Hotin
Hotin
Хотин | |||
|---|---|---|---|
 | |||
|
|||
| Koordinate: 48°30′N 26°30′E / 48.500°N 26.500°E | |||
| Država |  Ukrajina
| ||
| Oblast |  Černivecka oblast
| ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Mikola Palamar | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 20.39 km2 | ||
| Visina | 275 m | ||
| Stanovništvo (procjena 2001.) | |||
| - Grad | 11,124 | ||
| - Gustoća | 545.6 stanovnika/km2 | ||
| Poštanski broj | 60000–60005 | ||
| Pozivni broj | +380 3731 | ||
| Karta | |||
 Položaj grada Hotina u Ukrajini | |||
Hotin (ukrajinski i ruski: Хотин, rumunjski: Hotin, poljski: Chocim) je mali historijski grad u zapadnoj Ukrajini u Černiveckoj oblasti. Po popisu stanovništva iz 2001. godine imao je oko 11,124 stanovnika. Grad leži na desnoj obali rijeke Dnjestar, 69 km sjeveroistočno od središta oblasti, grada Černovca u sjevernoj Besarabiji.
Historija[uredi | uredi kod]
Hotin se prvi put spominje u pisanim dokumentima iz 1001. godine. [1]Najznačajniji objekt u gradu je slavna Hotimska tvrđava, sagrađena od 13. do 15. vijeka (nova utvrda počela se graditi 1325., a velika poboljšanja napravljena su 1380-ih i 1460-ih godina). Uz tvrđavu značajne su i dvije građevine iz 15. vijeka koje je podigao moldavski vojvoda Stefan Veliki: Kneževa palača (Palatul Domnesc) i Gradski toranj sa satom.
Tokom 10. vijeka Hotin je bio u sastavu Kijevske Rus, zatim je ušao u sastav Galičko-Volinjskog Kraljevstva, a od 1373. je u Kneževini Moldavija. U 16. vijeku, grad je kratko bio dio Poljske.
U Prvoj Hotimskoj bitci 1621., udružena poljsko-kozačka vojska uspjela je poraziti osmansku vojsku i odbraniti utvrdu. Nedugo iza toga zbila se Druga bitka kod Hotina 11. oktobra 1673., u kojoj su se sukobile iste strane. U ovoj bitci je Jan Sobjeski predvodio pobjedničku koalicionu vojsku satavljenu od; Poljaka, Kozaka i Moldavaca.
Osmansko carstvo nakon višekratnih pokušaja konačno je uspjelo zauzeti utvrdu Hotin s okolicom 1711. godine za vrijeme Velikog sjevernog rata. Osmanlije su Hotinsku utvdu dodatno ojačali, tako da je Hotin postao njihov značajni vojnički centar, u njemu je rođen turski veliki vezir Alemdar Mustafa Paša (Mustafa Barjaktar).
Između 1739. - 1808. Hotimska utvrda je više puta naizmjenično padala iz ruke u ruku, između Rusa i Turaka. Ruska carska vojska je 1808. godine zauzela Hotinsku utvrdu, a nakon 1812. godine i potpisivanja Bukureštanskog mirovnog ugovora Hotim je i službeno postao dio Carske Rusije na osnovu odredaba sporazuma.
Grad je nakon Prvog svjetskog rata podpao pod Rumunjsku, zbog tog su stanovnici Hotima čak podigli i neuspjelu bunu - 1919. godine. [2]. No stanje je ostalo isto sve do 28. jula 1940. kad su sovjetske jedinice ušle u grad, nakon toga bio je okupiran od Trećeg Reicha. Od kraja Drugog svjetskog rata Hotin je postao sastavni dio Ukrajinske SSR.
Tokom čitave svoje historije u Hotinu je živjela značajna židovska zajednica, tako da je Hotin znan kao sjedište židovske kulture. U njemu je pored ostalih živio i radio Azriel Janover (1875.-1938.), pjesnik i prosvjetitelj.
U današnjem Hotinu živi 72% Ukrajinaca, 16% Rusa, 8% Židova i 4% Rumunja.
Hotinska utvrda u umjetnosti[uredi | uredi kod]
- Slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić u svojem epu Osman, opjevao je i Bitku kod Hoćima iz 1621.
- Ruski pjesnik Mihail Vasiljevič Lomonosov također je pronašao svoju pjesničku inspiraciju potaknut zauzećem Hotina 1739. za vrijeme Rusko-turskog rata 1735.-1739. («Ода блаженныя памяти Государыне Императрице Анне Иоанновне на победу над турками и татарами и на взятие Хотина 1739 года»).[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Zhukovsky, A.. „Khotyn”. Encyclopedia of Ukraine. Pristupljeno 28. 05. 2007.(en)
- ↑ „Ігор БУРКУТ”. Arhivirano iz ХОТИНСЬКЕ ПОВСТАННЯ ПРОТИ "ВЕЛИКОЇ РУМУНІЇ originala na datum 2009-02-14. Pristupljeno 1. 01. 2003.(uk)
- ↑ Lomonosov, Mihail. „Lomonosova oda nakon osvajanja Hotina”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-21. Pristupljeno 28. 05. 2007.(ru)
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Хотинська РДА Arhivirano 2008-08-21 na Wayback Machine-u (uk)
- Utvrde Ukrajine (en)