Osnivanje Herceg Novog
Osnivanje Herceg Novog, grada u Boki Kotorskoj, Crna Gora, obavljeno je 1382. god. po odluci srednjovjekovnog bosanskog kralja Tvrtka I. Kao dan osnivanja grada slavi se 28. oktobar. [1]
Nakon sloma srpskog velikaša Nikole Altomanovića, njegova oblast je podijeljena. Južne oblasti, Trebinje, Konavle i Dračevice zaposjeli su u jesen 1373. god. Balšići. Ostali dijelovi Altomanovićeve države podijeljeni su između Tvrtka i Lazara Hrebeljanovića. Rudnik i istočni deo županovih zemalja dobio je knez Lazar, a zapadni, s Mileševom, Prijepoljem, Onogoštem, Podrinjem i Gackom dobio je Tvrtko. Tako je bosanska država prešla stare granice Drine i obuhvatila najveći dio područja stare Raške.
Tvrtko i Balšići su u vremenu od 1375-1377. došli u sukob oko oblasti Trebinja, Dračevice i Konavlja, koji se pooštrio kad je Tvrtko počeo da pokazuje interes za Kotor. Tvrtko je zauzeo te oblasti uz pomoć Balšićevih nezadovoljnika, obećavši im čuvanje starih prava.[2]
Podizanje grada[uredi | uredi kod]
Mjesto za svoju novu luku kralj Tvrtko I je izabrao u dračevičkoj župi, u zaštićenom Bokokotorskom zalivu. U jesen 1381. god. tokom boravka u Dračevici donio je odluku o podizanju grada. Proces izgradnje grada je tekao veoma brzo. U septembru 1382. godine, nakon pet mjeseci, okončan je rad na jednoj tvrđavi.[3] U isto vrijeme, iz trgovačkih, političkih i strateških razloga, Tvrtko je počeo podizati i grad Brštanik kod Počitelja. U Bršteniku je izgrađeno i brodogradilište. Tako su oba njegova puta na more, i onaj u dolini Neretve i onaj u Dračevici, štićena gradovima. [4]
U neposrednoj blizini novom gradu, koji je dobio ime Sveti Stefan, Tvrtko je podigao solanu i trg za trgovinu solju, vinom i drugim trgovačkim artiklima za Bosnu. Novi povod za otvaranje trga soli u Novom bio mu je taj što mu Dubrovčani nisu dali jednog svoga vlastelina za nadzornika bosanskih tvrđava. Ime je brzo promijenjeno u Novi (Castelnuovo). U Novi su dolazili trgovci ne samo iz Bosne i obližnjih mjesta nego i iz Hrvatske i drugih primorskih mjesta.
Reakcije Dubrovačke Republike[uredi | uredi kod]
Čitav Tvrtkov poduhvat, a naročito podizanje solana, ozbiljno je zabrinuo Dubrovčane. So je bila najvažniji artikl koji su oni uvozili u stočarske predjele svog zaleđa. Zato su mjere koje su poduzeli bile raznovrsne i korjenite. Uspostavljena je prava blokada sa zadatkom da parališe svaki dovoz soli u Novi.
- Odlukom Velikog vijeća zabranjen je uvoz soli u Novi, kao i izvoz soli u bilo koje mjesto, ako to nije ranije utvrđeno.
- Trgovcima je 20. marta 1382. godine zabranjeno da odlaze u Bosnu.
- Dubrovčanima se od 10. aprila ne dozvoljava ne samo odlazak u Bosnu nego ne smiju slati ni svoju robu tim putem.
- Odlukom od 9. juna pozvani su svi trgovci koji se nalaze u Bosni da se vrate u Dubrovnik sa svojim stvarima.
- Dubrovčani intervenišu u Trogiru, Splitu i Zadru s ciljem spriječavanja bosanskog kralja u njegovim namjerama.
- Pred Novi su poslate galije sa zadatkom da budno paze na kretanje brodova natovarenih solju i da onemoguće njihovo iskrcavanje u Novom. Tako je stavljeno do znanja nekim stranim trgovcima da će im brodovi biti zaplijenjeni i spaljeni ako budu uhvaćeni da prevoze so u zabranjena mjesta[5]
Tvrtkova povelja[uredi | uredi kod]
Dubrovčani mijenjaju svoje dosadašnje držanje i putem pregovora pokušavaju da privole Tvrtka da bar odustane od svojih namjera u vezi s podizanjem solana. Kralj je popustio uz cijenu izvjesnih uslova od interesa za Bosnu. Drugog decembra 1382. godine izdao je povelju kojom je izašao u susret interesima Dubrovčana. [6]
Pored toga što je ovom poveljom zvanično potvrđeno da je došlo do sporazuma Dubrovnika i Bosne, ipak se i dalje dešavalo da se na tržištu Novog prodaje so. Ovu odredbu su naročito kršili Kotorani što se zaključuje po intervencijama dubrovačke vlade kod Kotorana. Dubrovnik je tražio i intervenciju ugarske krune. Kraljica Marija izlazi im u susret, te je 1. aprila 1383. godine zabranila svojim podanicama dovoz vina i soli u Novi iz Dalmacije i Hrvatske. Ovu istu naredbu, na zahtjev Dubrovnika potvrdila je i 8. maja 1384. godine.
Tri godine poslije osnivanja grada Novi Tvrtko je dobio Kotor, koji je već bio razvijeni centar, pa Herceg Novi nije više bio presudan.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Kako je kralj Tvrtko dobio spomenik u Herceg Novom”. RSE, 2013. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Osnivanje i značaj Herceg Novog za bosansku državu – ponos srednjovjekovnog bosanskog primorja”. Bosnae, Sarajevo, 2022. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Dženan Dautović, Enes Dedić: Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku”. ANUBiH, Godišnjak knjiga 45, Sarajevo, 2016.. Arhivirano iz originala na datum 2023-10-30. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Desanka Kovačević: Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni - Privredni planovi Tvrtka I, s.37”. ND NRBIH, DJELA, KNJIGA XVIII, ODJELJENJE ISTORIJSKO-FILOLOSKIH NAUKA, KNJIGA 13., SARAJEVO 1961.. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Povelja kralja Tvrtka kojom ukida trg soli u Sutorini”. Srbi u BiH Sarajevo, 2016.. Pristupljeno 9. 2. 2023.
