Prijeđi na sadržaj

Lamborghini

Izvor: Wikipedija
Automobili Lamborghini S.p.A.
Vrsta Societa Per Azioni
Osnovana 1963.
Osnivač(i)Ferruccio Lamborghini
Trenutno sjedište Sant'Agata-Bolognese, Italija Sant'Agata-Bolognese, Italija
PredsjednikStefan Winkelmann
Industrijaautomobilska
Proizvodisportski automobili i traktori
Broj zaposlenihoko 715
Holding tvrtkaAudi AG
Web-stranicahttp://www.lamborghini.com

Automobili Lamborghini S.p.A. [izgovor: ˌlamborˈgiːni], ili jednostavnije Lamborghini, talijanski je proizvođač sportskih automobila vrhunskih performansi koji je smješten u malom talijanskom selu Svete Agate Bologneske u blizini Bologne. Lamborghini je danas poduzeće u vlasništvu njemačkog proizvođača Audi AG, koje je ustvari poduzeće u vlasništvu Volkswagena.

Talijansku tvrtku osnovao je 1963. godine poslovni čovjek Ferruccio Lamborghini (1916. – 1993.) koji je posjedovao uspješnu tvornicu traktora, Lamborghini Trattori S.p.A.

Povijest

[uredi | uredi kod]
Traktor Lamborghinija

Uobičajena verzija priče koji je ispričao sin Ferrucia Lamborghinija, glasi da je Ferruccio Lamborghini otišao se sastati s Enzom Ferrarijem u tvornicu Ferrari kako bi se požalio na kvačilo Ferrarija 250 GT kojeg je posjedovao.[1] Ferrari ga je otjerao kazavši mu da ubuduće vozi traktore pošto ne zna voziti automobile. Lamborghini se vratio u svoju tvornicu, rastavio kvačilo svojeg Ferrarija i vidio da je proizvođač kvačila za Ferrari isti kao i za njegove traktore. U svom skladištu pronašao je rezervni dio koji je smatrao prikladnim i kada ga je ugradio, kvar je bio riješen.

Ferruccio je odlučio da će automobil imati V12 motor i zaposlio je talentiranog mehaničara Giotta Bizzarrinija koji je prije radio na Ferrariju V12. Novi motor razvijao iznenađujućih 350 konjskih snaga. Automobil u koji postavljen motor dizajnirao je Franco Scaglione (Scaglione-Touring).

Lamborghini Diablo VT Roadster
Lamborghini Murciélago Roadster (2004.)

Ovaj Lamborghini 350GTV prototip javno se pojavio 1963. godine na Torinskom autosalonu. Prodaja proizvodnog modela poznatog kao 350GT počela je slijedeće godine sa velikim uspjehom (preko 130 primjeraka). Rođen pod horoskopskim znakom bika, Ferruccio Lamborghini uzeo je bika kao oznaku za marku svog novog automobila.

Nakon 350GT slijedio je 400GT. Odlična prodaja oba modela osigurala je tvrtki dovoljna sredstva za dizajniranje prvog superautomobila - legendarne Lamborghini Miure.

Premijeru u studenom 1965. godine na Torinskom autosajmu vodio je sam Ferruccio. Za manje od godine, u ožujku 1966. godine potpun auto je predstavljen na Ženevskom autosalonu (u Torinu je predstavljen samo vanjski izgled). Automobil je nazvan prema poznatom treneru bikova za borbu, don Eduardu Miuri. Miura je bio potpuni uspjeh Lamborghinija. 111 ih je prodano 1967. i taj uspjeh je tvrtku potisnuo u mali svijet egzotičnih proizvođača superautomobila. Zbog prelijepog izgleda i odličnih performansi Miura je najcijenjeniji Lamborghini među skupljačima automobila.

Godine 1971. Lamborghini je predstavio neobični LP500 Countach prototip. Naziv je dobio prema riječi u talijanskom slengu koju koristi osoba koja je upravo vidjela lijepu ženu. Proizvodnja je počela tri godine kasnije. Prototip je bio prvi automobil koji je započeo Lamborghini tradiciju vrata koja se otvaraju okomito, zajedno sa okomito postavljenim stražnjim usisncima zraka. Korišten je isti četverolitreni V12 motor.

Godine 1972. tvrtka je doživjela krizu. Velika narudžba traktora za Južnu Ameriku je poništena, čineći beskorisnom nadogradnju pogona koji je Lamborghini učinio očekujući porast proizvodnje. Gubitak sredstava prisilio je Ferruccia da proda dio svojeg udjela u tvornici traktora, koji je preuzeo Fiat. Na koncu je proizvodnje traktora preuzeo SAME (Same Deutz-Fahr). Traktori Lamborghini se prodaju i danas kao dio SAME Deutz-Fahr Group.

Kroz 70-te prodaja Countacha držala je tvrtku na životu. Uskoro je dio koji se bavio proizvodnjom automobila postao samodostatan i profitabilan. Lamborghini je prodao ostatak svojeg udjela u tvrtki švicarskim investitorima. Umro je u veljači 1993. godine u starosti od 76 godina.

