Korisnik:August Dominus/Ratna glazba u ratovima raspada SFRJ
Uoči i tijekom ratova raspada SFRJ nastalo je puno ratnih, borbenih, političkih i nacionalističkih pjesama i spjevova. Popularizirane su stare ustaške i četničke pjesme koje su bile potiskivane i zabranjivane u doba komunističkog režima. Uz gusle se počelo intenzivno opjevavati ratne događaje, pružati potporu vojnicima i nagovještavati ratnu pobjedu. Puno pjevača se profiliralo glazbom pružajući potporu svom narodu. Mnoge brigade snimale su svoje ratne spotove, a najpoznatiji je spot Marka Perkovića Thompsona Bojna Čavoglave u kojem on poručuje kako je spreman braniti svoje selo od srpskih dobrovoljaca četnika.
- Hrvati: Marko Perković Thompson, guslari (Željko Šimić, Mile Krajina)
- Srbi: Baja Mali Knindža (Mirko Pajčin), Lepi Mića (Miroslav Pržulj), Neđo Kostić, Neđo Mitrović, Svetomir Ilić Siki, Nikola Urošević Gedža, Radiša Urošević, Lepi Momčilo, Mile Delija, Gordan Krajišnik, Krajišnici Žare i Goci, Borislav Zorić Ličanin, Rodoljub Vulović Roki, Ljubiša Kalaš, guslari (Milomir Miljanić, Đorđije Koprivica)
- Muslimani/Bošnjaci: Mahir Bureković
Strategija korištena u pjesmama bila je da se rat i međunacionalna mržnja predstave kao jedan neprekidan i neizbježan proces, evocirajući stare mitove, žrtve, bitke, simbole i vođe. Ovo su ujedno i krucijalni elementi koji predstavljaju euforičnu manifestaciju nacionalnog ponosa kroz simbole mesije, vojskovođa, kolektivnog žrtvovanja i kulta ličnosti.[1]
Srbi[uredi | uredi kod]
Srbi imaju uvjerljivo najviše pjesama iz ratova 1990-ih. Personifikacija srpskih patriotskih pjesama, Baja Mali Knindža, je pjevač koji je, kao i Thompson, svoju karijeru započeo i stvorio pjevajući isključivo ovakvu vrstu pjesama. “Pevaj Srbijo, zemljo junaka” je bez sumnje najpoznatija njegova pjesma, njena popularnost leži u pozivu na čast i hrabrost srpskog naroda koji je spreman boriti se do posljednjeg čovjeka. Uključujući i sve osnovne elemente patriotske pjesme: borbe, pobjede, povijest, patriotizam, ona se okreće ne samo ovom ratu, već posjeduje jednu bezvremenu dimeniziju putem simbola koje evocira. Pjesma “Ne volim te Alija” je stvorena kao izravan odgovor na mnoge pjesme s bošnjačke strane koje glorificiraju narav i djela prvog predsjednika Bosne i Hercegovine. Međutim, u ovoj pjesmi je Alija Izetbegović predstavljen kao jedini krivac za rat u Bosni, a autor ga krivi da je “srušio miran san u Bosni”. Nakon njegove smrti, Baja Mali Knindža je otpjevao pjesmu “Alija, nisi više glavni”. Brojne su i pjesme koje izravno pozivaju na ubijanje muslimana, kao što su Tera Srbin balije (Neđo Kostić), Sve džamije u oblake lete (Lepi Momčilo), Muslimani bolje da vas nema (Lepi Mića), Ja sam rođen đe džamije nema (Žare i Goci).
