Oton Župančič

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Oton Župančič
OtonZupancic (2).jpg
Datum rođenja Vinica, 23. siječnja 1878.
Mesto rođenja Ljubljana, 11. lipnja 1949.
Književni period moderna

Oton Župančič (Vinica, 23. siječnja 1878. - Ljubljana, 11. lipnja 1949.) je bio slovenski pjesnik, prevodilac i pisac drama. Smatra se jednim od začetnika moderne u slovenačkoj književnosti.

Za vreme Drugog svetskog rata podržavao je pokret otpora.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kraće vrijeme suplent u Ljubljani, a zatim živio u Parizu, Beču i nekim njemačkim gradovima. 1910. vratio se u Ljubljanu, gdje je postao dramaturg Zemaljskoga kazališta, zatim gradski arhivar. 1914. uređuje časopis Slovan, a 1917. - 1920. Ljubljanski zvon. Između dva rata Župančič je dramaturg i upravnik Slovenskog narodnog gledališča.

Za vreme drugog svetskog rata kao saradnik pokreta otpora bio je uhapšen od strane Nemaca, nakon čega su partizani u zamenu za njega ponudili zarobljenog nemačkog generala.[1]

Puzzle stub cropped.png Ovaj dio članka je u začetku.
Pogledajte kako uređivati članak i pomozite Wikipediji u njegovom proširenju.

Tvorački opus[uredi - уреди | uredi izvor]

Blistavim pjesničkim nastupom zasjenjuje generaciju realista i naturalista, udarajući s Ivanom Cankarom temelje slovenske Moderne. U liriku uvodi izdiferencirane mogućnosti poetskog izraza: melodiozni živi ritam i bogatstvo alegorija, naglašavajući osjećaj osobne uzvišenosti i izdižući izuzetno značenje pjesničkog poziva do individualnog patosa (Čaša opojnosti, 1890.). Kasnije proširuje tematiku patriotskim i socijalnim motivima, sublimirajući sve više svoj poetski način (Čez plan, 1904.). Raskriljujući lirsku misao u dva dijametralno oprečna smjera: jedan prema misaonoj i vizionarnoj poeziji, a drugi prema stvarnoj socijalnoj problematici, zahvaća osobito pitanje slovenske ekonomske emigracije (Samogovori, 1908.). Župančič je i tvorac dječje poezije u slovenskoj književnosti (Pisanice, 1900., Lahkih nog naokrog, 1913., Sto ugank, 1915. i Ciciban in še kaj, 1951.). Zbirka V zarje Vidove (1920.) sadrži snažnu ratnu liriku.

Poslije 1920. posvećuje se više kazalištu (lirska tragedija Veronika Deseniška, 1924., normiranje izgovora slovenskog jezika na sceni) i prevođenju. Preveo je mnogo poznatih djela iz različitih europskih književnosti. U posljednjem razdoblju njegova poezija, nadahnuta Narodnooslobodilačkom borbom, prožeta je borenim patriotizmom, humanošću i slobodoljubivošću.

Dela[uredi - уреди | uredi izvor]

Poezija
  • Čaša opojnosti (1899)
  • Čez plan (Preko ravnice, 1904)
  • Samogovori (Monolozi, 1908)
  • V zarje Vidove (U Vidovu zoru, 1920)
  • Zimzelen pod snijegom (1945)
Dečja literatura
  • Pisanice (Uskršnja jaja, 1900)
  • Lahkih nog naokrog (Bezbrižne šetnje, 1913)
  • Sto ugank (Sto zagonetki, 1915)
  • Ciciban in še kaj (Ciciban i drugo, 1915)
Drame
  • Noč za verne duše (1904)
  • Veronika Deseniška (1924)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]