Prijeđi na sadržaj

Mihajlovac (Negotin)

Izvor: Wikipedija
Za ostale upotrebe, v. Mihajlovac (razvrstavanje).
Mihajlovac


Mihajlovac

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Borski
Opština Negotin
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 718
Geografija
Koordinate 44°21′33″N 22°30′01″E / 44.359166°N 22.500166°E / 44.359166; 22.500166
Nadmorska visina 44 m
Mihajlovac na mapi Srbije
Mihajlovac
Mihajlovac
Mihajlovac (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 19322
Pozivni broj 019
Registarska oznaka NG


Koordinate: 44° 21′ 33" SGŠ, 22° 30′ 01" IGD

Mihajlovac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 718 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1449 stanovnika).

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Mihajlovac živi 638 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 53,5 godina (51,2 kod muškaraca i 55,6 kod žena). U naselju ima 303 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,37.

Ovo naselje je u uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1744 [1]
1953. 1821
1961. 1786
1971. 1755
1981. 1697
1991. 1449 915
2002. 1417 718
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
583 81.19%
Vlasi
  
77 10.72%
Jugosloveni
  
19 2.64%
Rumuni
  
6 0.83%
Rusi
  
1 0.13%
Muslimani
  
1 0.13%
Makedonci
  
1 0.13%
nepoznato
  
10 1.39%


Podaci iz Istorijskog arhiva Negotin

[uredi | uredi kod]

Mihajlovac je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 18 km severno od Negotina. Smešteno je na prosečno 60 metara nadmorske visine, na desnoj obali Dunava, s obe strane magistralnog puta Negotin-Kladovo. Severna geografska širina naselja je 44o 21’ 55”, istočna geografska dužina 22 o 30’ 01”, a površina atara 2. 545 hektara.

Nastalo je na mestu sa značajnim tragovima preslovenske naseljenosti. U blizini naselja se nalazi arheološko nalazište Mora Vagei sa ostacima utvrđenja izgrađenim krajem 3. i početkom 4. veka naše ere. Ispod njegovih zidina su otkriveni ostaci starijeg utvrđenja (1. v. naše ere), tipa manje putne stanice (burgus), koje je uništeno sredinom 5. veka tokom najezde Huna, pa obnovljeno u 6. veku za vreme Justinijana. Utvrđenje se nalazilo na rimskom putu Egeta-Akvis. Naselje Mihajlovac je osnovano u vreme kneza Miloša Obrenovića i po njegovom sinu Mihajlu dobilo naziv. Godine 1846. je imalo 184 kuće, a 1866 - 203 kuće. Današnje naselje je podeljeno na dve celine: Mihajlovac (Selo) i Novo selo. U njemu su između dva svetska rata živele sledeće familije: Njeguncići (slava Petkovica), Gruješti (slava sv. Jovan), Kalberovići (slava sv. Alimpije), Krapešti (slava sv. Alimpije), Grekulovići (slava sv. Alimpije), Savešta (slava sv. Arhanđeo), Šurkulešta (slava sv. Nikola), Đulešta (slava Petkovica), Pejkulešta (slava sv. Nikola), Popešta (slava Petkovica), Blđešta (slava sv. Alimpije), Deješta (slava sv. Alimpije), Davidovići (slava Petkovica), Nicešta (slava sv. Arhanđeo), Koćešta (slava Petkovica), Vremešta (slava Velika Gospojina), Milešta (slava sv. Nikola), Gerenešta (slava Petkovica), Liksarešta (slava sv. Alimpije), Paunešta (slava sv. Đorđe), Frtunešta (slava Petkovica), Prčinešta (slava sv. Arhanđeo), Kotromešta (slava Petkovica), Duducešta (slava Petkovica), Klefatešta (slava sv. Nikola), Kornešta (slava Petkovica), Krstešta (slava Petkovica), Marinkešta (slava sv. Alimpije), Barbulovići (slava Petkovica), Sandići (slava sv. Arhanđeo), Oprikići (slava sv. Alimpije), Florići (slava Petkovica), Čerčulešti (slava sv. Alimpije), Stankuli (slava sv. Nikola), Apanešti (slava Petkovica), Kalugarešti (slava Mitrovdan), Škopuljevići (slava sv. Nikola), Letike (slava Petkovica), Cincarešti (slava Vavedenje), Blandar (slava sv. Nikola), Titika (slava sv. Pavle), Munćan (slava Petkovica), Dragolja (slava sv. Nikola), Čobanu (slava sv. Nikola), Pača (slava sv. Nikola) i Gica (slava sv. Nikola). Seoska zavetina je Sveta Trojica.

U naselju se nalazi pravoslavna crkva izgrađena 1834. godine i posvećena Sv. arhangelu Mihailu.

Stanovništvo Miloševa je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko, vlaško i rumunsko i uglavnom se bavi ratarstvom. Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Godine 1921. je imalo 315 kuće i 1.840 stanovnika, 1948 – 390 kuća i 1.744 stanovnika, a 2002. godine – 553 kuća i 742 stanovnika. Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (Nemačka, Austrija, Švedska i Danska) iz ovog naselja je oko 650 stanovnika. Osnovna škola u naselju je (osnovana 1836. godine) školske 2006/2007. godine imala 35 učenika.

Zemljoradnička zadruga u Mihajlovcu postoji od 1898. godine (obnovljena 1945. godine kao Zemljoradnička nabavno–prodajna zadruga). Njoj su 1960. godine pripojene Zemljoradnička zadruga iz Male Kamenice i Zemljoradnička zadruga iz Slatine. Dom kulture Mihajlovac dobija 1948. godine, električnu rasvetu 1954, vodovod 1970, a telefonske veze sa svetom 1986. godine.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]