Poopó (jezero)
| Jezero Poopó | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | |
| Položaj | Bolivija |
| Države |  Bolivija |
| Koordinate | |
| Hidrografija | |
| Vrsta | Slano jezero |
| Površina | 2,530[1] km² |
| Aps. visina | 3,686[1] m |
| Dužina | 90[1] km |
| Širina | 32[1] km |
| Dubina | 2,4 - 3[1] m |
| Hidrologija | |
| Pritoke | Desaguadero |
| Odljev | Laca Jahuira, evaporacija |
Poopó (španjolski: Lago Poopó) je jezero na zapadu Bolivije u Departmanu Oruro. Jezero zauzima plitku depresiju na visoravni Altiplano, na nadmorskoj visini od 3,686 metara.[1]
Karakteristike i historija[uredi | uredi kod]
Svojevremeno je svojom površinom od 2,530 km², dužinom od 90 km i širinom od oko 32 km bilo drugo po veličini jezero u zemlji nakon Titicace.[1] Ali kako je vrlo plitko duboko je svega 2,4 - 3 metra, desilo se da u januaru 2015. doslovno presušio, zbog dugotrajne suše potaknute klimatskim promjenama i zbog nakupljanja sedimenta iz okolnih rudnika.[1]
Istina je da je suša gotovo isušila jezero još sredinom 1990-ih, ali kad je kiša ponovno počela padati rijeka Desaguadero i potok Márquez ponovno su ga napunili vodom ii vratili ga u život.[1]
Međutim kako je tokom sljedeće dvije dekade globalno zatopljenje podiglo temperaturu na Altiplanu, stupanj evaporacije jezera se utrostručio. Pored tog su klimatske promjene povećale učestalost i intenzitet El Niña, tako da je negdje padalo previše, a drugdje nimalo, kao što je to bio slučaj sa Jezerom Poopó. U nedostatku uobičajenih količina padavina koje bi obnovile vodu u jezeru, ono se isušilo i pored napora da se očuva koje je financirala Evropska Unija svojim bespovratnim sredstvima u iznosu od oko 15 miliona $. Posljedice za floru i faunu bile su katastrofalne, kao i za ekonomiju, naročito za one koji su živjeli od ribolova u jezeru. Zbog tog su opustjela ionako rijetka naselja duž obala jezera, jer je njegov nestanak prisilio mnoge da se presele.[1]
Jezero je vodom punila rijeka Desaguadero koja izvire iz Titicace , a otjecalo je rijekom Laca Jahuira, koja je za visokog vodostaja, znala plaviti slanu ravnicu Coipasa, 80 km jugozapadno.[1]
Jezero je 2002. uvršteno na Listu vlažnih područja Ramsarske konvencije.[2]
