Iso Planić
| ||||||||||||||||||||||||||||
Iso Planić je srbijanski planinar i profesor. Na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu završio je 1991. god studije geografije. Zaposlio se u Subotici i radio u nekoliko osnovnih škola u gradu, dio norme i u selima u okolini. Promjenio je osam škola dok se nije skrasio u Hemijsko-tehnološkoj i Politehničkoj u kojoj je od 2009. godine direktor.[1]
U svom gradu je inicirao izgradnju četiri vještačke stijene (nacrtao, osmislio, planirao, učestvovao u izgradnji) i tako sa saradnicima donio jedan sport koji je sada olimpijski. Uveo je i akciju “Subotica šeta” - pešačenje okolinom grada.
Planinarstvom se počeo baviti na studijama, obrazlažući to činjenicom da se geografija najbolje uči nogama.[2] Godine 2000. dobio je poziv od Planinarskog saveza Srbije (na čijem je čelu od 2018. god.) da učestvuje u međunarodnoj ekspediciji na Ararat u Turskoj, vrh visok preko 5.100 metara. Ararat je planina-vulkan, potpuno bezvodan. Cijelo vrijeme boravka, planinari sa sobom moraju da nose vodu. Kurdska sela u podnožju su područje stalne napetosti između Turaka i Kurda. Ispred konvoja planinara u sastavu međunarodne ekspedicije u kojoj su tada bili Nijemci, Francuzi, Italijani, Slovenci i četvorica iz Srbije, je jedno vozilo sa mitraljezom.[2] Na osnovu tog rezultata dobio je stipendiju Ministarstva omladine i sporta.
Vrhovi preko 8000 m.[uredi | uredi kod]
Iso Planić popeo se na 5 vrhova sa visinom preko 8000 metara.[3]
- Prvi vrh preko 8000 metara Planić je osvojio 2004. godine. Ekspedicija u kojoj je bio i Planić popela se na Shishapangmu (8.012 m), kao dio priprema za Mount Everest.
- Bio je član Vojvođanske Everest 8848 ekspedicije Proljeće 2005, koja je ostvarila uspješan uspon na Mount Everest[4] Dvadesetdevetog maja 2005. godine, Iso Planić zajedno sa dvojicom Šerpa, osvojio je krov svijeta.
Zatim su slijedili usponi na:
- Gasherbrum II (8.035 m), 2006. god.
- Gasherbrum I (8.068 m), 2006. god. Po mišljenju Planića, ovaj “skriveni vrh” na Karakorumu je za njega najteži. Uspon na Himalajima je zahvaljući Šerpama jednostavniji, a vrhovi Karakoruma su manje posjećeni.
- Broad Peak (8.047 m), 2007. god.
Godine 2008. Planinarski savez Vojvodine organizovao je i četvoročlanu (Milivoj Erdeljan, Iso Planić, Dren Mandić, Predrag Zagorac) ekspediciju "Srbija – K-2 2008" na K2, drugi najviši vrh na svijetu. Bili su u međunarodnom timu od tridesetak planinara koji je pokušao da ga osvoji i odustao poslije strašne nesreće koja je zadesila penjače 1. avgusta, na 8150 metara visine. U jednom danu poginulo je 11 ljudi.[5] U želji da zamjeni mjesto sa penjačem koji je išao iza njega i napravi pauzu radi zamjene boce sa kiseonikom, Dren Mandić je otkopčao osiguranje sa fiksnog užeta. U tom trenutku je došlo do naglog pomjeranja užeta, Dren je izgubio ravnotežu, pao je niz veoma strmu stjenovito-ledeno-snježnu padinu do 8020 metara gde se beživotno tijelo zaustavilo. U tom trenutku prekinut je uspon.
Huaskaran[uredi | uredi kod]
U junu 2013. godine popeo se na Huaskaran (6.768 metara) u Peruu, četvrti najviši vrh južne zemljine polulopte.[1] Zbog težine uspona, planinari ovaj vrh Anda nazivaju „južnoamerički K2“ poredeći ga sa zloglasnim vrhom Himalaja.
Uspon počinje preko granitnih ploča koje su gotovo vertikalne i veoma glatke. U kampu na glečeru, na visini od 5.960 metara zatekli su grupu planinara koja je odustala od uspona zbog najave lošeg vremena. To ih nije pokolebalo i nastavili su penjanje kroz Garganta ledopad, planinsko sedlo između sjevernog i južnog Huaskarana. To je najteža i najopasnija dionica koju su dugo prelazili zbog opasnosti od lavina i lomljenja ledenih mostova. Na nekim dijelovima nagibi su od 45 do 80 stepeni. Poslednji uspon na vrh je preko položenih ledenih ploča sa veoma strmim dionicama, a na nekoliko mjesta moraju da se zaobilaze ili prelaze velike ledene pukotine.
Autor[uredi | uredi kod]
- Autor je preko 100 članaka na temu planinarstva.
- Planinarski vrhovi u Srbiji, monografija, 2011.
- Siguran korak - udžbenik iz planinarstva[6]
Priznanja[uredi | uredi kod]
- Zaslužni sportista
- Zlatna medalja "Jovan Cvijić" - Srpsko geografsko društvo
- Pro Urbe - Grad Subotica
- Jovan Mikić – Spartak - Sportski savez Vojvodine
- Majska nagrada - Ministarstvo sporta.
Iskustva[uredi | uredi kod]
- Alpinizam je ekstremno skup sport, rezervisan za bogate zemlje. Njihovi planinari opremljeni su najmodernijom i najskupljom opremom, a imaju mogućnost da plate nosače i sve ostalo.
- Poslednjih godina sve je komercijalizovano, pravi se gužva, tako da ljudi danas na Mount Everestu uglavnom umiru zbog čekanja u redu, rjeđe od toga što padnu! To je i nezgodan vrh, ima vertikala, nije se uopšte jednostavno popeti, ali činjenica je da nije najteži uspon.
- Najteže pitanje za planinara je - kako da odabere ekipu sa kojom će se penjati. Najvažnije je da su članovi tima usklađeni kao ličnosti. Ne pobjeđuje tim sastavljen od velikih zvijezda, već skladna i uigrana ekipa. Ako je jedan član tima gladan ili nervozan, svi padaju. Nema na planini mnogo priče, moraš po pokretima i po pogledu da osetiš stanje čoveka. Svaki uspon je novo iskušenje, tamo gore se pokazuje kakav si čovjek.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Iso Planić – nomen est omen”. gradsubotica.co.rs. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ 2,0 2,1 „Iso Planić - "Jedno je staviti ruke iznad glave i maštati, a drugo zaista to pokušati"”. SUBOTICA.com. Pristupljeno 13. 9. 2020.
- ↑ „Iso Planić: Kako sam postao najtrofejniji srpski alpinista”. www.novosti.rs. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Vojvođanski alpinisti uspešno okončali pohod na najviši vrh Mont Everest”. www.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 2010-05-24.
- ↑ „Tragedija na K2”. VREME. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ↑ „Promocija knjige”. Radio televizija Vojvodine. Pristupljeno 13. 10. 2020.