Karbonari

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Karbonari
Carbonari
Spomen ploča na rimskom trgu Piazza del Popolo posvećena karbonarima Tarchiniju i Montanariju koje je austrijska vojska strijeljala bez suđenja, a koju je pozvao papa Grgur XVI.
Spomen ploča na rimskom trgu Piazza del Popolo posvećena karbonarima Tarchiniju i Montanariju koje je austrijska vojska strijeljala bez suđenja, a koju je pozvao papa Grgur XVI.
Država Flag of the Kingdom of Naples.svg Napuljsko kraljevstvo
Savoie flag.svg Kraljevina Sardinija
Flag of the Papal States (1808-1870).svg Papinska Država
Flag of the Duchy of Modena.svg Vojvodina Modena

Karbonari (talijanski: Carbonari) prevedeno Ugljenari (čumurdžije) je bio naziv tajne revolucionarne organizacije iz 19. vijeka, raširene po ondašnjim državama Apeninskog poluotoka, koja se borila protiv monarhističkih restauracija provedenih nakon sloma Napoleona 1815. i za ujedinjenje Italije. [1]

Njihova aktivnost pripremila je teren za Risorgimento 1861. [1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Još i danas su nastanak, pa čak i politički program Karbonara predmet kojekakvih nagađanja. Prve organizacije su se možda pojavile kao udruženja za pomoć po Francuskoj a proširile su se po Apeninskom poluotoku zajedno sa prodorom napoleonove vojske. [1]Po drugoj hipotezi te organizacije su možda bile ogranci slobodnih zidara, antiklerikalnih, filantropskih tajnih društava, koja su se raširila u 18. vijeku. [1] Prve lože karbonara osnovane su po Južnoj Italiji na početku 19. vijeka. [1]Te organizacije bile su nacionalistički i republikanski nastrojene, protivnici vlasti koje je provodio Napoleonov namjesnik Joachim Murat u Napuljskom kraljevstvu. Pokret se od 1814. proširio na sjever u Marche i Romagnu. [1]

U principu karbonari su se zauzimali za predstavničku demokraciju i ustavnu državu, kao i za zaštitu talijanskih interesa - od stranaca. Ali oni nikada nisu imali neki jedinstveni program; poneki su težili za republikom, drugi za ustavnom monarhijom, neki su preferirali federaciju, drugi unitarnu talijansku državu. [1]

Zastava Karbonara

Poput drugih tajnih društava toga doba i Karbonari su imali komplicirani ceremonijal primanja novih članova, složene simbole i organizacijsku hijerarhiju. Većina članova bila je regrutirana iz redova plemstva, državne administracije i malih zemljoposjednika. [1]Nakon 1815. karbonarske lože brzo su se širile među nezadovoljnicima post napoleonske reakcionarne restauracije, osobito među srednjom klasom, koja je doživjela svoj procvat za francuske vladavine na Apeninskom poluotoku.

Iako su karbonari imali ogranke diljem poluotoka, njihovi glavni centri bili su centru (Papinska Država) i na jugu poluotoka (Napuljsko kraljevstvo), gdje je pod Burboncima - 1815. obnovljena Kraljevina dviju Sicilija, protiv koje su Karbonari najviše bili. Tako su oni uz pomoć vojske, poveli uspješnu Napuljsku revoluciju 1820., i prisilili kralja Ferdinanda I. da obeća ustav. To je bio njihov najspektakularniji uspjeh, koji je istina austrijska vojna intervencija brzo poništila. Za razliku od toga bune u Bologni, Parmi i Modeni - 1831. imale su slabi uspjeh. [1]

Zbog toga je iste te godine Giuseppe Mazzini osnovao novi pokret, Mlada Italija, sa puno jednostavnijim programom, koji je imao jednostavni cilj - osnivanje nacionalne republike, nakon tog je popularnost karbonara počela opadati. [1]

Karbonari izvan Apenina[uredi - уреди | uredi izvor]

Karbonari u Francuskoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvan Italije sličan pokret po imenu Charbonnerie se proširio po Francuskoj. Nihovi članovi sudjelovali su u bunama 1821., a slavni markiz La Fayett bio im je vođa. [1]Karbonari su 1830. sudjelovali i u Julskoj revoluciji u Francuskoj.

Nakon njih osnovana je međunarodna organizacija Charbonnerie Démocratique Universelle, koja je djelovala i nakon 1830., pod vodstvom Filippa Buonarrotija (1761. - 1837.), ali ona nije uspjela postati popularna, i malo je tog postigla. [1]

Karbonari u Portugalu[uredi - уреди | uredi izvor]

Portugalski karbonari sudjelovali su u atentatu na kralja Carlosa I. i njegovog nasljednika princa Luísa Filipea, koji se desio na ulicama Lisabona 1908. [2] Karbonari su sudjelovali i u republikanskoj revoluciji 1910.

Nakon tih događaja, prva organizacija Karbonara u Portugalu osnovana je 1822. pod imenom Carbonária ali je ubrzo zabranjena. Ponovo ih je 1896. osnovao Artur Augusto Duarte da Luz de Almeida, oni su se uglavnom koncentrirali na obrazovanje ljudi i na organiziranje antimonarhističkih zavjera.

Poznati karbonari[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 "Carbonari" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/95106/Carbonari. pristupljeno 8. 04. 2013. 
  2. "Portugal" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/95104/Carbonaria. pristupljeno 8. 04. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]