Naftna kriza sedamdesetih smanjila je prodaju snažnih automobila. Posljedica toga je bila smanjenje proračuna Lamborghinija i problemi nabavke dijelova. Nakon narudžbe, na isporuku automobila se čekalo dvije godine što je smetalo kupcima. Isto tako, Lamborghiniji nikada nisu sudjelovali na utrkama i nikada nisu bili potpuno usavršeni. Tvrtka je dobila glas da izrađuje igračke za bogataše, dok Ferrari, Porsche i Maserati stvaraju zapažene karijere u svijetu automobilskih utrka.

Od samoga početka automobili su imali stalne i skupe kvarove. U sedamdesetim su stvari postale vrlo teške kada su auti morali proći testove ispusta ispušnih plinova u SADu. Svi ti faktori pridonijeli su padu tvrtke. Kao i mnogi drugi egzotični talijanski automobili, kvaliteta konstrukcije i dijelova je vrlo često bila loša. 1978. Lamborghini je proglasio bankrot. Talijanski sud je zadužen da pronađe kupca i braća Mimran iz Švicarske preuzeli su tvrtku. 1980-ih pod novim vodstvom stvari su za tvrtku krenule nabolje.

U iznenadnom preokretu tvrtka je prodana Chrysler korporaciji. U to vrijeme je Lamborghini radio na Countachevom nasljedniku Diablu. Tom projektu Chrysler je pridodao svoje neiscrpne resurse, pridonio dizajnu, smanjio količinu ispušnih plinova sukladno normama i uveo nove proizvodne tehnike. Rezultat je bio još jedan uspjeh za tvrtku. Lamborghini Diablo postao je slavan kao i njegovi prethodnici i ponovno je proizvođača bio na vrhuncu.

1994.g. Chrysler je bio primoran prodati Lamborghini indonezijskoj investicijskoj grupi koju je vodio Tommy Suharto. Do prodaje je došlo zbog loših ekonomskih okolnosti za Chrysler, istih koje su u kasnim devedesetima primorale indonezijske vlasnike da ponovno prodaju tvrtku. Njemačka automobilska tvrtka Audi AG postao je zainteresiran za tvrtku i u nizu kompleksnih transakcija postala je 1998. godine jedini vlasnik Lamborghinija.

Posljednji vlasnik Lamborghinija snažno je utjecao na dizajn zadnjeg superautomobila današnjeg Murcielaga.

Lamborghinijevi modeli danas su među najsnažnijim, najskupljim i najekskluzivnijim serijski proizvedenim automobilima na cesti. Razni Lamborginijevi modeli imaju različite ekskluzivne značajke kao što su karbonski krov, high-tech V10 motor, i stilske značajke potpisane od strane imena kao što su Franco Scaglione, Touring of Milan, Zagato, Mario Marazzi, Bertone, ItalDesign i Marcello Gandini.

Vlasnici

[uredi | uredi kod]

Lamborghini je imao mnoge vlasnike:

Modeli

[uredi | uredi kod]
Godina proizvodnje Model Broj proizvedenih
automobila
Snaga [kW/ks] Vmax [km/h] 0–100-km/h-
[s]
Slika
1964.–1967. Lamborghini 350 GT 135 206/360 250–280 6,8
1966.–1968. Lamborghini 400 GT 23
250 kao 2 + 2
235/320 270 6,4
1966.–1973. Lamborghini Miura 275
338 kao S
150 kao SV
235–309/320–420 274–295 5,5–6,8
1968.–1970. Lamborghini Islero 155 kao 400 GT
75 kao 400 GTS
235–257/320–350 260–265 6,2
1968.–1978. Lamborghini Espada 176 kao S1
578 kao S2
472 kao S3
257/350 245 6,5
1970.–1976. Lamborghini Jarama 177 kao 400 GT
150 kao 400 GTS
257–268/350–365 245–270 5,9–6,8
1974.–1990. Lamborghini Countach 1 kao LP500
157 kao LP400
237 kao LP400S
321 kao 5000S
610 kao 5000SQV
657 kao 25°Anniversario
260–335/353–455 275–330 4,2–5,9
1975.–1979. Lamborghini Urraco 21 kao P111
66 kao P200
520 kao P250
205 kao P300
134–195/182–265 215–260 5,5–7,1
1976.–1981. Lamborghini Silhouette 55 kao P118 189/260 250 7,0
1981.–1988. Lamborghini Jalpa 420 kao P350 187/255 248 6,5
1982.–1993. Lamborghini LM002 301 335/455 223 8,2
1990.–2001. Lamborghini Diablo 873 kao 2wd
140 kao GT
30 kao GTR
466 kao VT Roadster
150 kao SE30 und 17 kao Jota
346 kao SV
31 kao SVR
529 kao VT
260 kao 6.0
42 kao 6.0 SE
362–434/492–590 325–338 3,5–4,1
2001.–2010. Lamborghini Murciélago Murciélago
Murciélago Roadster
Murciélago LP640
Murciélago LP640 Roadster
Reventón
Murciélago LP670-4 SV
Ukupno 4099
426–493/580–670 320–342 3,2–3,8
od 2003. Lamborghini Gallardo Gallardo
Gallardo Spyder
Gallardo Superleggera
Gallardo Nera
Gallardo LP560-4
Gallardo LP560-4 Spyder
Gallardo LP550-2 Valentino Balboni
Gallardo LP570-4 Superleggera
Gallardo LP570-4 Spyder Performante
Gallardo LP570-4 Super Trofeo Stradale
368–419/500–570 309–325 3,4–4,3
od 2011. Lamborghini Aventador Aventador
515/700 350 2,9

