Joakim iz Fiorea
Joakim iz Fiorea (italijanski: Gioacchino da Fiore; latinski: Ioachim Florensis; o. 1135 - 30. mart 1202) bio je italijanski katolički redovnik, pustinjak, mistik i teolog, koji je na temelju vlastitog proučavanja Knjige Otkrivenja podijelio cjelokupnu historiju na tzv. tri ere - doba Oca (Stari zavjet), doba Sina (koje je počelo sa dolaskom Krista) i doba Svetog duha kada će nakon borbe s Antikristom nastati utopija univerzalne ljubavi. Joakim je smatrao da će treće doba započeti 1250. ili 1260. godine. Za života je zbog pobožnosti, asketskog života ali i izuzetne učenosti uživao ogroman ugled kod suvremenika, te su ga mnogi monarsi pitali za savjete, a poslije smrti su mu pripisivala čuda. Međutim, to što su se njegova predviđanja počela tumačiti u svrhe političkih obračuna, kao i tvrdnja da vjernicima neće trebati posrednik u odnosu s Bogom, konačno je na njega navukla neprijateljstvo službene Crkve. Na Četvrtom lateranskom saboru 1215. je službeno proglašen heretikom. Usprkos toga, mnogi katolici su ga nastavili smatrati autoritetom, uključujući pripadnike franjevačkog reda. Njegovi sljedbenici su kasnije postali poznati kao joahimiti.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Joachim of Fiore's circles diagram and Trinitarian symbolism Arhivirano 2012-04-14 na Wayback Machine-u
- Neo-Joachimism (de)
- Catholic Encyclopedia: "Joachim of Flora"
- International Center for Joachimist Studies Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u
