Meteora

Meteora
Svjetska baština – UNESCO
Grčka (Evropa)
Registriran:	1988 (12. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno i prirodno dobro
Mjerilo:	i, ii, iv, v, vii
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Meteora (grčki: Μετέωρα, lebdjeće stijene ili stijene obješene o nebo) je skupina nekoć srpskih, a sada grčkih pravoslavnih manastira izgrađenih na visokim liticama koje poput stupova strše u nebo, pored grada Kalambake u zapadnoj Tesaliji.

Manastiri su izgrađeni na stijenama od prirodnog betona visokim preko 600 metara, na sjeverozapadnom rubu Tesalske ravnice, u blizini rijeke Pineas na istočnim padinama planinskog masiva Pindos u centralnoj Grčkoj. Meteora je bila skupina od čak 24 manastira, danas je preostalo samo šest (4 muška i 2 ženska). To su manastiri; Veliki Meteoron (Megalou Meteorou ili Metamorphosis), Varlaam (Agios Varlaam), Sveti Stefan (Agios Stephanos), Sveto Trojstvo (Agia Triada), Sveti Nikola Anapasas (Agios Nikolaos Anapavsas) i Sveti Rusanu (Agios Rousanou, Arsanou).

Panorama Meteore sa stijenama obješenim o nebo

1988 godine kompleks manastira Meteora uvršten je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine.

Historija

Manastir Svetog Trojstva (Agia Triada)

Manastir sv. Stefana (Agios Stefanos)

Manastir Veliki Meteoron

Već od 11. vijeka monasi pustinjaci počeli su živjeti u pećinama i umjetno isklesanim nastambama u stijenama Meteore.

Na kraju 11. ili početkom 12. vijeka osnovan je Skit Stagoi (mali pustinjački manastir) koji je bio smješten oko crkve Theotokos (Bogorodice), a njegovi ostatci nalaze se tu i danas. U 14. stoljeću ovi prostori pripadali su srpskoj vladarskoj dinastiji Nemanjića, zajedno sa Makedonijom, Tesalijom i Epirom. Tada još uvijek "samo" kralj, Stefan Dušan 1334. napada Vizantiju. Srpski monasi sa Svete Gore Atos, predvođeni monahom Atanasijem Kidovićem beže u Tesaliju i Dušanu predlažu ideju da se na Meteorima izgrade manastiri u stilu onih sa Svete Gore. Pridobio je cara za svoju zamisao, pa su izabrali najvišu stenu sa preko 600 metara visine i ovde sagradili crkvu Preobraženja, a kasnije i manastir Veliki Meteor. Dušan do 1345. osvaja skoro sav balkanski deo Vizantije (sem Peloponeza i Soluna), te se proglašava carem. Nakon Dušanove smrti ovde vlada njegov sin Uroš Nejaki, a onda polubrat Symeon Uroš (Siniša, proglašava se carem Srba i Grka sa glavnim gradom Trikalom), te njegov sin Jovan Uroš. Jovan upoznaje monaha Atanasija Kidovića, odriče se krune, zamonašio se pod imenom Joasaf i živeo u manastiru. Ioasaf je bio poglavar Meteora i vođa izgradnje ostalih manastira sve do svoje smrti 1422. godine. Manastir Veliki Meteor je dovršen 1388. godine, znači godinu dana pre dolaska Turaka i Kosovskog boja. Turci dolaze na Balkan kao vizantijski saveznici u borbi protiv Srbije. Veliki Meteor je izgoreo u požaru, pa je u 16. veku sagrađen novi manastir. Nalaze se u njemu mošti kako sv. Atanasija, tako i Joasafa - Jovana Uroša Nemanjića.

Nedugo nakon Velikog Meteora građen je manastir Sveti Stefan. Osnovan je 1350. godine, dakle još za života srpskog cara Dušana. Dovršio ga je Antonije Kantakuzin - sin srpskog vladara Nićifora I i sinovac Simeona Uroša Nemanjića. U liturgijskom rukopisu iz 1404. godine zapisano je "Antonije Kantakuzin, utemeljitelj Svetog Stefana". Danas je ovaj rukopis dio samostanske riznice. Tokom slijedeća dva vijeka izgrađena su još 22 manastira, od njih je do danas opstalo samo šest. Postoji priča, pa i vjerovanje da se Atanasije Kidović (osnivač prvog manastira u Meteori) nije uspeo na okomitu stijenu sam već ga je na stijenu donio orao koji se nakon toga skemenio i ostao tu u obliku stijene kao čuvar manastira.

Pristup samostanima na vrhovima kamenih stijena bio je izvorno izuzetno težak i opasan, koristile su se duge ljestve od užadi, ili velike mreže kao kabine primitivnih liftova, kojima su se prebacivali ljudi i roba do manastirskih objekata na vrhovima stijena (Manastir Verlam je na stijeni visokoj 373 metra).

Aktivni manastiri

• Sveti Manastir ili Veliki Meteoron je najveći manastir Meteora, podignut je sredinom 14. vijeku i obnavljan 1483. i 1552. godine. Danas je glavni muzej za turiste. Njegova glavna crkva (katholikon) je posvećena Kristovom preobraženju oko 1387. godine, a oslikana je prilikom obnove manastira.
• Manastir sv. Varlama je drugi po veličini manastir Meteora, a izgrađen je 1541. godine s ukrasima iz 1548. Crkva Svih Svetih je upisanog grčkog križa s kupolom i prostranim egzonarteksom s kupolom. Stara blagovaonica (trapeza) se koristi kao muzej, a sjeverno od crkve nalazi se Paraklesion kapela tri episkopa izgrađena 1627. i oslikana 1637. godine.
• Manastir sv. Rusanua i sv. Barbare je osnovan polovicom 16. vijeka, a oslikan 1560. godine.
• Manastir sv. Nikole Anapausasa se sastoji od malene crkve iz 16. vijeka koju je oslikao kretski slikar Teofanis Strelicas 1527. godine.
• Manastir sv. Stefanos je izgrađen na visoravni, a ne na litici, u 16. vijeku, a oslikan je 1545. godine. Jako je stradao u Drugom svjetskom ratu kada su ga Nacisti bombardirali vjerujući da se u njemu skriva pokret otpora. Nakon toga je napušten, a obnovile su ga i preuzele monahinje.
• Manastir Svetog Trojstva izgrađen je na jako visokoj litici 1475. godine, a obnavljan je više puta (1684., 1689., 1692. i 1741.).

• 
  Veliki Metereon
• 
  Manastir sv. Varlama
• 
  Manastir sv. Rusanoua
• 
  Manastir sv. Nikole Arnapausasa

Vanjske veze

Meteora na Wikimedijinoj ostavi

• Lokalni portal posvećen manastirima u Meteori
• Foto galerija Andya Carvina posvećene Meteori