Natanz

Natanz (fa) نطنز
Panorama Natanza Panorama Natanza
Koordinate: 33°30.8′N 51°54.97′E
Država	Iran
Pokrajina	Isfahanska pokrajina
Okrug	Natanški okrug
Visina	1638 m
Stanovništvo (2006.)
- Grad	12.060
Vremenska zona	IRST (UTC+3:30)
- Ljeto (DST)	IRDT (UTC+4:30)
Službene stranice www.natanzi.ir
Karta
Natanz class=notpageimage| Natanz na karti Irana

Natanz (perz. نطنز) je grad na sjeverozapadu Isfahanske pokrajine u Iranu, oko 100 km sjeverno od Isfahana odnosno 70 km jugoistočno od Kašana. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju grad se počeo razvijati kroz srednji vijek i obiluje spomenicima iz bujidskog, seldžučkog, ilhanidskog, timuridskog i safavidskog razdoblja. Natanz je danas najpoznatiji po obližnjem industrijskom kompleksu za preradu uranija, jednom od najvažnijih postrojenja iranskog nuklearnog programa. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Natanzu je živjelo 12.060 ljudi.

Geografija

Natanz je geografski smješten u kotlini na nadmorskoj visini od 1550 − 1650 m. Na zapadu je omeđen ograncima Karkasa (3910 m), na sjeveru Siah-Kuhom (1666 m), na jugoistoku Darhendom (1685 m), te na jugu Kape-Tirom (2785 m). Navedene planine dijelom su prostranijeg centralnoiranskog masiva koje se proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U okolici grada nalaze se ležišta salitre i sumpora koja su tijekom safavidskog razdoblja iskorištavana u vojne svrhe odnosno za proizvodnju baruta.

Klima u Natanzu određena je visokim planinama sa zapada kao i utjecaju polupustinjskih krajeva iz pravca Dašt-e Kavira prema sjeveroistoku, a klasificira se kao hladna stepska (BSk). Kotlinu površine od 20-ak km² napajaju dvije sezonske rijeke koje se slijevaju s Karkasa. Natanzom prevladava relativno zelen krajolik i gospodarstvo mu se tradicionalno temelji na poljoprivredi odnosno proizvodnji žitarica i voća, prvenstveno krušaka i šipaka. S obzirom da je njegova okolica staništem gazelama, divljim kozama i brojnim vrstama ptica, Natanz je kroz historiju bio jednim od omiljenih odredišta za lov.

Historija

Natanz se kao grad prvi put spominje u 13. vijeku, no njegova uža okolica naseljena je još od prahistorije. Jedan od arheoloških lokaliteta koji svjedoči tome jest Arisman (~20 km sjeverno) koji spada među najveće i najstarije metalurške komplekse u svijetu. Tijekom starog vijeka ovo je geografski izolirano područje bilo sigurnim utočištem za karavane koje su prometovale uz centralnoiranski masiv, te u strateškom smislu predstavlja čvorište između Raja na sjeveru, Isfahana na jugu i Jazda na jugoistoku. Od nekoliko starovjekovnih građevina najvažnije su ruševine zoroastrijskog hrama vatre koje se datiraju u sasanidsko razdoblje (3. − 7. v.).

Mjesto se ubrzano počinje razvijati kroz rani srednji vijek, a najstarije islamske građevine su kupola Saborne džamije iz bujidskog (10. − 11. v.) i džamija Kuče-Mir iz seldžučkog razdoblja (11. − 12. v.). Kompleks Saborne džamije nadograđen je za vrijeme vladavine Ilhanida (13. − 14. v.), a uz zapadni zid podignuta je i monumentalna grobnica šejha Abdula Samada s velikim ajvanom, oktogonalnim piramidalnim krovom i minaretom visine 38 m. Iz timuridskog razdoblja (14. − 15. v.) datira više mauzoleja među kojima i grobnice sajeda Hasana Vakifa i sajeda Mira Vakifa s tirkiznim kupolama. Veliki uspon Natanz doživljava za vrijeme vladavine safavidske dinastije (16. − 18. v.) kada je bio carskim lovištem odnosno ljetnom rezidencijom Abasa I. Velikog. Najpoznatija safavidska znamenitost jest tzv. Sokolova kupola, mauzolej podignut na vrhu strme planine u čast Abasovom sokolu.

Nuklearno postrojenje

Oko 40 km sjeverozapadno od Natanza smješten je kompleks za obogaćivanje uranija, jedno od najznačajnijih postrojenja iranskog nuklearnog programa. Veliki kompleks proteže se na površini od 1,5 x 1,5 km i sastoji se od niza industrijskih i administrativnih objekata. Njegovu jezgru čine dvije bunkerirane dvorane pojedinačne površine od 25.000 m², ukopane 8 m ispod terena i zaštićene slojevima od 2,5 m armiranog betona odnosno 22 m nabijene zemlje. U jednoj dvorani smješteno je 55 kaskada s ukupno 9156 centrifuga za obogaćivanje. Prema izvješću Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) iz rujna 2012. godine, od veljače 2007. kada je počela proizvodnja u postrojenju je obogaćeno ukupno 6876 kg uranijevog heksafluorida (UF₆) do razine od 5% uranija-235.

Galerija

• 
  Grobnica šejha Abdula Samada
• 
  Ajvan Saborne džamije
• 
  Sokolova kupola
• 
  Grobnica sajeda Mira Vakifa
• 
  Groblje uz mauzolej sajeda Hasana Vakifa

Veze

• Isfahanska pokrajina

Literatura

• (en) Amano, Yukiya (13. rujna 2012.). Implementation of the NPT Safeguards Agreement and relevant provisions of Security Council resolutions in the Islamic Republic of Iran, IAEA Board Report XXXVII. Vienna: International Atomic Energy Agency, str. 4.-5.
• (en) Blair, Sheila (1986.). The Ilkhanid Shrine Complex at Natanz, Iran, Harvard Middle East Papers, Classical Series I. Cambridge, Massachusetts: Harvard University, ISBN 9780932885029, OCLC 13845965.
• (en) Blair, Sheila S. (15. prosinca 2004.). "ii. Architecture", Il-Khanids, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
• (de) Mahabadi, Mehdi (1985.). Strukturanalyse einer Kleinstadt im Iran: dargestellt am Beispiel von Natanz, Beiträge zur räumlichen Planung VIII. Hannover: Institut für Grünplanung und Gartenarchitektur, Universität Hannover, ISBN 9783923517046, OCLC 16224549.
• (en) Nützel, Alexander; Aghababalou, Babak; Senowbari-Daryan, Baba (16. ožujka 2012.). Gastropods from the Norian (Late Triassic) Nayband Formation near Natanz (Iran), Bulletin of Geosciences LXXXVII. 1. Prague: Czech Geological Survey, str. 53.-65, DOI:10.3140/bull.geosci.1324, ISSN 1214-1119, OCLC 780662402.
• (fr) Richard, Francis (1995.). Raphaël du Mans: missionaire en Perse au XVIIe, Moyen Orient & Océan Indien XVIe-XIXe s. IX. Paris: l'Harmattan, ISBN 9782738432155, OCLC 419967436.

Vanjske veze

• (fa) Službene stranice Natanza Arhivirano 2012-10-20 na Wayback Machine-u

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Natanz