Postoje i pjesme o jedinstvu Srba i Hrvata u cilju podjele Bosne, misleći pri tom na tajni dogovor Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i okupaciji njenih teritorija. Pjevač Neđo Mitrović je snimio cijeli album posvećen ovoj tematici: “Kad podele Bosnu Srbi i Hrvati”, “Bosna će se dijelit na dva dijela” itd. Srpske patriotske pjesme također imaju elemente pravoslavlja (“Božić je”), a pjesma “Srpski dobrovoljci” je napisana kao poziv mladićima uključiti se u rat kao dragovoljci i pomoći svojoj braći u nevolji. Pripjev pjesme Baje Malog Knindže glasi: Stante paše i ustaše/ne dirajte to je naše/u nama je srce lavlje/mi branimo pravoslavlje. Mala djeca koja nose oružje i četničke simbole se također mogu vidjeti u video zapisima ovih pjesama, kao u pjesmi “Kad sam bio mali” Baje Malog Knindže. Sve njegove pjesme su, suštinski, bazirane na folk melodijama, poznatim širokom dijelu populacije. Pa ipak, negova pjesma “Kraj rata” odbacuje sve prethodne elemente časti, patriotizma i hrabrosti, okrećući se situaciji koja je nastala poslije rata. “.. nisi ispao ovca, sve je bilo zbog novca..”. Ove riječi oslikavaju probleme običnog čovjeka, suočenog s problemima svakodnevnice i poniženog činjenicom da se borba za moć, novac i interese skriva ispod patriotizma. Snažna refleksija poslijeratne situacije i buđenje iz patriotskog transa, kada se svaki čovjek pita samo jedno pitanje “... šta ćemo jesti?”. Još neke poznate Bajine ratne pjesme su Nedamo ti Tuđmane ni metra, Ne volim te Alija, Morem plovi jedna mala barka, Knindže Krajišnici, Vrati se vojvodo, Da ne bješe Nikšićana, Joža tužni itd. On se nije izravno borio u ratu jer navodno ima jedan bubreg, ali jest njegov brat Novo. Pored Baje Malog Knindže, važan udio u patriotskim pjesmama tijekom jugoslavenskih ratova pripada i Bori Čorbi, pjevaču grupe “Riblja čorba”. Njegova najpoznatija ratna pjesma “E,moj druže zagrebački” je stvorena kao izravan odgovor na pjesmu Jure Stublića “E, moj druže beogradski”. Melodija je identična, s dodatim dijelovima isntrumentala rok gitare koja je karakteristična za ovu grupu, ali suprotno originalnoj inačici Jure Stublića, koja skoro melankolična, nostalgična dok evocira uspomene na lijepe trenutke u Jugoslaviji, gdje su zajednički bili ljubav i bratstvo, riječi pjesme Riblje čorbe obećavaju borbu, uništavanje i pljačkanje grada Zagreba. Sintagma “drug zagrebački” je u ovoj pjesmi uporabljena u pežorativnom kontekstu.
U takozvanoj Republici Srpskoj Krajini ratnim su se pjesmama proslavljali Mile Delija i grupa Zelengrad (Nek' se ori ori Bukovica cijela, Jovan Dalmatinac, Ko to nama iz Zagreba prijeti itd.), Borislav Zorić Ličanin (Mirkovci, Oj Krajino u tebi se gine, Krajinom juri ekspres, Ameriko ne diraj Srbiju, Karadžiću srpski sine, Vukovaru sad te Srbin čuva itd.) te raznorazne skupine pjevača tradicionalne narodne glazbe tog kraja (ojkanje). Djelovao je i komičar Milan Malbaša koji je imitirao poznate političare i pjevače. U videozapisu iz 1994. Vesela budi Krajino moja raspad SFRJ predstavljen je kao festival. Kompozitori su Tuđman, Rašković, Milošević, Karadžić, Izetbegović, Šešelj itd., ravnatelj festivala je Josip Broz, a pokrovitelji Bush, Kohl i Clinton. Pjesme pjevaju poznati estradni umjetnici (Oliver Dragojević, Nedžad Salković, Tozovac, Peruzović, narodni guslar itd.). Sve njih dosta dobro imitira komičar. U Republici Srpskoj osim spomenutog Neđe Mitrovića pjevali su i Lepi Mića, Rodoljub Vulović Roki (Moja zemlja, Republika Srpska i Kninska Krajina, Narod je htio itd.), Ljubiša Kalaš (Udri brate ne žali granate, Srpska vojska).
