društva takođe mogu biti organizovana prema njihovoj političkoj strukturi: dele se (od manjih i jednostavnijih ka većim i kompleksnijim) na bande, plemena, poglavarstva, i državna društva.

Podeljena mišljenja

Za pripadnike mnogih nacija sjedinjenih po sličnim političkim i kulturnim tradicijama, verovanjima ili vrednostima se ponekad kaže da su društvo (na primer: judeo-hrišćansko, istočno, zapadno itd.). Kada se koristi u ovom kontekstu, izraz se koristi kao sredstvo da se izrazi kontrast dva ili više „društava“ čiji predstavnici predstavljaju alternativne suprotstavljajuće i nadmetajuće poglede na svet.

Opšti interes

Takođe, neka akademska, obrazovana i školska društva i udruženja, kao što je Američko društvo matematičara, opisuju sebe kao društva. U Ujedinjenom Kraljevstvu ona su obično neprofitna i imaju status humanitarnih organizacija. U nauci u veličini variraju od onih koja uključuju nacionalna naučna društva uključujući i Kraljevsko društvo do regionalnih prirodno istorijskih društava. Akademska društva mogu imati interesovanja u širokom spektru tema, uključujući umetnost, humanitarnost i nauku.

Komercijalne organizacije

U Sjedinjenim Američkim Državama, naziv „društvo“ je najčešći u privredi, u kojoj se partnerstvo između investitora koji započinju posao obično zove „društvo“. U Ujedinjenom Kraljevstvu, partnerstva se ne nazivaju društvima, ali kooperativci ili kolege su često poznati kao društva (kao što su prijateljska društva i graditeljska društva).

Nevladine organizacije - udruženja građana

Nevladine organizacije su specifična forma organizovanja građana. Termin se masovno koristi u zadnje dve decenije i usko je povezan sa pojmom civilnog društva. Bez shvatanja pojma civilnog društva nije moguće u potpunosti shvatiti ovaj pojam. Pored termina „nevladina organizacija“ koristi se i termin „udruženje građana“.

Jedna korisna definicija civilnog društva je da je ono “Sfera institucija, organizacija i pojedinaca locirana između porodice, države i tržišta u kojoj ljudi učestvuju volonterski da unaprede zajedničke interese.” Oblast preklapanja predstavlja mesto gde se snage države (zakonodavna, sudska i izvršna vlast), biznisa i građana objedinjuje da bi se kreirao normativni prostor za demokratiju, društvenu odgovornost i zaštitu javnih interesa.

Civilno društvo za koje se nevladine organizacije zalažu je:

• Prostor za mobilizaciju i artikulaciju interesa pojedinaca i grupa
• Institucionalno sredstvo za medijaciju (posredovanje) između konfliktnih interesa i konfliktnih socijalnih vrednosti
• Mogućnost za iskazivanje i praktikovanje društvenih, religioznih i kulturnih verovanja i aktivnosti
• Mogućnost za ograničavanje inherentne tendencije države da proširi svoju kontrolu
• Mogućnost da se ograniči potencijal biznisa da bude bez kontrole.

Pojam zajednički interes u definiciji može da bude raznolik. On može, ali i ne mora, da bude prihvatljiv za sve koji rade sa, i u, organizacijama civilnog društva. Ono što je bitno je da su sloboda govora i sloboda udruživanja bitni elementi u demokratskim društvima koji dozvoljavaju građanima da se udružuju i da iskažu različite interese koji ne moraju biti atraktivni uvek za sve. Značajna odlika civilnog društva je da postoji podsticajni ambijent u kome su različiti pogledi dozvoljeni i poželjni i gde je organizacijama ili asocijacijama različite vrste dozvoljeno da postoje. Institucije jednog podsticajnog ambijenta za razvoj civilnog društva su:

• Izvršna vlast
• Pravosudna vlast
• Zakonodavna vlast
• Mediji
• Lokalna vlast
• Nezavisne odgovorne (revizorske) organizacije kao što su:
  • Izborna komisija
  • Komisija za ljudska prava
  • Komisija za borbu protiv korupcije
  • Kancelarija glavnog revizora
  • Kancelarija Vrhovnog tužioca
  • Ombodusman (javni advokat)
• Udruženja građana
• Berza
• Univerzitet

Kao što se vidi, prostor za saradnju i za unapređenje zajedničkih interesa je veoma širok. Osnovna podela udruženja građana je na organizacije za uzajamnu pomoć (koje formiraju građani i čiji su oni članovi i na bazi toga ostvaruju određene koristi), organizacije od opšteg (javnog) interesa (koje formiraju građani u nameri da pomognu drugim grupama građana koji nisu nužno njihovi članovi), i pretenderi (pretvarači).

Dodatne informacije o civilnom društvu, nevladinim organizacijama i srodnim pojmovima mogu da se nađu na sajtu NVO Centar za razvoj neprofitnog sektora [www.crnps.org.yu] ili na sajtu NVO [Evropski pokret u Smederevskoj Palanci] [www.evropski-pokret.org.rs].

Konfuzije

Ako je društvo nekakav slogan, razlog za konfuzije u njegovom razumevanju mogu da budu razne nijanse u kojima se on koristi da bi se objasnio veliki broj političkih mišljenja. Na primer, bivši britanski premijer Margaret Tačer je famozno demantovala da društvo uopšte i postoji. Međutim, njena upotreba tog termina bila je uska i treba da se razume u okviru konteksta njene polemike. U intervjuu magazina Women's Own, 3. oktobra 1987, Tačer je diskutovala da je obaveza za rešavanje socijalnih problema, što je bilo očekivana od vlade, odgovornost individua i porodica: „nijedna vlada ne može da uradi ništa osim preko ljudi, a ljudi najpre moraju da se okrenu sebi“. Tačer jedino negira postojanje „društva“ kakvim ga ona razume – ideja da je socijalno blagostanje odgovornost društva (ili, u užem smislu, vlada), a ne individua.

