Jezik je dijalekt s vojskom i mornaricom

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

"Jezik je dijalekt s vojskom i mornaricom" je dosjetka o arbitrarnosti kriterija kod razlikovanja između dijalekata i jezika.[1][2][3][4] Ističe se utjecaj koji društveni i politički uvjeti mogu imati na percepciju zajednice o statusa svoga jezika ili dijalekta.[5] Šaljivu izreku popularizirao je sociolingvist i naučnik jidiša Max Weinreich, koji ju je čuo od jednog člana publike na jednom od njegovih predavanja.

Weinrich[uredi - уреди | uredi kôd]

Ova se izjava obično pripisuje Maxu Weinreichu, stručnjaku za jidiš lingvistiku, koji ju je izrazio na jidišu:

אַ שפּראַך איז אַ דיאַלעקט מיט אַן אַרמיי און פֿלאָט
a shprakh iz a dyalekt mit an armey un flot

Najraniji poznati objavljeni izvor je Weinreichov članak Der YIVO un di problemen fun undzer tsayt (דער ייִוואָ און די פּראָבלעמען פֿון אונדזער צײַט - "Yivo se suočava s poslijeratnim svijetom"; doslovno "Yivo i problemi našeg vremena") predstavljen kao govor 5. siječnja 1945. na godišnjoj konferenciji YIVO. Weinreich nije izjavio englesku verziju.[6]

U članku Weinreich predstavlja ovu izjavu kao primjedbu revizora na nizu predavanja održanih između 13. prosinca 1943. i 12. lipnja 1944.:[7]

Wikiquote „Jednom se među revizorima pojavio profesor u srednjoj školi u Bronxu. Došao je u Ameriku kao dijete i sve vrijeme nije čuo da jidiš ima historiju i da može služiti i za više stvari.... Jednom mi je nakon predavanja prišao i upitao: "Koja je razlika između dijalekta i jezika?" Mislio sam da ga je zahvatio taj maskilski prezir i pokušao sam ga navesti na pravi put, ali on me je prekinuo: "Znam to, ali dat ću vam bolju definiciju. Jezik je dijalekt s vojskom i mornaricom." Od tog sam se vremena pobrinuo da zapamtim da moram prenijeti ovu prekrasnu formulaciju društvene nevolje jidiša brojnoj publici.“
(Max Weinreich, 1943–1944)

U svom predavanju raspravlja ne samo o lingvističkim, već i o širim konceptima (ייִדישקייט – dosl. jevrejstvo). Sociolingvist i naučnik jidiša Joshua Fishman sugerirao je da je možda on bio taj revizor na predavanju Weinreicha.[8] Međutim, Fishman je pretpostavljao da se razmjena dogodila na konferenciji 1967., više od dvadeset godina kasnije od spomenutog YIVO predavanja (1945.) i u svakom slučaju ne odgovara Weinreichovom gornjem opisu.

Ostala spominjanja[uredi - уреди | uredi kôd]

Neki naučnici vjeruju da je ovu dosjetku prvi izrekao Antoine Meillet, ali ne postoji suvremena dokumentacija o tome.[9] Jean Laponce je 2004. primijetio da je izraz pripisan u anegdoti "la petite histoire" Hubertu Lyauteyu (1854–1934) na sastanku Francuske akademije (Académie française); Laponce je tu izreku nazvao "la loi de Lyautey" (Lyauteyev zakon).[10] Randolph Quirk je definiciju adaptirao u "Jezik je dijalekt s vojskom i zastavom".[11]

Ova se dosjetka katkad spominje i u pitanju srpskohrvatskog jezika, njegovih varijanata standardiziranih na osnovi istočnohercegovačkog poddijalekta štokavskog narječja, te statusu čakavštine i kajkavštine, koji se tradicionalno pripisuju zasebnom hrvatskom jeziku unatoč manje uzajamne razumljivosti među hrvatskim govornicima štokavice, kajkavice i čakavice, nego između međunarodnih govornika štokavice.[12][13][14]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Victor H. Mair (2002). The Columbia History of Chinese Literature. str. 24. https://books.google.com/books?id=n2DfEmr2g0YC&pg=PA24&dq=quip. »It has often been facetiously remarked... the falsity of this quip can be demonstrated...« 
  2. Mchombo, Sam (2008). „The Ascendancy of Chinyanja”. u: Brown, Keith; Ogilvie, Sarah. Concise encyclopedia of languages of the world. str. 793. https://books.google.com/books?id=F2SRqDzB50wC&pg=PA793&dq=joke. »A recurrent joke in linguistics courses ... is the quip that ...« 
  3. Wolfram, Walt; Schilling, Natalie (1998). American English: Dialects and Variation. str. 218. 
  4. Blum, Susan D. (2000). „Chapter 3: China's Many Faces: Ethnic, Cultural, and Religious Pluralism, pp. 69-96”. u: Weston, Timothy B.; Jensen, Lionel M. (English). China Beyond the Headlines. Lanham, Md: Rowman & Littlefield. str. 85. ISBN 9780847698554. https://books.google.com/books?id=TeFiTwH9NskC&q=arbitrary&pg=PA85. »"Weinreich...pointing out the arbitrary division between [dialect and language]"« 
  5. Barfield, Thomas (1998). The Dictionary of Anthropology. https://books.google.com/books?id=V5dkKYyHclwC&pg=PA440&dq=social. »Fundamental notions such as 'language' and 'dialect' are primarily social, not linguistic, constructs, because they depend on society in crucial ways.« 
  6. „YIVO Bleter (vol. 25 nr. 1)” (yi). siječanj–veljača 1945. https://download.hebrewbooks.org/downloadhandler.ashx?req=43629. Pristupljeno 28. kolovoza 2010. 
  7. „YIVO Bleter (vol. 23 nr. 3)” (yi). svibanj–lipanj 1944. https://download.hebrewbooks.org/downloadhandler.ashx?req=43627. Pristupljeno 28. kolovoza 2010. 
  8. „Mendele: Yiddish literature and language (Vol. 6.077)” (yi). 8. kolovoza 1996. Arhivirano iz originala 16. srpnja 2011. https://web.archive.org/web/20110716174941/http://mendele.commons.yale.edu/wp/1996/10/08/a-geoyem-opshik-far-an-oftn-tsitat/. Pristupljeno 28. kolovoza 2010. 
  9. William Bright, urednička napomena u knjizi Language in Society (Jezik u društvu), 26:469 (1997)
  10. Laponce, Jean (2005). La Gouvernance linguistique: Le Canada en perspective. Ottawa: Univerzitet u Ottawi. str. 13. ISBN 9782760316225. 
  11. Burns McArthur, Thomas. The English languages. str. 205. 
  12. Milat, Andrea (31. srpnja 2017). „Nacionalizam u jeziku odraz je nacionalizma u društvu”. Bilten – regionalni portal. https://www.bilten.org/?p=17698. Pristupljeno 4. srpnja 2022. 
  13. Mićanović, Krešimir (2004). Standardni jezik i razgraničavanje jezika. Filozofski fakultet u Zagrebu. https://hrcak.srce.hr/file/7145. Pristupljeno 4. srpnja 2022. 
  14. Kapović, Mate. „Jezik i politika”. https://pikok.org/jezik-i-politika-mate-kapovic/. Pristupljeno 4. srpnja 2022.