Izrazito su popularizirane gusle.[2] Đorđije Koprivica snimio je spjevove Teče krvava Drina (prvi dio opisuje Drugi svjetski rat, a drugi dio rat 1992.-1995. s naglaskom na zbivanja u istočnoj Bosni), Vojvoda Pavle Đurišić, Ostroška tragedija-pogibija Baja Stanišića itd. Spjevove Ratku Mladiću posvetili su guslari Radovan Šojić i Veselin Dacić. Guslar Milomir Miljanić posvetio je spjev Šešelju, a Vlastimir Barać izvođač je spjeva Pokrsti se Almedina o Sarajki muslimanki koja se pokrstila i udala za srpskog borca. Božidar Đukić izvodi spjev "Oj Srbine prokleta nacijo", a uz gusle je s gledišta srpskih nacionalista opjevan i referendum u Crnoj Gori 2006. godine. Guslarskom svirkom počinje pjesma Baje Malog Knindže Da ne bješe Nikšićana. Kao guslari, u Republici Srpskoj često su se pojavljivali na RTV Republike Srpske ne samo ratnici iz rovova, već i sam Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba, čija je slika s guslama putem BBC-ja obišla čitav svijet. Mnogo je svjedočanstava koja idu u prilog tezi da su guslarstvo i gusle izdignute na rang državne umjetnosti u Republici Srpskoj. Broj guslarskih društava, koji su bili objedinjeni i Savez guslara Republike Srpske, stalno se umnožavao. Poticaj tome davao je Festival srpske poezije i guslarstva, koji se održava u okviru proslave Vidovdana, Dana Vojske Republike Srpske. Tijekom rata u BIH, guslarske manifestacije su bile skoro svakodnevno na repertoaru Srpske radio – televizije. Ministarstvo prosvjete je 1994. dalo inicijativu da se u muzičkoj školi na Ilidži kao predmet uvedu gusle. 1998. godine sa guslarskog festivala koji je održan u Zvorniku predloženo je da se na Akademiju umjetnosti RS u Banjaluci uvede smjer guslarstvo. Koliko su gusle važne za Republiku Srpsku može se vidjeti i na novčanicama koje je izdala centralna banka gdje se pored kuće, mosta, hljeba, knjige i olovke, nalaze i gusle. Gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević je i tijekom političke karijere nastavio da gusla, češće samostalno nego na festivalima.
Hrvati[uredi | uredi kod]
Najpoznatija hrvatska pjesma, i simbol rata u Hrvatskoj je svakako pjesma “Bojna Čavoglave”. Čavoglave su malo selo u planinskom zaleđu grada Šibenika, koje je isključivo bilo nastanjeno hrvatskim stanovništvom. Estetski elementi video spota koji se neprestano vrtio po hrvatskoj televiziji tijekom rata su prilično elementarni, pa tako i oskudni: rijeka, vodopad, trava, kamenje, ali su najvažniji simboli ipak prisutni katolički križ oko vrata, bombe, kalašnjikovi i thompsonke (po kojoj je Marko Perković i dobio nadimak). Urok popularnosti ove pjesme čiji je ritam jednoličan (sedam osmina) je najprije u duhu zajedništva. Zapravo, pjesma opisuje stanovnike sela koji su odlučili zaštititi ga od neprijatelja po svaku cijenu, dajući primjer koji bi i ostali trebali slijediti. Otpor protiv osvajača je njen osnovni simbol, koji treba inspirirati i druge da se njime vode. Thompsonovu pjesmu preradio je Drale (Posavske Čavoglave), a postoji i inačica posvećena braniocima Sarajeva. Skoro sve Thompsonove pjesme koriste slične simbole kojima se podvlači obrana domovine, Jugoslavija kao povijesna grješka, zemlja i izdajnici (komunisti), hrvatski kraljevi, preci, potomci i geni (Dolazak Hrvata, Kletva kralja Zvonimira, Geni kameni). Thompson ima status hrvatskog branitelja. Pjesme Evo zore, evo dana i Jasenovac i Gradiška Stara evociraju razdoblje Nezavisne Države Hrvatske, sabirne logore gdje su ubijani Srbi, Romi i Židovi. One se zasnivaju na povijesnim ličnostima kao što su Jure Francetić, Mate Boban i Maks Luborić. U pjesmi “Jasenovac i Gradiška Stara” najjači simbol je simbol vode: rijeka Nereva i rijeka Drina koje odnose tijela ubijenih u njihovu domovinu (Srbiju). Ove pjesme su pune ustaških simbola, kao što su zastava i riječi: “Za dom–spremni!”, koje su Ustaše usvojile kao svoj službeni pozdrav, prijetnje srpskom neprijatelju i obećanja da će doživjeti istu sudbinu kao tijekom Drugog svjetskog rata.
