Prijeđi na sadržaj

Kininovac

Izvor: Wikipedija
Kininovac
Crtež Kininovca
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rubiales
Porodica: Rubiaceae
Rod: Cinchona

Kininovac (latinski: Cinchona) je ime za biljni rod oko 40 vrsta[1] (ponajviše drveća) iz porodice Rubiaceae, porijeklom sa južnoameričkih Anda.[2]

Kora nekih vrsta sadrži kinin koji je koristan protiv malarije. On se punih 300 godina sve do kraja Prvog svjetskog rata, koristio kao jedini efikasni lijek za malariju.[2]

Karakteristike

[uredi | uredi kod]

Kininovci su zimzeleni jednostavnog simetričnog lišća, malih bjelkasto-ružičastih cjevastih cvijetova u grozdovima, sa laticama karakterističnih dlakavih rubova. Plod im je mala čahura.[2]

Stabla im narastu do visine 15 - 20 metara.[1] Kora im sadrži kinin, kinidin, cinhonin, cinhonidin i druge manje značajne alkaloide, kao što je tanin. Najveću koncentraciju imaju vrste Cinchona succirubra i Cinchona ledgeriana..[1]

Historija primjene

[uredi | uredi kod]

Malarija je vjerojatno bila nepoznata u Novom svijetu sve do dolaska prvih evropskih kolonista, koji su od nje oboljevali, ali su vrlo brzo prepoznali peruansku koru, kao efikasan lijek za tu bolest. Od 1650. kore kininovca redovito su slane u Španjolsku iz njenih kolonija.[2]

Dugi niz godina nije bilo jasno od koje je vrste kininovca - kora najefikasniji lijek, pa se često prodavala kojekakva kora, sve do 1820. kad su kininovci ekstrahirani i sistematizirani po koncentraciji alkaloida i kinina. U narednih pet godina kininov prašak postao je standardni lijek za malariju.[2]

Eksplozija potražnje za kininom među Evropljanima koji su živjeli po tropima navela je britanske i nizozemske botaničare da između 1850-ih i 60-ih prošvercaju sjeme kininovca iz Južne Amerike na plantaže po Aziji. Nakon intenzivnih istraživanja i eksperimenata stvoreni su novi visokorodnisojevi i poboljšane metode uzgoja i prerade. Četiri vrste kininovca koje su uzgajale po plantaža na Javi, Indiji i Cejlonu, dugi niz godina bili glavni izvor kinina i kinidina, koji se uglavnom koristi za srčanu aritmiju.[2]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 Kininovac (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. Pristupljeno 28.09.2023. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Cinchona (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 28.09.2023. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]