Najpoznatiji modeli Miura, Diablo i Murcielago smatraju se najpoželjnijim automobilima danas i najzaslužniji su za slavu tvrtke. Trenutna ponuda (2007. godine) sastoji se od Murciélaga LP640, i Murciélaga LP640 Roadster i manjeg i jeftinijeg Gallarda i Gallarda Spyder. Svi su dvosjedi sa središnje smještenim motor i pogonom na sva četiri kotača. Stil je najvećim dijelom zasluga Luc Donckerwolkea. Budući modeli će možda obuhvatiti Gallardo s pogonom na zadnje kotače i SUV u smislu LM002. Dizajn na sljedećim modelima će potpisati Walter de'Silva koji je dizajnirao 2006 Miura koncept i zamjenio je Luc Donckerwolkea na čelu Centro Stile Lamborghini, odjelu za dizaj unutar Lamborghinija.

Gallardo Special Edition sličan je Gallardu. Imaju isti motor i ovjes, ali se razlikuju u vanjskom izgledu: cijeli krov je načinjen od stakla.

Trkaći modeli

[uredi | uredi kod]

Ferrucio Lamborghini postavio je pravilo da Lamborghini neće ulaziti u svijet utrka. Smatrao je da bi takav program bio prezahtjevan i preskup za tvrtku. Posljedično tome niti jedan automobil za utrke nije napravljen za vrijeme njegove uprave tvrtkom.

1972.g. nakon ulaska Fiata u tvrtku, upravljnje je pruzeo Rosetti, i Lamborghini je dogovorio suradnju s BMWom za proizvodnju trkačeg automobila u dovoljnoj količini za homologaciju. Lamborghini ipak nije uspio odraditi svoj dio dogovora i na kraju je automobil razvijen u BMW Motorsport Division pod oznakom BMW M1.

1986.g. Lamborghini je razvio model QVX za natjecanje u prvenstvu Grupe C. Jedan automobil je napravljen, ali je zbog nedostatka sponzorstva propustio čitavu sezonu. QVX se natjecao sam u jednoj utrci koja nije bila dio prvenstva. 1986. godine Southern Suns utrka duga 500km u Kyalamiu u Južnoafričkoj republici, a autombilom je upravljao Tiff Needell. Iako je automobil bolje završio nego što je počeo, nije se uspjelo pronaći sponzore i program je otkazan.[2]

Lamborghini je bio dobavljač motora za utrke Formule 1 za sezone od 1989. do 1993. Dobavljao je motore za momčadi Larousse, Ligier, Lotus, Minardi i "Lamborghini" momčadi koja ustvari nije bila momčad tvrtke. Kasnije 1991. godine Lamborghini motor Formule 1 korišten je u sportskom automobilu prvenstva Skupine C u momčadi Konrad KM-011. Međutim nakon nekoliko utrka projekt je obustavljen. Isti motor označen kao Chrysler, tada materinske tvrtke Lamborghinija testiran je od strane momčadi McLaren pred kraj sezone 1993. Motor je bio razmatran za sezonu 1994, ali je momčad odustala od pregovora i odabrala Peugeot motor, iako je prema glasinama Ayrton Senna bio douševljen performansama motora.

Dvije verzije trkaćeg modela Diabla su napravljena za Diablo Supertrofej (svi automobili u utrci su isti model), utrku koja se održavala od 1996.g. do 1999.g. U prvoj godini utrkivanja, korišten je model Diablo SVR, dok je ostale tri godine korišten Diablo 6.0 GTR.[3][4]

Lamborghini je razvio Murcielago R-GT kao proizvođački trkaći automobil za natjecanje FIA GT prvenstvo, Super GT prvenstvo i Američku Le Mans seriju u 2004. godini. Najbolja pozicija na utrci u FIA GT prvenstvu osvojeno je na početku prvenstva u Valenciju gdje je automobil u momčadi Reiter Engineering završio treći.[5][6] U Super GT prvenstvu na stazi u Suzuka automobil je pobjedio u otvarajućoj rundi (momčad Japan Lamborghini Owners Club).

GT3 verziju Gallarda razvio je Reiter Engineering.[7]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2006-05-17. Pristupljeno 2013-12-23. 
  2. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-24. Pristupljeno 2013-12-23. 
  3. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-02. Pristupljeno 2013-12-23. 
  4. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-02. Pristupljeno 2013-12-23. 
  5. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-23. Pristupljeno 2013-12-23. 
  6. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-23. Pristupljeno 2013-12-23. 
  7. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-10. Pristupljeno 2013-12-23. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]