Kleka (vrsta)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Juniperus communis)
Jump to navigation Jump to search
Kleka (vrsta)
Illustration Juniperus communis0.jpg
Juniperus communis
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Razred: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Cupressaceae
Rod: Juniperus
Vrsta: J. communis
Dvojni naziv
Juniperus communis
L.

Kleka,[1] borovica,[2] klek obični,[1] borovica obična[1] ili venja[1] (lat. Juniperus communis) je razgranan grm visok 1-2 m ili stablo visoko i do 12 m. Listovi su igličasti, bodljikavi, vazdazeleni, 1-2 cm dugi, smješteni po 3 u pršljenu. U pazušcima listova razvijaju se sitni dvodomni cvjetovi. Cvjeta u aprilu i maju. Plodovi dozrijevaju u jesen sljedeće godine. Za ovu vrstu se ponekad koristi i naziv smreka,[1] ali kleku ne treba mešati sa pravom smrekom[3] ili smrčom.

Narodna imena[uredi - уреди | uredi izvor]

Narodna imena za kleku: smreka, obična borovica, kleka, smrekva, smrekovica, smrekva crna, kadik, fenja, brinje, brinj, resnica, smrič, smrička, smriška, borovica, brin, smrek, smrekva črna, smrkovina, smrkva, šmrč, šmreka, šmrika.[4]

Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]

Rasprostranjenost kleke je od sjeverne Amerike, preko južnog Grenlanda, Evrope, sjeverne Afrike do istočne Azije. Raste po klisurastom neplodnom tlu i bjelogoričnim i cmogoričnim šumama. Često se nalazi u velikim grupama na kamenitoj, kraškoj podlozi - od primorskog područja do brdskih i planinskih predjela. Raste na sunčanim, suhim mjestima, na krečnjakom bogatom tlu.

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Kleka ili smreka raste kao grm. Obzirom na veličinu, oblik, rast i oblik iglica, kleka je vrlo promjenljiva biljka. Igličasti listovi stoje po tri u pršljenu. U početku su svijetlozelene boje, a poslije potamne. S gornje strane lista nalazi se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugački 8 do 10 mm. Muški cvjetovi su žuti i nalik klasu, a ženski su cvjetovi češeri s izgledom boba. Plod je crna, modrikastim prahom posuta bobica, što dozrijeva tek druge godine u jesen. Svi dijelovi smreke ili borovca imaju fini aromatičan miris. Plodovi su gorko-slatkog okusa, a iglice gorke i smolaste.

Hemijski sastojci[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovni sastojci biljke: plodovi sadrži eterično ulje (Aetheroleum Juniperi bacarum). Sadržaj eteričnog ulja u drogi uglavnom iznosi do 0,5 do 2 %. Zavisno od porijekla i vremena berbe može sadržati i do 2,5 %. Glavni sastojci eteričnih ulja su: izobroneol, kadinen, pinen, kamfen, terpentinski alkohol, kamfor borovice i još neke dodatne supstance u manjim količinama. Sadrži i gorke tvari (amara), taninglikozid juniperin, dosta invertnoga šećera, tanine, vosak, mravlju i sirćetnu kiselinu. Takođe soli jabučne kiseline. Prema nekim izvorima sadrži kalcij, kalij i mangan. Vodite računa kod kupovine eteričnog ulja ako planirate da ga koristite oralno. Mali broj proizvođaca destilira eterično ulje kleke za oralnu upotrebu.[5]

Upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Kleka ili smreka je začin prisutan u evropskoj kuhinji, naročito u kuhinji alpskih zemalja. Njome se začinjaju jela od kiselog kupusa i meso, naročito divljač. Dobro se kombinuje s biberom, majoranom i lovorom, ali i voćem. Drvo smreke koristi u proizvodnji sitnog namještaja i za rezbarenje, zbog lijepih boja drveta, koje se od svijetložute, pri kori, mijenjaju u crvenosmeđu u sredini.

Upotreba u medicini[uredi - уреди | uredi izvor]

Mnogostruka je ljekovitost kleke. Čaj od plodova[6] jača živce i želudac, čisti krv, odvodi otrovne plinove, a s mokraćom i loše sokove, izaziva znojenje, liječi vodenu i bubrežnu bolest, čisti jetru, drobi i odvaja kamence i pijesak iz žuči, bubrega, mokraćnog mjehura. Ipak se ne preporučuje osobama slabih bubrega i trudnicama. Odlično liječi bijeli cvijet, a preporučuje se za liječenje plućnih bolesti, osobito astme. Mladi vršci kuhani u mlijeku liječe kostobolju, reumatizam, išijas, skorbut, vodenu bolest, živčanu rastrojenost i dr. Za lijek se beru plodovi, iglice, vrškovi grančica i samo drvo. Nakon što se plodovi uberu, suše se u tankom sloju na suhom i zračnom mjestu. Plod smreke ili borovice ne smije se sušiti na suncu i umjetnoj toplini.[7]

Narodno vjerovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Pred Božić se grančice smreke stave iznad vrata štale da otjeraju vračeve i vještice. Smreka je Drvo godine 2002.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Obična borovica
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: obična borovica
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: običnoj borovici