Invergordon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Invergordon
Inbhir Ghòrdain
Panorama grada
Panorama grada
Koordinate: 57°41′N 4°9′W / 57.683°N 4.150°W / 57.683; -4.150
Država  Ujedinjeno Kraljevstvo
Sastavna država  Škotska
Područni savjet Highland
Namjesništvo Ross i Cromarty
Površina
 - Ukupna 4.15[1]
Stanovništvo (2011.)
 - Grad 4,075[1]
 - Gustoća 981.9[1]
Vremenska zona UTC+0 (UTC)
Poštanski broj IV18
Pozivni broj 01349
Karta
Invergordon is located in Ujedinjeno Kraljevstvo
Invergordon
Invergordon

Invergordon (škotsko-gelski Inbhir Ghòrdain ili An Rubha) je lučki grad na sjeveroistoku Škotske od 4,075 stanovnika.[1]

Invergordon administrativno podpada pod Područno vijeće - Highland.[2]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Invergordon leži u Easter Rossu, 18 km sjeveroistočno od Dingwalla u dobro zaklonjenoj i dubokoj luci zaljeva Cromarty Firth.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Moderni Invergordon je izrastao, zamjenjujući starije naselje Inverbreakie (ili Innerbrachie), nakon što je krajem 18. vijeka, lord William Gordon kupio dvorac i imanje u gradu. Nakon tog je izgrađena luka - 1828., koja je ubrzo i proširena 1857, pa je grad počeo rasti na račun lučkog prometa i destilaciji whiskya. Veliki poticaj dalnjem razvoju bio je dolazak željeznice 1863.[2]

Invergordon je u vrijeme Prvog svjetskog rata postao baza za popravak i opskrbu gorivom Krstarica, jer je bio jedno od najvećih i najsigurnijih britanskih sidrišta idealno za ratnu mornaricu. Od tog je ne samo grad, već i šira okolica imala višekrastruku korist, jer su se otvorila brojna radna mjesta vezana uz bazu i brodogradilište. [2]

U Invergordonu je 1931. čitava Atlanska flota britanske kraljevske mornarice stupila u štrajk, kad je vlada zbog ekonomske krize, najavila rezanje plaća. Kriza je okončana tek nakon direktne intervencije [[kralja Georga V.[2]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Invergordon je bio baza hidroaviona. Problemi su nastupili nakon što je pomorska baza zatvorena 1956. Problem je naizgled riješen, nakon što je 1971. kompanija British Aluminium otvorila talionicu, računajući na obećanu jeftinu električnu energiju iz Nuklearke Hunterston B. Talionica je privukla brojne nove radnike u grad koji su se doselili iz Centralne Škotske. Prava kriza nastupila je 1982. kad je zatvorena talionica aluminija, koja nije poslovala profitabilno, pa je puno ljudi ostalo bez posla i prihoda za život. Nešto nade i posla na održavanju, donijelo je otkriće i eksploatacija nafte iz Sjevernog mora.[2] [2]

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Najveća znamenitost grada je masivna gradska vijećnica, podignuta 1730. koja danas služi kao predvorje zgrada suda. Pored toga tu je i crkva sv Duthusa podignuta 1371. Atrakcija je i destilerija whiskya Glenmorangie koja se nalazi pored grada.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

I pored svega tog Invergordon je i danas značajan za ekonomiju tog dijela Highlandsa, jer većina kompanija iz Ross i Cromartya ima sjedište u Invergordonu. Uz luku koja je i danas najveći poslodavac, održala se i destilacija whiskya, proizvodnja prehrambenih artikala uz rađanje nove industrije mikroelektronike.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Invergordon (Highland)" (engleski). City population. http://www.citypopulation.de/php/uk-scotland.php?cityid=278001. pristupljeno 24. 01. 2015. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 "Invergordon" (engleski). The Gazetteer for Scotland. http://www.scottish-places.info/scotgaz/towns/townfirst582.html. pristupljeno 25. 1. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]