Postojanje

I dalje je u toku debata u sociološkim i antropološkim krugovima o tome da li postoji entitet koga bismo mogli nazvati društvom. Neki marksistički teoretičari, Luj Altise, Ernesto Laklau i Slavoj Žižek, su polemisali da društvo nije ništa više nego efekat vladajuće ideologije određenog klasnog sistema i da ne treba da se koristi kao sociološka ideja.<

Literatura

• Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations Mesa Community College.
• Jenkins, R. 2002. Foundations of Sociology. London: Palgrave MacMillan. ISBN 0-333-96050-5.
• Lenski, G. 1974. Human Societies: An Introduction to Macrosociology. New York: McGraw- Hill, Inc.
• Raymond Williams, "www.flpmihai.blogspot.com", in: Williams, Key Words: A Vocabulary of Culture and Society. Fontana, 1976.
• Althusser, Louis and Balibar, Étienne. Reading Capital. London: Verso, 2009.
• Tom Bottomore (ed). A Dictionary of Marxist Thought, 2nd ed. Malden, MA: Blackwell Publishing, 1991. 45–48.
• Craig Calhoun (ed), Dictionary of the Social Sciences Oxford University Press (2002)
• Stuart Hall. "Rethinking the Base and Superstructure Metaphor." Papers on Class, Hegemony and Party. Bloomfield, J., ed. London: Lawrence & Wishart, 1977.
• Chris Harman. "Base and Superstructure". International Socialism 2:32, Summer 1986, pp. 3–44.
• David Harvey. A Companion to Marx's Capital. London: Verso, 2010.
• Larrain, Jorge. Marxism and Ideology. Atlantic Highlands, NJ: Humanities Press, 1983.
• György Lukács. History and Class Consciousness. Cambridge, MA: MIT Press, 1972.
• Postone, Moishe. Time, Labour, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx's Critical Theory. Cambridge [England]: Cambridge University Press, 1993.
• Raymond Williams. Marxism and Literature. Oxford: Oxford University Press, 1977.

• Norbert Elias: Was ist Soziologie? Juventa, München 1970.
• Johannes Heinrichs: Logik des Sozialen. Woraus Gesellschaft entsteht. Steno, München 2005.
• Karl-Heinz Hillmann: Gesellschaft. In: Wörterbuch der Soziologie. 4. Auflage. Kröner, Stuttgart 1994, ISBN 3-520-41004-4.
• Peter Koslowski: Evolution und Gesellschaft. Eine Auseinandersetzung mit der Soziobiologie. 2. Auflage. Mohr Siebeck, Tübingen 1984.
• Jörn Lamla, Henning Laux, Hartmut Rosa, David Strecker (Hg.): Handbuch der Soziologie, UVK, Konstanz 2014. ISBN 978-3-8252-8601-9.
• Niklas Luhmann: Die Gesellschaft der Gesellschaft. 1997, ISBN 3-518-28960-8.
• Peter Ruben: Gemeinschaft und Gesellschaft – erneut betrachtet. In Dittmar Schorkovitz (Hg.): Ethnohistorische Wege und Lehrjahre eines Philosophen. Frankfurt 1995.
• Gunter Runkel: Allgemeine Soziologie. Gesellschaftstheorie, Sozialstruktur und Semantik. Oldenbourg, München/Wien 2005, ISBN 3-486-57708-5 (v.a. Kap. 2: Soziologische Klassiker und ihre Theorien).
• Ferdinand Tönnies: Gemeinschaft und Gesellschaft. 1887; Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 2005.
• Bernard Willms: System und Subjekt oder die politische Antinomie der Gesellschaftstheorie. In: Franz Maciejewski (Hrsg.): Theorie der Gesellschaft oder Sozialtechnologie. Suhrkamp, Frankfurt 1973, ISBN 3-518-06101-1, S. 43–77.
• Elman Service: Origins of the state and civilization. 1975, ISBN 0-393-09224-0.

Vanjske veze

Potraži značenje riječi Society u
W(j)ečniku, slobodnom rječniku.

Društvo na Wikimedijinoj ostavi

• Društvo na Projektu Open Directory
• Definition of Society from the Oxford English Dictionary.
• Lecture notes on "Defining Society" from East Carolina University.
• Internet Modern History Sourcebook: Industrial Revolution
• The Day the World Took Off Six part video series from the University of Cambridge tracing the question "Why did the Industrial Revolution begin when and where it did."
• BBC History Home Page: Industrial Revolution
• National Museum of Science and Industry website: machines and personalities
• Industrial Revolution and the Standard of Living by Clark Nardinelli - the debate over whether standards of living rose or fell.
• Cliff Notes on Types of Societies
• Perceptions of Knowledge, Knowledge Society, and Knowledge Management

• Gesellschaft na Projektu Open Directory
• Georg Simmel: Soziologie. Untersuchungen über die Formen der Vergesellschaftung.
• Soziologie schafft Gesellschaft, Armin Nassehi über den soziologischen Diskurs der Moderne. Deutschlandfunk.
• Weltgesellschaft Tagungsintro des Instituts für Weltgesellschaft der Fakultät für Soziologie der Universität Bielefeld und der Zeitschrift für Soziologie.
• Bundeszentrale für politische Bildung Das Unbehagen an der Gesellschaft von Martin Hartmann, Institut für Sozialforschung der Johann Wolfgang Goethe-Universität in Frankfurt am Main.