S druge strane, pjevač Ivo Mrvelj Fabijan, koji je uživao veliku popularnost među hrvatskom vojskom, mobilizira događaje iz Bleiburga i Križnog puta, ističući patnju koju su ustaše doživjele od ruke komunista na kraju Drugog svjetskog rata. Ovi elementi se uspješno kombiniraju sa simbolima obitelji, majke, ujaka, polja, voćki u cvatu, kukuruznim poljima, i neizbježnim tenkovima i parolama koje imaju namjeru ohrabriti i mobilizirati druge da se priključe u borbi za domovinu protiv stranog osvajača. Pjesma Đuke Čajića, “Hrvatine” ,ide korak dalje i oživljava doba uspona Hrvata, koji su došli na Balkan kao posebno pleme, odvojeno od Južnih Slavena.
U ratnim pjesmama i spjevovima često se ističe i katoličanstvo i Hrvatska kao branik zapadnih vrijednosti napadnuta od srpskih divljaka. U Münchenu je 1992. održan Festival gange i gusala. Na njemu se ističu npr. spjevovi Tko to mrzi 27. slovo? i Sastaše se hrvatske ustaše Vlade Mikulića. Guslar Milan Krajina poznat je po spjevu o Oluji, a spjev o istoj vojnoj akciji izdao je i guslar Željko Šimić koji je opjevao više-manje sva ratna zbivanja.[3] Neki od njegovih spjevova su Krv se proli za Lijepu našu, Četnik nikad u zapadnu ne će, Kako Srbi u logorim' muče, Bjež' Srbine dolazi Oluja, Smrt dr. Andrije Artukovića, Umro je Gojko Šušak, Smrt Mate Bobana, Smrt dr. Franje Tuđmana, Viteški dragovoljci u Hagu itd.
Muslimani/Bošnjaci[uredi | uredi kod]
Bošnjačke patriotske pjesme, s druge strane, u prvi plan stavljaju islam. Njihova orijentalna glazbena matrica simbolizira identitetne veza između svih muslimana na svijetu. “Mudžahedin, turski sin” i “Merhaba” samo su neke od njih koje su se pjevale tijekom rata u Bosni, i bile podloga običnim ljudima koji su tražili inspiraciju i motivaciju da brane svoje domove. Najpoznatiji je pjevač Mahir Bureković koji je osim spomenutih i autor pjesama Živjela Bosna, Ljiljane, ljiljane, Džihadom se Bosna brani, Pobijedićemo mi itd. Obiteljska tradicija je vrlo važan element u muslimanskoj vjeri, a jedina ličnost koja je inspirirala njihovo stvaranje je Alija Izetbegović, oslikan kao junak, osloboditelj i Otac nacije. Jedna od njih, i svakako najpoznatija je pjesma “Da te nije Alija”, poznatog sarajevskog kantautora Dina Merlina. Produkcija je na vrlo visokoj razini i podsjeća na romantične balade koje su zaštitni znak ovog umjetnika. Tekst je pisan iz pozicije običnog čovjeka, a u prvi plan su stavljeni elementi domovine i zastave. Pored navedenog, osnovni motivi teksta pjesme su žive boje, kuća, svjetlost, nebo, sunce, zvijezde, duša, itd. Posvećena Aliji Izetbegoviću, ova pjesma predstavlja osjećaj zahvalnosti njegovom doprinosu u stvaranju neovisne države Bosne i Hercegovine, uspoređujući ga pri tome s božanstvom među suncem i zvijezdama.
Nisu zabilježeni bošnjački guslarski spjevovi, iako su u ranijoj povijesti i bosanski muslimani svirali gusle.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ www.academia.edu, "RATNA PROPAGANDA: PATRIOTSKE PESME I JUGOSLOVENSKI RATOVI"
- ↑ jazzymcoyu.page.tl, "Novo guslarstvo"
- ↑ www.grude-online.info, "Željko Šimić: Usred Beograda pjevao sam o atentatu na Stjepana Radića", objavljeno 31. svibnja 2010., pristupljeno 7. travnja 2014.